RIJEKA  Završilo je porazom 1:2, ali ogled Rijeke i Strasbourga bio je europski nogometni užitak koji će se pamtiti i prepričavati još dugo. Obrambeni kiksevi i previše promašenih prigoda Bijele su koštali možda ne »samo« remija nego čak i pobjede koja bi bila sve samo ne nezaslužena. Rijeka je svjesno preuzela veliki rizik i odigrala hrabro, otvorenog garda u prvoj utakmici osmine finala Konferencijske lige pred svojom briljantnom publikom. Svaka čast Victoru Sanchezu i njegovim igračima. Još su jednom Rijeku i Kvarner učinili ponosnima.

Dok su se brojni predstavnici medija nagurani ispod zapadne tribine Rujevice »borili« za izjave, pored miks-zone polako je prolazio nasmijani i sjajno raspoloženi Rijekin predsjednik Damir Mišković.

(Ne)zadovoljstvo

Iz svlačionice se vraćao u VIP salon. Nakratko je zastao pozdraviti se s onima koje nije vidio od povratka iz Dubaija.

– Ovo je bilo fantastično. Izgubili smo, ali Rijeka je odigrala fantastičnu utakmicu. Napadački, trkački, borbeno… Šteta da nije ušla koja lopta više u francuski gol, ali to je momčad od gotovo 300 milijuna eura. Klub ima proračun od 150 milijuna. A mi se s njima otvoreno potučemo, u dobrom dijelu utakmice ih nadigramo, napadamo, stvaramo šanse. Nisu nas niti nadtrčali, niti nadigrali. Nije se baš vidjela ta razlika u deset puta većem budžetu i navodno deset puta vrjednijoj momčadi. Normalno da nakon svakog poraza postoji doza gorčine, ali nogometom koji smo prikazali ja sam prezadovoljan i ponosan sam na Rijeku. Utakmica je bila fenomenalna, a moj dojam potvrdila su i mišljenja ljudi koji sigurno znaju što govore. Matjaž Kek i Zlatko Dalić također su bili oduševljeni time koliko su uživali u ambijentu i spektaklu Rujevice, u vrhunskom nogometu dvije sjajne europske momčadi – rekao je Mišković.

Pored mikrofona i kamera pokušao se provući samozatajni kongoanski veznjak Merveil Ndockyt. U Rijeci je od prošlog ljeta, a prije toga je igrao za Getafe, dijelio svlačionicu i trenirao s Messijem u B momčadi Barcelone. Pa u Mallorci opet u Getafeu i onda… Đir po Hrvatskoj. Osijek, Gorica i sada Rijeka.

– Nismo zadovoljni rezultatom, ali znamo da smo igrali protiv jake ekipe. Bili su težak protivnik i pokušali smo sve, ali znamo da je protivnik pokazao pravo lice i bio jači premda smo pokušavali učiniti sve što je moguće da pobijedimo. No naravno… Nije gotovo. Imamo i drugu utakmicu. Dat ćemo sve od sebe, od prve do posljednje sekunde, da ih prođemo pobjedom na njihovom terenu. Jer ako su oni dobili nas u Rijeci, možemo i mi njih u Strasbourgu. Vjerujte, nakon utakmice unatoč nezadovoljstvu zbog poraza svi smo tog stava. Imat ćemo što za reći u Francuskoj. Sad je najvažnije biti fokusiran i koncentriran za sljedeću utakmicu. Zaboraviti Strasbourg, sve misli usmjeriti na nedjelju i Istru na Rujevici – pričao je Ndockyt.

Pojasnio je i koliko je teško odigrati veliku europsku utakmicu pa dvije-tri prosjediti na klupi i onda opet uletjeti »u vatru«.

– Ma nije bitno igram li ja ili ne, mi smo momčad, kolektiv, Rijeka je važnija od svakog od nas. Trenutačno imamo puno igrača koji zaslužuju igrati, a ja sam propustio tri utakmice jer sam bio i malo bolestan. Na treninzima uvijek dajem sve od kako bih izborio prvih jedanaest i eto… Igrao sam veliku europsku utakmicu jer se pošten i naporan rad uvijek isplate.

Ndockyt je na Rujevici od prošlog srpnja, a riječka publika još nije doznalo puno o njemu.

– Imam 27 godina, odrastao sam u normalnoj obitelji i imao sretno djetinjstvo u Kongu. Tata je svima priuštio obrazovanje i mogućnost da slijede svoje snove. S te strane smo ja i cijela moja obitelj blagoslovljeni. Optimistični smo, vrijedni, nasmijani idemo kroz život. Bilo nas je šestoro braće i sestara, četiri dječaka i dvije djevojčice. Prije dvije godine jedna od sestara je, na žalost, preminula. Pola obitelji živi u Kongu, a pola u Europi tako da mi je lako vidjeti ih čim mi to obveze dopuste.

Merveil je pojasnio i kako se živi u Kongu…

– Sad su u mojoj domovini izbori, ali ne želim govoriti o politici. Ljudi su u Kongu općenito sretni i zadovoljni. Kao svaka zemlja imamo svoje probleme. Populacija broji šest milijuna ljudi. Najpopularniji sport je nogomet, daleko najpopularniji. Doma me stalno zaustavljaju na ulici. Igrao sam u svim kategorijama nacionalnih selekcija. Sad sam jako sretan i ponosan jer sam već godinu dana kapetan reprezentacije. Pokušavam prenijeti svoje iskustvo i dati sve što mogu na terenu i izvan njega novoj generaciji koja dolazi.

Rijeka i Hrvatska

A potom i što je njemu osobno najbolje u Rijeci.

– Ma sve. A iznad svega ovaj sjajni klub. Jako mi se sviđa, stvarno uživam u Rijeci. Obiteljski klub, a svjetski profesionalizam. Navijači su izvanredni. Kako nas podržavaju, kako daju sve da nam pruže maksimalnu podršku posve neovisno o tome vodimo li ili gubimo. Prezadovoljan sam i sretan što sam ovdje, što se borim za riječke boje. Zaljubio sam se u ovaj grad i kraj. Zato što je predivan, a vrlo smiren. I uživam u plodovima mora, to obvezno moram istaknuti. Oženjen sam, imam troje djece, jedno je još beba. Sretan sam i blagoslovljen zbog toga.

Rijeka nije njegov prvi klub.

– Osijek mi je dao priliku da dođem u Hrvatsku, ali Rijeka je iznad svega. Dala mi je priliku da igram u Europi. Obožavam i grad i ljude. Naravno, činjenica je i da je Gorica bila jedan od najboljih trenutaka moje karijere jer tad uopće nisam bio »na mapi«. Ti ljudi su mi dali prostor da se vratim. Bilo je ozljeda, ali nastavili su me gurati pa želim zahvaliti i predsjedniku Črnku. Svi su me tamo prihvatili i dali mi priliku da skrenem pažnju drugih klubova na sebe. Naučio sam neke hrvatske riječi, nisu baš sve za novine. Kažem, obožavam ribu i plodove mora, a u tome se u Rijeci stvarno može uživati, ali neću odbiti ni ćevape kad na njih dođe red – kaže uvijek nasmijani afrički veznjak.

Merveil djeluje vrlo optimistično, opušteno i sretno.

– Da, uvijek sam takav. Donosim samo pozitivnu energiju, u svlačionici, ljudima u bilo kojem okruženju. I tako svaki dan. Jednostavno sam takav. Stalno se smijem. Kršćanin sam, to mi je važno i u tome nalazim dodatnu snagu i životni optimizam – rekao nam je na kraju Ndockyt koji protiv Strasbourga nije odigrao neku bajnu utakmicu, ali Rijeka je pokazala da itekako može prsa o prsa s daleko bogatiji favoritima.

Nije tih 1:2 kraj priče. Uz malo sreće… Mogao bi se Francuzima napraviti popriličan nered u Strasbourgu.