RIJEKA  Blagdan Vele Gospe donio je krah hrvatskih klubova u Europi, Hajduk i Osijek definitivno su se oprostili od nje, Rijeka je pak ispustila prvu meč loptu kojom bi osigurala europsku jesen i pobjedom protiv Elfsborga plasirala se u play-off Europske lige te samim tim, u slučaju kasnijeg poraza, premijerno zaigrala u skupini Konferencijske lige. Hajduk i Osijek potpuno su podbacili protiv protivnika puno manje reputacije, Rijeka je ipak imala težeg suparnika, ali je generalno – razočarala. U upravi kluba vjerojatno su računali da će promjena trenera brzo polučiti dobitni učinak, da će prodrmati letargičnu i uspavanu momčad na startu sezone, međutim, kao da se dogodio kontraefekt. Hoće li to i koliko dodatno negativno djelovati na igrače i odraziti se na bližu budućnost, tek treba vidjeti. Puno toga po pitanju riječke sezone bit će praktički jasno već do kraja mjeseca i uzvrata s Olimpijom u play-offu Konferencijske lige u Stožicama.

Na Rujevici žele što prije zaboraviti »nokaut« iz Švedske te se brzopotezno okreću nedjeljnom dolasku Istre 1961 na Kvarner, susjedskom derbiju koji nakon mršave nule u Varaždinu nosi imperativ. A on će biti još veći idućeg četvrtka, kada Zmajčeki dolaze na Rujevicu. Utakmice s ljubljanskim Zelenima one su u kojima Bijeli slove kao izraziti i veliki favoriti, ne prođu li Riječani tu dosad nikad lakšu prepreku na putu prema skupini, bit će to još jedan dodatni udarac hrvatskom nogometu i riječkim ovosezonskim ambicijama. O kojima, uostalom, bitno ovisi i život kluba. Jer su Bijeli na putu do skupina Europske lige rušili Stuttgart, puno jači Sheriff od onoga koji su eliminirali Ljubljančani, pa Kopenhagen. U Konferencijskoj ligi nisu imali toliko uspjeha i to bi trebao biti neki dodatni, unutarnji motiv, nakon što su ispadali od PAOK-a (play-off), Djurgardenasa (2. pretkolo) i Lillea (play-off). Protiv Francuza su bili tako blizu, a tako daleko. Sada je na redu Olimpija i, reklo bi se, treća sreća u Konferencijskoj ligi.

Slabi argumenti

Rijeka je i uoči prve utakmice s Elfsborgom bila blagi favorit, ali nakon viđenog i jalove dominacije s igračem više, uoči švedskog uzvrata postala je momčad kojoj se daju puno manje šanse za prolaz. I to se, nažalost po Riječane, obistinilo. Nisu bili niti sjena sastava iz prijašnjih izdanja, iako će neki poraz pripisati spletu nesretnih okolnosti (pogreška Hodže), no takvi argumenti imaju slabe temelje.

Bijelima na Boras Areni nikakav problem nije predstavljala umjetna trava, naprotiv, razbijeni su od moćnije i energičnije momčadi koja trku, agresivnost i kompaktnost pretpostavlja tehnici, a da pritom nisu ništa naučili iz prijašnje utakmice. Nešto slično, ali u daleko manjem obimu, moglo bi čekati riječku momčad i protiv Olimpije, ne probudi li Đalović u svojim igračima »zmajčeke« već u prvoj utakmici, sve bi moglo otići u neželjenom smjeru. A onda će to lančano za sobom sigurno povući i niz drugih poteza po pitanju struke i igrača.

Niko Janković i Toni Fruk zajedno tržišno vrijede više nego cijela Olimpija, no »papir« trpi jedno, a stvarnost je drugo, Riječani će to tek morati demonstrirati i eliminacijom Ljubljančana isprati popriličnu gorčinu starta sezone.

Koliko je tržište, s druge strane, varljivo, zorno je osjetila baš sada i Rijeka, koja je ispala od Elfsborga, iako vrijedi dvostruko više (39.45/18).

Problemi i reset

Mnogi se pitaju što se događa s Rijekom i u čemu je problem. U predsjedniku, igračima, struci…? Ili u svemu pomalo. Damiru Miškoviću mnogi zamjeraju naprasnu smjenu Željka Sopića, ali dojam je da je varaždinski »krivi korak« samo ubrzao puno ranije donesenu odluku. Igrački kadar nije se puno promijenio u odnosu na utakmice s Lilleom u kojima su Bijeli prošle godine »u konopcima« držali jaki francuski sastav i umalo ga izbacili, osim strijelaca u dvije utakmice, Pašalića i Smolčića, igrali su Galešić, Radeljić, Janković, Hodža, Selahi, Ivanović i Fruk. Dakle, čak devet igrača iz aktualnog kadra(!). Ili gotovo cijela momčad u kojoj su nedostajali Labrović i Goda. Tadašnje igre nema više niti u obrisima…

I onda se dolazi do struke i do za mnoge krucijalnog pitanja, je li kormilo Rijeke u ovome trenutku, koji traži brze reakcije i brze rezultate, za Đalovića prezahtjevna misija i postoji li opasnost da ga se olako »potroši«, kao svojevremeno Tadića i Budicina. Ovoj momčadi svojevremeno je prepoznatljiv rukopis dao Sergej Jakirović koji ju je slagao od temelja, a Darko Raić Sudar samo nadogradio i malo ušminkao. Sopić je zadržao visoku letvicu i uz stabilnost gajio izrazitu napadačku igru s »glavom i repom«, na čemu mu se mora odati priznanje, iako je posrnuo u ključnim utakmicama protiv Dinama i na kraju (p)ostao gubitnik. Đalović je izabran da zadrži Rijekin kurs i stabilnu plovidbu i pred njim je zajedno s Vargićem, Močinićem i Čagaljom puno izazova i ono što je posebno važno – malo vremena. Usnule i lako predvidljive igrače u napadu novi Rijekin trener mora razbuditi već ovog vikenda. Jer i Derby della Učka uvijek skriva potencijalnu opasnost…

Na Rujevici nadu polažu u to da će već Olimpija biti velika prekretica u životu kluba, prolaz bi u svakom slučaju amortizirao novonastalo stanje, a možda i privremeno sakrio slabosti koje Rijeka mora rješavati u hodu. Stvarati jaču momčad i ono najvažnije – igru. Rijeka je u Švedskoj bila nemoćna. Jednako kao i protiv Varaždina. S druge strane, ova momčad je pokazala da može imati moć, »reset« je u ovom trenutku najvažniji.