Zagrijavanje – Aleksandar Šofranac na treningu u Albufeiri u društvu Čanađije, Martića i Totića / Foto Ivan VOLARIĆ
Županiću i Elezu želim da budu zdravi i spremni – sutra! Radim maksimalno i čekam priliku – kaže Šofranac
ALBUFEIRA Aleksandar Šofranac kao od Durmitora odvaljena gromada Crnogorca. Rijekin stoper od 186 centimetara. Rođeni Cetinjanin (26 godina), igrao u Podgorici i Nikšiću… Reprezentativac. Riječani pamte Radomira Đalovića i njegove golove. Navijači su ga voljeli i zbog velikog srca. Takvo je i u Aleksandru. Odigrao je 183 minute u HNL-u (Osijek, Inter, i nešto malo protiv Dinama i Hajduka) i 210 u Kupu Hrvatske (Đakovo i Rudeš).
– Igrao sam protiv Đalovića, namučio me, ali nije zabio gol. Još uvijek je – razarač. Volio bih da me ljudi u Rijeci pamte kao njega. A pred nama je proljeće velikih izazova.
Kada je Dejan Savićević, sadašnji predsjednik Nogometnog saveza Crne Gore, činio čuda u Milanu bili ste malo dijete?
– Pogledao sam mnoge videozapise i uvjerio se u čaroliju njegova nogometa.
Uvijeke ste željeli biti stoper?
– Ni govora. Počeo sam kao napadač, ništa uzbudljvije od toga kada se zatrese mreža. Suparnička, naravno… Igrao sam sve pozicije i završio kao stoper. Sretan.
Gladni uspjeha
Jedan gol u Kupu Rudešu, ali nakon čak tri skrivljena kaznena udarca?
– Dva penala, neka onaj treći ostane vlasniku – Mitroviću. Ali, zabio sam gol početkon produžetka za 4:3 i zadvoljan sam. Gol je izbrisao gorčinu.
Ostao je psihološki ožiljak?
– Ni govora. Momčad je iznad svega, dobili smo. Sudbina je tako htjela. Zaboravljeno, pamtim samo gol…
Mitrović je otišao u »Bešiktaš«, Elez ima problema sa zadnjom ložom, stigao je Župarić kojega muči bolne tetive… Spreman uskočiti u momčad?
– U svakom trenutku. Ali, najprije, sretan sam zbog Mitrovića, zaslužio je takav transfer, kao igrač i čovjek. Drugo, Županiću i Elezu želim da budu zdravi i spremni – sutra! Konkurencija je najbolji doping. Radim maksimalno i čekam priliku pokazati svoju vrijednost.
Volite trenera prijatelja ili trenera diktatora, poput Keka?
– Trenera koji zna što hoće. Gdje i kako želi stići stvarajući snažan i zdrav kolektiv. To je sigurno u ovom trenutku »Rijeka«. Nitko ne voli sjediti na tvrdoj klupi, ali najbolji smo – svi zajedno. Nevjerojatna klapa. Gladni smo uspjeha. Poginut ćemo jedan za drugog i na – klupi.
»Dinamo« zaostaje šest bodova?
– Nikada ne gledam za sobom. U retrovizor… »Rijeka« je u jesenskom dijelu sezone pokazala raskošni i efikasni nogomet. Najbolja utakmica? Pa ona protiv »Dinama«, iako na klupi, u jednom smo trenutku vodili 4:0…
Vidić najbolji
Najdraža utakmica od četiri, prvenstva i Kupa, u kompletu?
– Protiv »Osijeka« u Gradskom vrtu. Dobili smo 1:0. U nastavku krećemo iz Osijeka. Moramo preplivati Dravu. Zbg toga naporno radimo. Neka ostali razbijaju glavu, »Rijeka« je pokazala moć i snagu.
Stoper po vašem ukusu?
– Nemanja Vidić! Zna sve.
Slobodno vrijeme provodite u šetnji sa psom… Psa imaju Bradarić, Vešović…?
– Stanujem u Viškovu da bih bio bliže Rujevici. Uživam u šetnjama po kastavskim šumama. Volim pse, s njima se ponekad lakše sporazumijevati nego s ljudima… Ali onaj tko voli životinje dobar je čovjek. Naša je svlačionica puna dobrih ljudi, igrača gladnih uspjeha.
Utakmica po utakmicu do 36. kola…?
– Duel po duel, jedna lopta osvojena za drugom, golovi, bodovi do – Maksimira 27. svibnja. »Dinamov« sudnji dan. Ne radimo račun bez krčmara, nismo bahati, dapače ponizni, ali vjerujemo u ono što radimo.