RIJEKA Nogometaši Rijeke doživjeli su minimalan poraz u Jadranskom derbiju protiv Hajduka u sadržajno najboljoj utakmici koju su odigrali nakon pobjede u Maksimiru u prvoj utakmici nakon zimske stanke. Budući da je Rijeka redom protiv Varaždina, Gorice, Šibenika i Lokomotive radila skupe individualne pogreške kakve se danas i u HT Prvoj ligi najčešće kažnjavaju gubitkom bodova, Rožman je protiv Hajduka odlučio biti malo pragmatičniji, ušao u utakmicu bez velikog rizika, računajući da će individualna kvaliteta ofenzivno orijentiranih igrača iskoristiti prilike koje će se ukazati.

Rijeka je takvim pristupom dobila stabilnost u obrani s obzirom na to da do Caktaševa gola u 94. minuti Hajduk nije kreirao ozbiljnu priliku, ali i manje prilika na drugoj strani kojih je, unatoč kompaktnoj obrani Hajduka kojem je defenziva bila prva misao, svejedno bilo dovoljno da se u nekoj normalnoj realizatorskoj večeri uzmu bodovi. I da se dogodilo, bilo bi jednako zasluženo kao što je zaslužena pobjeda Hajduka, ali to ne bi bitno promijenilo dojam o tome da igra ovog proljeća izravno ovisi o pojedinačnoj inspiraciji igrača.

Veličanstvo rezultat

Simon Rožman prošle jeseni je pažnju na svoj trenerski potencijal skrenuo načinom na koji je Rijeka igrala u Europi. Rožman je pravilno procijenio da je jedini način za suprotstaviti se višestruko skupljim i kvalitetnijim momčadima bio čvrsti blok i tranzicija, momčad je slijepo pratila taktiku koju je slagao i prilagođavao odabirom igrača, a Rijeka ostavila dobar dojam u skupini u kojoj je igrala protiv klubova kakvi su Napoli, Real Sociedad i AZ Alkmaar.

I dok u Europi dojam može proći kada se ocjenjuje nekakav učinak, u HNL-u malo vrijedi jer se živi od rezultata. A oni su za Rijeku ovog proljeća ispod očekivane razine. Kumovali su tomu razni faktori koji su više ili manje utjecali na broj osvojenih bodova (sudačke pogreške, igranje svaka tri dana, realizacija, forma igrača), no Rijeka je svejedno morala pokazati više. Rijekin (i Rožmanov) problem u HNL-u su, protiv Hajduka je to još najmanje došlo do izražaja, postavljene obrane i branjenje suparničkih (polu)kontri koje se neminovno događaju kao posljedica napadačke igre »bijelih«.

Koliko god čudno zvučalo nakon poraza od Hajduka, koji posebno peče sve navijače Rijeke, Rožman je utakmicom protiv Splićana napravio korak prema onoj filozofiji kojom su »bijeli« baš u ovo vrijeme prošle godine istaknuli kandidaturu za drugo mjesto (pobjeglo za jedan bod) i osvajanje Hrvatskog kupa.

Rijeka je tada pobijedila Dinamo u četvrtfinalu Kupa (1:0) i spojila sedam utakmica u kojima je, s izuzetkom gostovanja u Maksimiru, primila samo jedan pogodak. Rijeka je pritom u pobjedi protiv Hajduka (2:0) odigrala i najbolju prvenstvenu utakmicu u 2020. godini, a sve zato što je momčad počivala na temeljima čvrste obrane koja je ostavljala dojam da pogodak može dobiti samo onako kako ga je dobila u srijedu protiv Hajduka – slučajno.

U napadu je, s druge strane, imala raspoloženog Antonija Čolaka, koji je vukao momčad i svojom energijom rješavao utakmice poput ove s Hajdukom.

Nova energija

U situaciji kada Franko Andrijašević, o kojem Rijeka najviše ovisi, plaća danak kratkom vremenu za rekuperaciju pa mu je sa zgusnutim rasporedom realizatorska forma počela padati, Rožman je taj koji mora pronaći način kako uspostaviti pravi balans da obrana pokaže stabilnost, a napad to oplemeni kroz broj osvojenih bodova.

Da je taj balans ključan, sugeriraju i brojke s nekih od specijaliziranih servisa koje za svoje analize koriste klubovi i mediji, prema kojima je Rijeka u pet utakmica koje je odigrala između Dinama u Maksimiru i Hajduka na Rujevici postigla osam pogodaka iz 47 kreiranih prilika, a primila devet i 26 prilika koje je imao suparnik.

Drugim riječima, Rijeka je u prosjeku realizirala samo 17 posto prilika koje je stvorila pred golom suparnika koji je pred golom Rijeke realizirao 35 posto prilika koje je imao! Utakmica protiv Hajduka te će omjere još malo promijeniti na štetu Rijekinog napada i obrane.

Iako poraz od Hajduka nije izazvao nikakve potrese na Rujevici, svima je jasno da ovu drugu polovicu preostalih prvenstvenih utakmica Rijeka mora odraditi na puno višoj razini nego dosad. Uvođenje nekih novih igrača (Mudražija, Drmić, Vukčević) moglo bi dati momčadi novu energiju i pomoći da se riješe problemi koje Riječani imaju pred svojim i suparničkim golom, ali i da obrana bude kompaktna kao što je to Rožman uspio ostvariti prije godinu dana.

Ako se to ne dogodi, borba za mjesta koja vode u Europu mogla bi biti grčevita.