ŠIBENIK Nogometaši Rijeke novi su stari osvajači Rabuzinova sunca! Podigli su ga u Krešimirovom gradu nakon dramatične utakmice u nastavku u kojoj su ih čuvali božica Fortuna i vratar Pandur. A novog junaka prometnuo se Halilović koji je 15-ak minuta prije kraja pogodio mrežu za jedini pogodak na utakmici. Po posljednjem sučevom zvižduku riječko slavlje na centru igrališta moglo je početi. Uz pjesmu Svijet voli pobjednike…

Rijeka je spretno i sretno došla do svog šestog Rabuzinovog sunca u Hrvatskoj, u desetom finalu minimalno je matirala bolju Lokomotivu, i tako obranila prošlogodišnji trofej izboren u Puli. Uspjelo je “bijelima” to treći put u povijesti nakon 1979. i 2006. godine čime su se poravnali po broju naslova s Hajdukom.

Iako su izgledali blijedo većim dijelom utakmice i ova generacija riječkih nogometaša predvođena Simonom Rožmanom tako ulazi u povijest. S druge strane Goran Tomić mora i može žaliti što nije podigao sa svojim igračima u rodnom gradu slavljenički pehar. Jedna stativa, jedna greda u završnici, uz bolji dojam “lokosa”, jednostavno nisu pružili Zagrepčanima to zadovoljstvo.

Više energije

U drugo poluvrijeme obje su momčadi ušle malo otvorenijeg garda i s više energije, premda je Rijeka djelovala poprilično “mekano” i ranjiva na širokom prostoru. Pogotovo su opasne bile 50-te minute za Riječane. Prvo je (51′) sijevnula kontra “četiri na tri” u završnici koje je Kastrati pogodio stativu, odbijena loptu pokušao je u gol ugurati Uzuni, ali je Velkovski spriječio pogodak. Opalio je potom Tolić s 18 metara prizemno, Pandur se novom obranom promaknuo u junaka dotadašnjeg dijela utakmice.

Nova dvojbena situacija dogodila se u 64. minuti, Escoval je povlačio Kastratija na ulazu u šesnaestarac, a sudac Pejin mijenjao odluke kao na tekućoj traci. Prvo je dosudio slobodni udarac za “lokose” pa pokazao na “bijelu točku”, a potom nakon dužih konzultacija s VAR sobom potvrdio prvotnu odluku na razočarenje Zagrepčana.

I kako to obično biva druga strana je kaznila promašaje. U 76. minuti Lončar se izborio za loptu, ubacio u sredinu, Pavičić proslijedio loptu do slobodnog Halilovića koju ju je neometan zakucao u gornji dio mreže s desetak metara – 1:0.

Rijeka se potom više oslobodila u igri koja je bila puno sadržanija nego u prvom dijelu, a pobjednika je mogao odlučiti Čolak, njegov udarac glavom (83′) Grbić je krajnjim naporom izvadio ispod grede.

U završnici “lokosi” su krenuli na sve ili ništa, sabili Riječane u šesnaesterac pri čemu je sreća čuvala “bijele”. Posebno u trećoj od sedam minuta nadoknade kada je Jakić tukao s 20-ak metara, a lopta uzdrmala gredu. “Lokosi” jednostavno nisu imali sreće sinoć…

Loš prvi dio

Prvo poluvrijeme ponudilo je malo pravog sadržaja i loš nogomet. Oba trenera, a niti momčadi očito nisu htjeli previše riskirati. Očito im je više odgovaralo da je lopta kod suparničkog sastava… A i ritam je bio poprilično lagan, ležeran, kao da su igrači došli s plaže, a ne s priprema za utakmicu sezone. Opravdanje donekle može biti izrazito sparno i toplo vrijeme.

Prvu priliku imala je Rijeka, Čolak je u 13. minuti glavom tukao preko grede nakon drugog kornera što ga je izveo Lončar. “Lokosi” su pak nešto ozbiljniju prigodu stvorili u 20. minuti, Uzuni, najpoduzetniji u redovima Zagrepčana, previše je u šesnaestercu oklijevao na dodavanje Kastratija.

I onda do 30. minute prava uspavanka, pomalo i dosadna utakmica, daleko ispod renomea momčadi koje su osvojili drugo i treće mjesto. I to sve u velikoj tišini Šubićevca gdje su glasniji od igrača bili čvrčci iz obližnje borove šume…

Pred kraj poluvremena momčadi su se počele nešto više buditi, valjda s naletima večernjeg povjetarca, te stvarale visoki pritisak kod izgubljene lopte. Rijeka je najopasnija bila nakon kornera u kojima je dominirala, ali nove dvije šanse imali su “lokosi”.

Točno nakon pola sata igre sijevnula je kontra Lokomotive, Uzuni je ubacio, a Kastrati loše zahvatio loptu u obećavajućoj situaciji. “Lokosi” su najveću šansu prvog dijela imali u 42. minuti, nakon dodavanja Kastratija ostao je sam kao duh Tolić i tukao sa sedam, osam metara, Pandur je refleksno obranio i spasio mrežu.

Najveća dvojbena situacija dogodila se u 44. minuti, Mersinaj je nakon ubačaja visoko startao na glavu Andrijaševića koji je pao kao pokošen i ostao ležati na travi. Riječani su tražili jedanaesterac, sudac Pejin procijenio da se nije radilo o prekršaju iako je Rijekin napadač više nije mogao nastaviti igru.