ZAGREB – Prva stvar koju će Ognjen Vukojević podvući na spomen gostovanja Rijeke u Krakowu jest kvaliteta Šahtara koji, prema njegovim riječima nije isti klub otprije pet-šest godina.

– Tijekom igračke karijere proveo sam dugi niz godina u Ukrajini i znam kako je bilo nekada.

Ovaj rat je toj zemlji nanio puno zla i ovo više nije Šahtar iz zlatnih vremena. Klub već dugih jedanaest godina živi i fukcionira u Kijevu, otkada je ratno stanje u regiji Donbas.

Šahtar živi u prognaništvu, a domaće prvenstvene utakmice igra u Kijevu i Lvivu pod teškim uvjetima, kao i svi ukrajinski klubovi.

Europske utakmice igraju u Poljskoj, gdje putuju autobusom i vlakom – kaže Vukojević u uvodu.

Nijanse

Kakvo je uopće stanje sa Šahtarom uoči utakmice s Rijekom?

– Gazda Rinat Ahmetov i dalje drži klub, a naš Darijo Srna je sportski direktor.

Ulaganja postoje, ali to nije kao u nekim boljim vremenima, kada su u Šahtaru igrali Fernandinho, Willian, Brandao, Douglas Costa, Jadson, Douglas Costa, Luiz Adriano…

Ti igrači su bili prva klasa tog brazilskog ešalona, a sada Šahtar kupuju jako mlade Brazilce koji još uvijek traže svoj put prema europskoj afirmaciji. To su dečki od osamnaest, devetnaest, dvadeset godina…

Svaki od njih je brz i tehnički dotjeran igrač i Rijeka će morati obratiti puno pažnje na njih. Tu se posebno ističe wunderkind Luca Meirelles.

Taj dečko ima osamnaest godina, ulazi u igru svaku utakmicu i uredno zabija golove. Ti mladi Brazilci su udarna snaga Šahtara, ali svejedno bih Rijeci dao dobre izglede za pozitivan rezultat.

Zbog čega?

– Ako su Brazilci isti kao oni iz mog vremena… A vjerojatno jesu. Dok sam igrao u Dinamu iz Kijeva, Brazilci bi u ovo doba godine već bili jednom nogom doma, na praznicima. Oni će na utakmicu s Rijekom sigurno nositi spakirane putne torbe za Brazil.

Nakon zadnjeg kola Konferencijske lige, Šahtar ne igra sve do sredine veljače iduće godine. Siguran sam da su njihovi Brazilci u posebnom stanju, i ta opuštenost bi mogla biti nešto što bi Rijeka možda mogla iskoristiti.

U svakom slučaju, očekujem ravnopravnu utakmicu na kojoj će odlučivati nijanse.

Kako je rat utjecao na ukrajinske klubove?

– Logično je da tu više nema tolike financijske moći koja otvara prostor za dovođenje vrhunskih stranaca. Osim toga, svi se boje ratnog stanja.

Nestali su veliki klubovi koji su nekada imali kapital i vrhunske momčadi.

Recimo, Metalist iz Harkiva nekada se rutinski obračunao s Rijekom, ne sjećam se koje godine je to bilo, a danas… Zatim, Metalurg iz Donjecka više ne postoji, kao ni Dnipro.

Ukrajinska liga izgubila je na kvaliteti i nije ni blizu onoga što je bila. Igra se, kao i kod nas za vrijeme Domovinskog rata, da se drži kontinuitet natjecanja, da se vidi da nogomet tamo i dalje postoji.

U progonstvu

Budući da je regija Donbas već jedanaest godina pod ruskom okupacijom, postoji li kod Ukrajinaca iz Šahtara poseban motiv u međunarodnim utakmicama, kako bi pokazali da su još uvijek tu?

– To je jasno. Oni su u progonstvu već jedanaest godina. Na primjer, ovi Brazilci koji su sada tamo ni ne znaju kako to sve izgleda u Donjecku.

Šahtar je velik klub i imao je jedan od najljepših stadiona u Europi. Donbas Arena je sagrađena za EURO 2012 i bila je nogometni ponos Donjecka. Logično je da Ukrajinci iz Šahtara osjećaju pripadnost svojoj regiji i sanjaju o povratku u svoj grad.

Zbog toga su na europskim utakmicama posebno motivirani.

Rekli ste da Rijeci dajete dobre izglede za uspjeh?

– Imam dobre dnose s Damirom Miškovićem i znam kako klub funkcionira. Mislim da je prošle sezone Rijeka napravila odličan posao, iskoristivši kikseve Dinama i neodlučnost Hajduka.

Osvojena je dvostruka kruna, a ponekad se nakon takvih dosega dogodi i pad.

Kod Rijeke se to osjetilo na početku ove sezone, ali u hodu je odrađena stabilizacija kluba.

Znamo da Rijeka živi od prodaje igrača, a to nije jednostavno jer svakih šest mjeseci treba napraviti doselekciju u zahtjevnim uvjetima. Možemo reći da se to događa u hodu.

Tu se Rijeka sjajno snalazi i drži visoku razinu. Mišković i Darko Raić-Sudar su nogometni ljudi koji to dobro popunjavaju.

Rijeka će se dizati i uopće ne sumnjam da doći barem do trećeg mjesta.

O kvaliteti momčadi ne treba puno govoriti, a to se posebno odnosi na Tonija Fruka. Ne znam kakva je situacija s njim, no mislim da nije nerealno očekivati da ostane na Rujevici do kraja sezone.

Idućeg ljeta je Svjetsko prvenstvo na kojem može pokazati svoj puni potencijal, a to mu može donijeti kontinuitet s Rijekom.

Moguće je da će tijekom zime negdje otići, ali u nekoj drugoj sredini mogao bi se naći u drugačijoj situaciji.

Vidjet ćemo što će biti, ali mislim da njegov ostanak do kraja sezone nije neralna opcija.