LABIN  Sandi Dobrić, nekadašnji prvotimac Rijeke i Istre 1961 danas je predsjednik labinskog nogometnog ponosa Rudara. Dobrić je predsjednik postao jednoglasnom odlukom skupštinara na Izvanrednoj izbornoj skupštini kluba krajem svibnja, nakon što je preminuo dotadašnji predsjednik Remzo Zalihić.

Možda malo nesvakidašnja funkcija za bivšeg nogometaša, koji se, ako ostaju u nogometu, mahom odlučuju za trenerske poslove ili pak funkcije sportskog direktora ili menadžera. No, Dobrić je odabrao funkciju koja je zapravo i bila njegova želja po završetku igrače karijere.

– Osjećaj je fenomenalan. Malo je čudno, ali ipak je to nešto što sam htio raditi u nogometu. Uvijek sam govorio da kad mi djeca malo odrastu, da bih želio raditi u nogometu, ali ne kao trener, nego na nekoj drugoj funkciji klubu. Silom prilika, nažalost, budući da je bivši predsjednik Zalihić preminuo, osjetio sam da je to pravi trenutak i zato sam se toga prihvatio – potvrđuje Sandi Dobrić.

Nogometni klub Rudar koji igra Treću HNL zapad, jedan je od sređenijih klubova u regiji te nije bilo problematično preuzeti odgovornu funkciju.

Sandi Dobrić

– Bivši predsjednik je ostavio dobre temelje, a mi smo još sve malo nadogradili. Pohvalio bih suradnju s Gradom Labinom i sa Zajednicom sportova jer tu stvarno sve funkcionira kako treba – dodaje Dobrić.

Rudar ima sjajne uvjete koji će se dodatno poboljšati kada bude završen novi pomoćni teren u labinskom kvartu Vinež. Šef Omladinske škole je Franko Čupić koji će biti najsretniji kada taj teren bude gotov.

– Imamo dobre uvjete. Nedavno su nas posjetili ljudi iz HNS-a te smo posjetili Vinež gdje se radi novi pomoćni teren s umjetnom travom. Taj teren će nam svima olakšati rad, svake godine imamo sve više i više djece. Jedva čekamo da bude pušten u funkciju. Zanimanja za nogomet kod djece ne nedostaje, svake godine ih je sve više, a zbog terena se zasad snalazimo na sve moguće načine – kaže predsjednik Rudara.

Drugačija politika

Seniorska momčad Rudara predvođena trenerom Robertom Paliskom u novoj sezoni ima pobjedu, poraz i remi. Uprava na čelu s predsjednikom nije postavila imperativ pred momčad i trenera.

– Rezultatskog imperativa igrači nemaju, mislim da borbe za ostanak neće biti jer imamo kvalitetnu momčad. Meni kao predsjedniku kluba je cilj da što više Labinjana igra u Rudaru i radi toga sam se i uhvatio predsjedničkog posla. Nisam se slagao s politikom bivšeg predsjednika jer sam stava da u Labinu barem 80 posto momčadi moraju činiti domaći igrači i da svake godine barem jedan ili dva pokucaju na vrata Rijeke ili Istre. Budimo realni, znalo se događati prijašnjih godina da su igrala dva naša igrača i devet stranaca, što je meni nezamislivo. Ja sam krenuo iz Labina pa otišao u Istru kao junior, poslije u Rijeku… Ali, iz Labina sam krenuo, znači da se može. Kad gledam gdje smo mi sve trenirali, po livadama oko Labina, pješačili, skidali se na stadionu Rudara, išli pješke na Vinež pa stopirali do kuće… Znači može se. Prijašnjih godina to nije bilo tako. Okupio sam sada tim istomišljenika, pogotovo u omladinskom pogonu kojima je svima cilj da crpimo igrače iz našeg omladinskog pogona. I danas u prvoj momčadi ima dosta mladih koji kucaju na vrata prve momčadi i sigurno će dobiti priliku. I odmah mogu reći da ovo nije sezona za ligu više i da tih ambicija neće biti još par godina. Najprije moramo napraviti bazu s dobrom generacijom domaćih igrača i tek tada možemo planirati takvo nešto – informira predsjednik o svojim planovima.

Dvije ljubavi

Prvi čovjek Rudara nedavno je proslavio 44. rođendan, a iako je aktivnu igračku karijeru prekinuo prije nekoliko godina, još uvijek igra za veterane Rijeke.

– Igram za veterane već godinama. Kad dođe ponedjeljak, to ne propuštam. To je baš hrana za dušu i to se jednostavno ne propušta. Jednako tako, kad mogu, obavezno gledam utakmice Rijeke i Istre 1961. Uvijek imam i imat ću vremena za moje ljubavi – dodaje bivši prvotimac Bijelih.

Što se tiče aktualne momčadi s Rujevice, bivši igrač je svjestan da je sve daleko od sjajne situacije te mu je žao što su njegovi nekadašnji suigrači Tadić i Budicin, tako brzo završili svoje poglavlje.

– Rijeka definitivno nije u sjajnoj poziciji, ali mislim da je samo pitanje vremena kada će krenuti prema gore. Valjda je nakon toliko dobrih godina trebala doći i jedna ovakva. Oporavit će se, važno je popeti se na ljestvici jer ne daj Bože da krene borba za ostanak… Prošao sam to u Puli i tada ni kvaliteta, ni ništa ne dolazi do izražaja, obično dolazi do neke blokade u glavi. Iskreno mi je žao što su Tadija i Fausto otišli jer vjerujem da su ostali, možda ne bi bili treći ili četvrti, ali ne i posljednji. Sigurno bi osvojili nešto bodova i po meni ih je trebalo ostaviti. Što se Cosmija tiče, puno pratim talijansku ligu i on je bio top trener prije 15, 20 godina, a što može ili ne može danas, ne znam. Dobar trener sigurno je, ali budimo realni, on nikada nije gledao i pratio hrvatsku ligu prije nego je dobio poziv Rijeke – zaključuje Dobrić.