
Foto V. KARUZA
Nismo mi klub »meteor« nego kontinuirani vrh hrvatskog nogometa, imamo stabilnost i uvijek smo minimalno na europskim pozicijama, uvijek kandidati za trofej - rekao je Krlja
povezane vijesti
- Riječkim nogometašima stigla navijačka podrška iz Paname: “Da se užanca ne zatare…”
- Glavni sastojci Rijekine duple krune: Đalovićeva upornost, maestralni Fruk, Miškovićeva vizija i čudesni navijači
- Objava nastavka suradnje s trenerom Rijeke pitanje je dana, uskoro će se vidjeti bijeli dim s Rujevice…
RIJEKA Veličina kluba određuje se mnogim mjerilima, između ostalog, po jasnoj dugoročnoj strategiji neovisno o imenima koja se po prirodi profesije najčešće mijenjaju (igrači i treneri) te otvorenosti prema navijačima i što nepropusnijoj zatvorenosti kad je u pitanju curenje informacija koje nisu za javnost.
Nogometna sezona u Hrvatskoj završila je prije dva tjedna, a čak ni iz menadžerskih krugova u eter nisu puštene špekulacije o igračima koji bi mogli doći u Rijeku ili o klubovima u koje bi mogli otići najskuplji riječki igrači. Radi se u miru koji su si Bijeli sami omogućili svojom ozbiljnošću i obiteljskim ozračjem.
Jedan od najugodnijih i nogometno najmeritornijih sugovornika koji se na Kvarneru i Liburniji uopće mogu naći je autentična klupska legenda, nekada najbolji strijelac lige upravo u dresu Rijeke. Golgeter europske klase, jedan od najvećih, ne samo napadača nego i igrača u klupskoj povijesti, Milan »Krlja« Radović.
Rođen 1952. godine, na pregovore je došao 1976. godine pa ostao… Cijeli život. Slegli su se dojmovi senzacije zvane Rijeka, prvak Hrvatske i osvajač Kupa 2025. godine.
– Jesu, ali mislim da je senzacija malo prejaka riječ. Nitko se nije nadao da ćemo sve osvojiti, ali isto tako Rijeka nije, primjerice, Leicester pa da plešemo samo jedno ljeto. Nismo mi klub »meteor« nego kontinuirani vrh hrvatskog nogometa, imamo stabilnost i uvijek smo minimalno na europskim pozicijama, uvijek kandidati za trofej – započeo je Radović. – Zato me prošle sezone smetalo kad se stalno najviše spominjalo Dinamo i Hajduk, a gotovo stalno je najbolju igra imala i na vrhu je bila Rijeka.
I to nije jedino što mu je zapelo za oko.
– Bio sam igrač. I ja sam dobivao nagrade i priznanja. I svaki put sam se odazvao na poziv onih koji su me nagradili. Mislim da je Marko Livaja trebao učiniti isto. Jasno je da si razočaran jer opet nisi osvojio titulu, ali poštuj instituciju. Budi korektan, budi gospodin. Ako su došli tvoji kolege i treneri, predsjednici klubova…, pa red je da i ti budeš tamo. Tim prije jer je klasa, svaku je nagradu dobio zasluženo. Znaš koliko je to dobar igrač? Toliko da bi u Rijeci zabio 50 golova! Jer Rijeka ima igru, a klub je u kojem nema drame nakon poraza i nema euforije prije nego što se trofeji zaista osvoje.
Procjena kvalitete
Radović je bio takav igrač. I kroz višedesetljetni privilegij razgovora s takvom klasom svjedočimo iskustvu njegovog stopostotnog učinka kad je u pitanju procjena kvalitete napadača.
Samo jedan primjer, prvi trening Andreja Kramarića na Kantridi. Bijeli igraju međusobno, Krama na krilu, a Krlja nakon pet minuta kaže: »Stavljati ga na krilo ili ne daj Bože na klupu i to u ovoj ligi… To bi bio zločin protiv nogometa! Ovo je velik igrač. Za Lige petice i reprezentaciju.«
Kramarić je proglašen igračem desetljeća Rijeke, u Bundesligi ima status ikone, a za Vatrene ima više od sto utakmica i više od 30 golova, srebro i broncu sa SP-a.
Pa nas je tim više iznenadio Radovićev odgovor na pitanje o igračima koji su ga najugodnije iznenadili u riječkoj šampionskoj sezoni. Nije istaknuo ofenzivce.
– Za Fruka se znalo da je klasa. Mene je iznenadilo koliko je kvalitetan stoper Radeljić, kakvo je pojačanje postao lijevi branič Devetak, a iznad svih Ante Oreč. Iduće sezone ćete vidjeti kakav je to desni bočni. Fenomenalan!
Što je, po njegovom mišljenju, presudilo da Rijeka osvoji oba trofeja, Dinamu i Hajduku pred nosom?
– Međusobno poštovanje unutar kluba, a onda i unutar momčadi. Zajedništvo, taj obiteljski pečat. Bez obzira tko igra, a tko je na klupi, svi su jedni drugima podrška. To Rijeka ima. A ne znam baš za konkurenciju. I zato smo baš mi sve osvojili.
Škola nogometa
Što Rijeci treba za sljedeću sezonu?
– Ako odlaze Fruk i Radeljić, Selahi i Djouahra, a možda i Janković… Onda je jasno, treba joj puno toga. I po meni, svaka čast Čopu, ali treba dovesti i jednog rasnoga golgetera. Pa onda i napraviti igru za takvoga golgetera. To je samo moje zapažanje, ni u kojem slučaju kritika. Radomiru Đaloviću svaka čast, napravio je nešto što nitko nije očekivao. Uopće nije lako iz uloge pomoćnika preuzeti prvu momčad. Moraš promijeniti odnos s igračima, uvjeriti ih da slijede nove ideje, novi način rada. Čestitam mu od srca. Napravio je ogroman uspjeh. I poticaj za svoju daljnju karijeru. Ali jednako velike čestitke sportskim direktorima i predsjedniku koji su mu dali šansu. U tom smislu promatram i prijelazni rok u kojem svi jedva čekamo neke novosti, a zapravo možemo biti mirni. Jer znamo da je dokazana činjenica da Rijeka koja nije ni najbogatija, ni medijski najpraćenija, niti ima najviše navijača, zapravo gotovo uvijek na nogometnom tržištu ima najbolji omjer uloženog i dobivenog. Tako će biti i ovog ljeta. Samo neka budu što spremniji za Europu koja može donijeti jako puno dobroga, financijski i sportski.
Radović uvijek ima jednu te istu želju kad je Rijeka u pitanju.
– Još više igrača iz naše škole nogometa. Frigan, Hodža, Smolčići, Galešić… Dakle mogu, ali uopće ne moraju biti Riječani. Osim možda poziva iz Dinama ili Hajduka, ja vas uvjeravam da će većina mladih igrača i njihovih roditelja najradije odabrati stasanje i život upravo u Rijeci. Zbog kulture življenja u našem gradu, zbog fenomenalnog načina na koji je Mišković ustrojio klub, zbog odnosa ljudi prema sportašima. Taj skauting treba biti jedan od prioriteta, klinci jedva čekaju da ih pozove Rijeka. Zato mi je drago čuti da se u svakoj generaciji prvotimaca planira imati barem pet igrača koji su stasali kod nas. To je to. Bilo iz Rijeke, bilo iz ostatka Hrvatske, bilo iz susjednih zemalja, bilo iz gastarbajterskih obitelji… Pouzdano znam da se Rijeka u očima mladih igrača i njihovih obitelji promatra kao top-destinacija.
Radović ni na koji način nije povezan s radom Rijeke.
– Ja sam samo bivši igrač i navijač koji ne propušta niti jednu utakmicu. Nerviram se, radujem se, jedva čekam otići na Rujevicu, a ponekad se ode i na gostovanje. Nekad u dresu na travnjaku, a danas sa šalom na tribini. Uvijek ponosan jer davno kao igrač ili danas kao navijač znam da sam dio Rijeke – zaključio je jedan od najvećih nogometaša Rijeke svih vremena.