RIJEKA  U siječnju 2006. godine s Kantride je odjeknula svojevrsna bomba, Fredi Bobić potpisao je jednogodišnji ugovor s Bijelima i postao najveće ime koji je nosilo Rijekin dres. Bio je to vrhunski potez, prije svega marketinški, na zalasku karijere legendarnog njemačkog reprezentativca koji je odmah uskočio u kopačke. Profesionalac od glave do pete, tada 35-godišnjak bio je zahvalan klubu na pruženoj šansi i postao na neki način »spiritus movens« riječke momčadi. Nije Bobić mijenjao puno klubova u karijeri, ali zauvijek ostaje leganda Stuttgarta s gotovo 150 nastupa i 69 golova, zapažen je bio i u Borussiji Dortmund, a odigrao je i 37 utakmica za reprezentaciju Njemačke zabivši deset golova. Rođeni Mariborčanin, kasnije sportski direktor Stuttgarta, dočekan je na Kantridi s oduševljenjem, Rijeci je dao poseban štih u HNL-u, a zanimljiv je i dan danas na svakom koraku, posebno njemačkim medijima. U cjelini, jako dobro odrađen posao Marinka Koljanina, tadašnjeg direktora Bijelih.

Prije nekoliko dana na Rujevici je predstavljen 26-godišnji Alen Halilović, vječiti talent hrvatskog nogometa, »hrvatski Messi«, kako su mu svojevremeno tepali, što je izazvalo novi val oduševljenja među riječkim navijačima. Već dugo takav reful optimizma, ali i neke pozitivne vibre, nije zapljusnuo Rijeku u trenucima kad je klub na velikoj prekretnici nakon sjajnih rezultata posljednjeg desetljeća. Iako je Halilović po monogočemu sušta suprotnost Bobiću, puno mlađi, član proslavljenijih klubova, prije svega Barcelone i Milana, mora se priznati je da Robert Palikuča, poput Koljanina, barem u startu, opet odradio dobar marketinški posao. I s jednom velikom iznimkom u odnosu na Bobića. Halilović još uvijek može pokazati i dokazati da je igrač za velike stvari, a Rijeka mu je, po svemu sudeći, za to posljednja šansa. Nakon što je otišao s reputacijom igrača velike perspektive i promijenio 11 klubova, doživio je puno razočaranja i na neki način postao igrač s margine. Dakako, s obzirom na očekivanja… I došao na Rujevicu poprilično nespreman.

Vraćanje u život

Rijeka je za mnoge igrače poput Halilovića luka spasa. Oživila je karijere Andrijaševiću, Kramariću, Gavranoviću, Drmiću, Muriću, Benku, Čolaku… Pomalo zaboravljene i, na neki način, igrače iz drugoga plana uspjela je posljednje desetljeće vratiti doslovno u nogometni život, udahnuti im neku novu energiju, povećati im vrijednost, pa i od njih učiniti i reprezentativce. Halilović je najsvežiji i posljednji u tom nizu. Igrač od kojeg se očekuje da pomogne Rijeci i da Rijeka pomogne njemu. No, ostaje pitanje, prije svega, na koji način i kada. I Josip Drmić je bio donekle u sličnoj situaciji, ali tu se opet dolazi do onog bitnog, karaktera i mentaliteta. Sada već novi napadač Dinama jako je puno ulagao u sebe, prema vlastitom priznanju i do 100 tisuća eura godišnje, da bi ostao na razini koju zahtijeva profesionalni nogomet i ono što donose godine i ozljede. Drmić se izdigao i uspio, riječke, ali i oči hrvatske sportske javnosti uprte su sada u Halilovića čekajući odgovor je li još uvijek mladi igrač spreman za takav iskorak i prijelomnicu u karijeri ili će opet zapeti u prosječnosti.

Ispunjeni rujevički zapad tijekom generalke/Foto V. KARUZA

Rijekini navijači puno očekuju od Halilovića, ali i od još jedne zvijezde prijelaznog roka na Rujevici. Matej Mitrović bio je svojevremeno ljubimac navijača iz vremena trofejne Rijeke, a nakon epizoda u Bešiktašu i Club Bruggeu i samo 50 utakmica u četiri godine, vraća se da na neki način opet oživi karijeru na Rujevici. Povratak važnog igrača i nekadašnjeg reprezentativca također je zanimljiv i dojmljiv potez struke za hrvatske prilike, ali opet s onim neizostavnim »ali.«

Mjesec odgovora

Što se događa? Rijeka je u Haliloviću i Mitroviću dobila zvučne prinove za hrvatske prilike, a sve bi se moglo pretvoriti u poprilične neprilike za trenera Dragana Tadića. Halilović je nespreman, posljednju utakmicu za Reading odigrao je u siječnju, nakon toga je vukao ozljedu koljena, dva puta završio na klupi te ga više nije bilo u konkurenciji. Mitrović je zaradio vrlo ozbiljnu ozljedu tetive mišića u Sloveniji i izgubljen je najmanje nekoliko mjeseci. Kada se tome dodaju novi-stari problemi s koljenom Solana, koji će također biti duže vrijeme out, te oporavak Galešića kojem je nakon jakog potresa mozga propisano mirovanje od četiri tjedna, sasvim je jasno u kakvim se problemima (ne)očekivano našao trener Tadić. Izvan stroja je i Merkulov, ali to u cijeloj priči i nije toliko bitno s obzirom da Bijeli od njega nisu imali velikih benefita, izuzme li se gol koji ih je odveo u splitski finale Kupa.

Generalno, dojmljiv je ovo prijelazni rok na Rujevici, puno je dobrog marketinga i zanimljivih lica u novim igračama, ali i, s druge strane, previše rizika s dijelom igrača na startu izazovne sezone. Dobar start u SuperSport HNL-u i u Europi, koja donosi puno toga, ono je čemu se nadaju odgovorni u pomalo konfuznoj situaciji zadnjih dana. Tadićeve glavobolje najveće su po pitanju krpanja obrane i desnog boka, no Bijeli imaju privremena rješenja. S jedne strane dosta toga djeluje zabrinjavajuće, a druge, unatoč problemima, sve može ispasti i iznad očekivanja ako se dobro poslože neke stvari i momčad malo pomazi sreća. Jako dobar posao odrađen je zadržavanjem Krešića i Vučkića te angažmanom Pavlovića, Vrančića i Alvareza, koji će u novonastaloj situaciji morati podnijeti najveći teret starta sezone. Pakleni srpanj s pet utakmica na dva kolosijeka dat će dobar dio odgovora oko nove Rijeke.