RIJEKA Svibanjska nedjelja hrvatskog nogometa nudi dvije velike poslastice, sudar Dinama i Osijeka u Maksimiru, te Rijeke i Hajduka na Rujevici. Dva rivala s Jadrana nakon dosta godina u samoj završnici poprilično su zamijenili uloge. Rijeka se naime prevorila u lovca na Hajduka. Ali, oba kluba dosta toga su propustila da ozbiljnije bace rukavicu izazova Dinamu kao vladaru domaće nogometne scene. I učine prvenstvo još zanimljivijim…

Riječani su u boljoj formi, njihova igra kroz cijelo prvenstvo ima puno prepoznatljivije obrise nego Hajdukova koji na papiru ima bolji kadar, ali još uvijek traga za pravim prezentacijama na travnjaku. Riječani su u prednosti i zbog domaćeg terena, ali i zbog činjenice da nemaju puno što izgubiti, a mogu dosta dobiti. Nešto slično kao protiv Osijeka kad su lepršavošću i neopterećenom igrom odigrali utakmicu sezone. Bilo kako bilo, za očekivati je još jednu utakmicu punu adrenalina, naboja, ali i taktičkog nadmudrivanja Gorana Tomića, trenera koji voli igru »za gol više« i Valdasa Dambrauskasa, ljubitelja šaha koji ne krije da svoja saznanja iz kraljevske igre primjenjuje i u nogometu.

Rijeka je, dojam je, u boljem trenutku forme, iako posljednjih pet kola to ne pokazuje, Splićani su osvojili 13, Riječani 9 bodova. No, Hajdukova igra protiv Farmaceuta i Dragovoljca u dva zadnja kola bila je poprilično mučenje, dok je Rijeka nadigrala Osijek kao nitko do sada i prezentirala moć, posebno onu napadačku, na Šubićevcu.

Slabija ulaganja

Hajduk je ove sezone koncentrirao puno više kvalitete, ali ni po čemu osobito nije odmakao Rijeci. Riječani su uoči sezone angažirali Selahija, Abassa, Merkulova i Obregona za kojeg su najviše izdvojili, oko 400 tisuća eura, dok je Rujevicu napustio Lončar. Splićani su doveli Krovinovića, Melnjaka i Katića ljetos, dok su od zvučnijih imena otišli Vušković, Caktaš i Jairo. Rijeka je slabo ulagala, Hajduk najviše u Krovinovića, oko milijun i pol eura.

Financijski su bila skromna i zimska ulaganja oba kluba u odnosu na Osijek. Rijeka je zimus angažirala tek Solana i Čestića, ali više kao »krpanje rupa« nego vidno dizanje kvalitete, dok je ostala bez iskusnijih igrača, Escovala, Galovića i Tomečaka. Opredijelila se za mlađe igrače do 23 godine i dugoročnije stvaranje kostura momčadi. Kod Hajduka je zima obilježena povratkom Kalinića, solidan posao napravljen je s angažmanom Grgića, Mikanovića i Ferra. S »udice« je pak ispao Marin Jakoliš koji je karijeru nastavio u inozemstvu. Plastično rečeno, Rijeka je u pojačanja ove zime uložila nula eura, Hajduk negdje oko 200 tisuća.

Unatoč činjenici da je Hajduk stvorio najkompetitivniju momčad posljednjih godina, pa i desetljeća, još je uvijek u popriličnoj opasnosti da sezonu završi iza Rijeke. Bio bi to veliki debakl za momčad s Poljuda s obzirom na očekivanja, premda i jednima i drugima natjecateljsku godinu može »ugrijati« Rabuzinovo sunce i spasiti sezonu. U nedjelju je prva runda velikog ovosezonskog obračuna Bijelih i Bilih, ona druga bit će na Poljudu u finalu Kupa.

Kekova era

Tradicija je točno posljednje desetljeće na strani Rijeke koja je u eri Damira Miškovića sustigla Splićane u organizacijskom, logističkom i ponajviše rezultatskom segmentu. Rijeka je devet godina u kontinuitetu na kraju HNL-a ispred Hajduka, uz jedan naslov, čak pet drugih mjesta i dva treća, dok je Hajduk u isto vrijeme bio pet puta treći, triput četvrti i jednom peti. Rijekina vladavina posebno je iskazana i kroz četiri osvojena Kupa, dok je Hajduk samo jednom dizao Rabuzinovo sunce u tom razdoblju.

Kroz posljednje desetljeće Bijeli su svoju vladavinu na Jadranu posebno ispoljili u vrijeme trenera Matjaža Keka koji je 13 puta pobjeđivao Splićane, uz samo jedan poraz i osam remija. Kek je prvi put dobio Jadranski derbi u travnju 2013. na Poljudu (1:2) i sa svojim momčadima nije bio poražen do veljače 2017., kad je na Rujevici bilo 1:2. Taj dugi niz neporaženosti trajao je skoro četiri godine, točnije 1.376 dana.
Igor Bišćan potom nije imao previše uspjeha s Bilima, uz tri remija i jedan poraz bez pobjede.

Simon Rožman bio je opet na Kekovom tragu, pobijedio je prva četiri derbija, od koja tri na Poljudu, ali potom mu je presudio baš – Hajduk. Dvaput je poražen od Splićana na Rujevici s istim rezultatom (0:1) u razmaku od samo 17 dana, s obzirom na jednu zaostalu utakmicu i bio prisiljen napustiti kormilo momčadi.

Goran Tomić ima polovičan učinak protiv Hajduka od kada je preuzeo klupu Bijelih. Njegova momčad dvaput je slavila na Poljudu, ali i jednom izgubila uz jedan rujevički poraz. Upravo na posljednjoj splitskoj pobjedi (1:3) i jedinom Hajdukovom porazu ovog proljeća, Bijeli grade optimizam. Pobijede li, opet su u situaciji da donesu pomutnju u završnicu HNL-a i prekoče Hajduk, što bi bila svako injekcija više uoči finala Kupa. No, i Splićani znaju svoju računicu…

Bit će u svakom slučaju zanimljivo na djelu vidjeti majstore poput Drmića i Livaje te ostatka njihovog društva. Drmić i Livaja vode i mrtvu utrku na prvog »topnika« lige. Tko zna, možda baš njihovi golovi donesu sreću jednima ili drugima. I u konačnici odluče novog prvog strijelca lige.