RIJEKA Iako ih u stvarnosti nije bilo, derbi na Drosini odigran je u idealnim okolnostima, uz tek nešto lošiji travnjak, nogometaši Rijeke rastjerali su »oblake neizvjesnosti« nad Učkom. Dosta je tinte proliveno uoči, u najavi i nakon susjedskog derbija poslije kojeg su ostali tek repovi mogućih sankcija. No, to su problemi Zeleno-žutih. Na terenu Rijeka je odigrala ponabolju utakmicu u taktičkom smislu, obrambeno i po pitanju zrelosti. Ono što najviše može radovati struku je minimaniranje oscilacija, koje su u prethodnim utakmicama bile itekako vidljive. Momčad Sergeja Jakirovića u većini utakmica zbog njih nije kažnjena, bila je sretna što ima Labrovića, a protiv Farmaceuta u tom smislu odigrana je druga utakmica po kvaliteti, ali se morala pružiti ruka Zoranu Zekiću, Crncu i suigračima. Kako Jakirović ističe, »nismo plakali nakon poraza«, aludirajući na brojne otrovne strelice na završetku i nakon sudara na Drosini.

Riječani su tako došli do pete ovogodišnje pobjede (Šibenik, Hajduk, Gorica, Lokomotiva, Istra 1961) u sedam utakmica, jednu su remizirali (Osijek) i jednu izgubili (Slaven Belupo). Još jednom su potvrdili da su ove sezone, točnije ove godine, izrazito gostujuća momčad. Na strani su osvojili čak 23 boda u 13 utakmica, više od Dinama (10/21), Slavena (12/19) i Hajduka (12/18). S druge strane, jedna su od najgorih domaćih momčadi, sa skromnih osam bodova iz 11 susreta.

Kao i obično, svaka utakmica donosi pluseve i minuse, riječkih »križića« u Puli bilo je daleko više, minusi su bili minimalni i neznatni. S obzirom na prikazano, momčad je zaslužila pohvale i ovog puta samo pluseve.

Bez oscilacija

MOMČADSKA IGRA – Rijeka je na Drosini u punom smislu izgledala kao momčad, s glavom i repom. U potpunosti je vratila stari, pobjednički gard, ali i neophodnu notu pozitivnog »bezobrazluka« i načina kako se nametnuti teškom, u dosta stvari sličnom protivniku. Nije bezveze Jakirović u najavi ustvrdio da će prevagu odnijeti i psihološka stabilnost momčadi. Riječani su u tom smislu prošli dobru »terapiju«, psihički bili jaki i praktički tjerali Puljane da se »spotaknu« o vlastitu nogu.

Uz momčadski duh viđena je i dobra doza energije i neophodnog adrenalina, često okomite igre, ali i refula visokog presinga. Istra je, naime, momčad koja je uz Dinamo primila dotad najmanje golova, treća je po posjedu lopte u ligi, a prva po prosječno oduzetim loptama po utakmici. Uz to, 11 utakmica nije primila gol, kao i Slaven Belupo. No, Rijeka je ovog puta sve to limitirala i okrenula u svoju korist. Tu je, uz izostanak, oscilacija bila ključ uspjeha. Momčadi je itekako na ruku išlo isključenje Mlinara (71’). No, od tada je Istra čak bolje igrala…

NIKO JANKOVIĆ – Daroviti ofenzivni veznjak pristigao ove zime iz Zrinjskog, a kao posuđeni igrač Dinama, odigrao je svoju najbolju utakmicu i zabio dva gola. Jednostavno, Rijeka je dobila Jankovića. I to onakvog kakvog se znalo da je u svakom smislu, ali to još nije mogao odmah ispoljiti.

Njemačka disciplina, čvrstoća, puno trke u oba smjera. Uz to, dobro markiranje protivničkih igrača, pokrivanje međuprostora i dvije hladnokrvne realizacije. Prva nakon sjajne asistencije Frigana, ali elegantno, rutinski, bez panike, druga za pečat pobjedi s »bijele točke«, također s velikom dozom samopouzdanja. I još jedna činjenica, kad Niko igra, Rijeka ne gubi. Protiv Belupa je prednost dobio Banda, ali Riječani su ostali praznih ruku na Rujevici. Prva dva gola sigurno će biti veliki dodatni zamašnjak radniku i borcu na travnjaku. Igraču koji unosi posebne emocije u svaku utakmicu. Uz to, Niko je zajedno uputio četiri udarca u okvir, osvojio je šest duela na tlu i dvije lopte, pretrpio tri prekršaja. Mali minus je brojka od 11 izgubljenih posjeda.

Labrović kapetanski

DANILO VEIGA – Portugalac na desnom beku odigrao je svoju najbolju utakmicu od dolaska i dodatno učvrstio mjesto u startnoj postavi ispred Grgića, koji sve više ulazi kao desnokrilni napadač i Smolčića, kojem je stoperska pozicija prirodnija. Veiga je bio britak i siguran, jednostavno neprelazan. Iako će mu neki možda spočitati manjak brzine i igre prema naprijed, ovo je bila utakmica koja se dobila prije svega na čvrstini i obrambenom bloku.

Riječko pojačanje na desnoj strani osvojilo je 10 od 15 duela na tlu, pretrpilo tri prekršaja, ali i izgubilo 14 posjeda, što je, kao i kod Jankovića, u ovakvoj tvrdoj utakmici neminovnost. Uz to, Portugalac je oduzeo pet lopti i triput otklonio opasnost od gola. Zaslužio je visoku ocjenu i dodatno zacementirao poziciju.

NEDILJKO LABROVIĆ – Rijekin čuvar mreže brani uistinu u reprezentativnoj formi. Dok se obrana nije u potpunosti stablizirala, u ovoj utakmici bio je najbolji igrač Bijelih koji je zaslužan što je dobar dio bodova završio na riječkom kontu. Sada je imao ključnu obranu u trenutku kad se utakmica lomila, obranio je »zicer« Ercegu, najboljem domaćem strijelcu i skupio ukupno četiri obrane. Imao je puno manje posla nego inače, ali opet ga je odradio vrhunski. A uz dobru formu i kapetansku vrpcu ide i Nediljkova posebna pozitivna energija koja dodatno podiže momčad.