RIJEKA  Toliko sanjani i napokon dosanjani ulazak u skupinu nekog europskog natjecanja za Rijeku nije idealni uvod. Remi u Koprivnici sam po sebi nije neko iznenađenje, premda je vrijeme da se u HNL-u počne podebljavati bodovni učinak. I jače su se riječke generacija mučile u Koprivnici i teško dolazile do punog plijena.

Dozu zabrinutosti donijela je nova epizoda u kojoj je Rijeka još jednom demonstrirala kako je bolja momčad od protivnika, jasno se to vidjelo u više od sat vremena igre, ali tu činjenicu na kraju balade nije uspjela konkretizirati pobjedom.

Zamjene nisu donijele ono što trebaju, dodatni pozitivni impuls. Upravo suprotno. Izlaskom Dantasa, Thaqija i Adua-Adjeia Bijeli su napravili »korak unazad«, branili tih minimalnih 1:0, protivnicima je prepušten i posjed i inicijativa pa se u konačnici opet propustilo pobijediti.

Bodovni je učinak definitivno loš premda svi vide i prepoznaju kako rad Victora Sancheza poprima sve jasniji trenerski rukopis, ali Rijeka koja teško pobjeđuje kao i svaka druga momčad polako gubi samopouzdanje, uvlači se sumnja u vlastite mogućnosti. Na kraju krajeva, Rijeka koja u deset kola ima samo dvije pobjede i nije Rijeka. Nije momčad koju su gledatelji kroz gotovo desetljeće i pol navikli pratiti kako uspješno, a nerijetko i trofejno brodi kroz sve nevere.

Dodatni teret

U četvrtak od 18.45 u drugom kolu skupine Konferencijske lige s druge će strane stati praška Sparta. Koja je sređena i opasna momčad, ali… Nikakav spektakularno moćni oponent protiv kojeg se u utakmicu ulazi sa slabašnom nadom u uspjeh.

Bijeli su izgubili u prvom kolu u Armeniji kod Noaha, utakmicu u kojoj su svi nadali pobjedi ili barem bodu. Niko Janković zaradio je crveni karton (pa dobio tri utakmice kazne) i time usmjerio tijek susreta. Dečko je sjajan karakter i samo mu treba malo vremena da se »resetira«, no taj poraz sad i u Europi stavlja neki dodatni teret osvajanja bodova jer se u Erevanu računalo na sva tri ili barem jedan.

Prekretnica

Sparta je i uglednija i kvalitetnija momčad od one od koje je Rijeka izgubila u prvom kolu, a baš bi prava riječka predstava uz pravi bodovni učinak mogla napokon biti prekretnica koju svi toliko čekaju i priželjkuju. Rijeka za to sigurno ima i snage i kvalitete, pitanje je samo ima li ih dovoljno u ovom konkretnom trenutku sezone.

Onaj sastojak koji se protiv Sparte mora vidjeti jest taktičko-trkačko pariranje Česima, demonstracija vjere u sve ono što se radi i uvježbava na treninzima i neizostavno – bolja realizacija.

Jer Rijeka samu sebe frustrira na dva načina. Dosta čestim nedopustivim individualnim kiksevima u obrambenoj fazi igre te promašajima izglednih prigoda u situacijama kada treba prelomiti utakmicu u svoju korist.

Važnost koletiva

Nešto je do manjka koncentracije, a nešto do individualnih forsiranja. Jer igrač kojeg neće gol na sve moguće načine pokušava i nerezonski doći do te realizacije kako bi prekinuo post, da ga krene gol. No ovo nije u kojem slučaju dio sezone u kojem se individualnim forsiranjem može riješiti problem. Rijeku može izvući samo kvalitetna momčadska igra u kojoj onda pogotci dolaze kao posljedica kolektiva koji je na razini na kojem bi trebao biti.

I… Naravno, ono što Sanchez stalno ponavlja. Dueli. Kako u borbi za loptu, tako i u napadačkim situacijama »jedan na jedan«.

Ako se na to još nadoda ona »igračka inteligencija« o kojoj španjolski trener stalno priča, a koja se odnosi na jednostavna i učinkovita rješenja u veznom redu i napadu, bez »izmišljanja tople vode« nego jednostavnim poštivanjem uigranih linija kretanja i protoka lopte… Onda i Sparta, koliko god zaista bila kvalitetna i u ovom trenutku možda superiorna, na kraju baš može ispasti momčad protiv koje će Rijeka potvrditi da vrijedi daleko više od onoga što je pokazala u dosadašnjem dijelu sezone, pod oba trenera.

Duel igra

Ne zna se za koji će se sastav odlučiti Victor Sanchez, ali zna se da igračima umor ne može biti isprika i da moraju vjerovati u sebe, a momčad staviti iznad svakog pojedinca. Nije to neka »nuklearna fizika« nego nogometna abeceda.

Igrati disciplinirano, ići u svaki duel sto posto, zadržati koncentraciju i ni u kojem slučaju ne demonstrirati sebičnost.

Realno, Sparta dolazi kao favorit, no isto je tako realno da je pitanje trenutka u kojem će ova riječka generacija ovu sezonu okrenuti nabolje. Prilika za to im je svaka sljedeća utakmica.

Prva je na redu Sparta. Veliko ime pa bi i uspjeh bio utoliko veći i važniji. Ne samo za jednu večer europske radosti nego kao pozitivni impuls koji podiže samopouzdanje i u najpozitivnijem mogućem smislu determinira ostatak polusezone.