RIJEKA Od pobjeda nad Ždralovima i Vukovarom ne treba raditi slavoluke, pobjednike dizati na pijedestale, pisati im ode i posvetiti pusta poglavlja iz kojih kipte superlativi. Ali… Povezala je Rijeka dvije pobjede. Ono što se moralo da bi se jučerašnja klupska noć dočekala u najboljem mogućem raspoloženju i još važnije – da bi se na najbolji mogući način pripremilo za utakmicu prvog dijela sezone.

Četvrtak, 21 sat, Konferencijska liga, posljednje kolo skupine, Rujevica: Rijeka – Celje. Pobjeda, posve realno dostižna pobjeda, Rijeci donosi europsko proljeće nakon 45 godina. Nema veza što se igra usred tjedna, u kasnom terminu i po hladnoći. Rujevica mora biti puna i zaglušujuće gromoglasna u podršci hrvatskim prvacima.

Jučer navečer guštalo se u druženju na Grobničkoj rivi. A večer ranije na travnjaku Rujevice: Rijeka – Vukovar 3:1 i još jedna odlična partija desnog bočnog – Ante Oreča.

Ne zaboravljaju se deseci poruka iz Mostara kad je u veljači iz Veleža došao na Kvarner: »Dobili ste sjajnog igrača i sjajnog čovjeka. Taj će vas dečko oduševiti pa iz Rijeke napraviti veliki transfer«.

Pobjede je već riješio. Jer dvostruka kruna ima i njegov veliki potpis. Transfer će doći, ima 24 godine i ugovor do 2028. godine. U međuvremenu, djeluje kao da ne razmišlja ni o čemu drugome osim o 90-minutnom sprintanju u svakoj utakmici za Bijele, sav je u tome da gura Rijeku prema novim pobjedama i trofejima. Nismo ni na polovici sezoni, a desni bek na osobnom kontu ima tri gola i četiri asistencije. Ako je Radeljić »riječki Bastoni«, Oreč je »riječki Dumfries«. Tenk koji ide 200 na sat.

– Dobru smo utakmicu odigrali. Ekipa je bila dobra. Utoliko više jer smo se, kao i cjelokupna hrvatska nogometna javnost, još jednom uvjerili da je Vukovar baš pravi prvoligaš, ozbiljna i dobro vođena momčad kluba za koji jako griješe svi oni koji ga podcjenjuju. No, Rijeka je od prve minute pokazala da je jedini mogući ishod samo naša pobjeda i to kao najbolja moguća najava velike europske utakmice koja nas u četvrtak očekuje s Celjem – govorio je Oreč s licem ukrašenim onim njegovim osmijehom, zračeći sad već dobro poznatom pozitivom s kojom se savršeno uklopio u Rijeku, klub-obitelj.

Samopouzdanje

Sa subote na nedjelju Rijeka je prenoćila na četvrtom mjestu. Ljepši je bio pogled na ljestvicu.

– Ma je, ali… Naše su ambicije daleko veće. Jer mi smo Rijeka. Branimo i naslov i Kup. U HNL-u su do pauze još dva kola, nadamo se doći još bliže vrhu, dakle tamo gdje i pripadamo.

Čim je pobijeđen Vukovar ‘91, svaka je misao odmah usmjerena prema četvrtku i ključnom europskom duelu sa slovenskim Celjem pred svojim navijačima.

– Pobijedili smo i u Ždralovima, ne zaboravimo to. Po teškom terenu, bili smo malo »načeti«. Ali spojili smo dvije pobjede i sad idemo po tu toliko silno važnu treću uzastopnu. Europsku. Idemo, puni samopouzdanja. Rijeka, u svakoj utakmici po pobjedu.

Priča samo o momčadi. Rijeka, mi, ekipa… A osobno igra odlično. Otkad je došao na Kvarner, oporavio se od ozljede i zagospodario riječkom desnom stranom.

– Hvala vam puno, ali ako odigram dobro, to je zato što me ekipa »gura«. Samo ekipa omogući da svaki put neki pojedinac iskoči. U subotu smo to bili Radeljić i ja, zbog golova, no svi su odigrali onako kako je to trener tražio od nas.

Puno se priča o rotacijama. On djeluje kao da svaku utakmicu ima bar 120 minuta u nogama.

– A dobro, ja sam ipak bek, moram biti malo spremniji – smije se Oreč.

– Ja mislim da smo svi spremni, a samo je na treneru odluka kada će tko i koliko igrati. Mi smo tu za Rijeku.

S klasično moćnim navijačkim vjetrom u jedrima.

– Uvijek, da. Hvala im na tome. Nijednog trofeja bez njih ne bi bilo. Pozivam ih sve, molim da u četvrtak napune našu Rujevicu. Uz nas su bili kad smo osvajali dvostruku krunu, uz nas su i kad nam ne ide. Ljudi, dođite, idemo zajedno pobijediti pa proslaviti tu pobjedu. Kako čitam, bit će povijesna. Proljeće u Europi nakon 45 godina. Ogroman motiv i za nas na travnjaku i za vas na tribinama. Pa ‘ajmo kao jedno po još jedan trijumf i još jedno slavlje na Rujevici!

Mali je milijun motiva, a jedan od većih – gledati svaku minutu Tonija Fruka u dresu Rijeke dok nam je još tu. Gledati maestra kako rasprostire svoj raskošni talent riječkim travnjakom. Ne doći na tribine, a znaš da možeš uživo vidjeti Fruka… To je »zločin protiv nogometa«.

– One »škarice« koje su na žalost završile u okviru gola, gol iz penala, tko zna koliko savršenih primanja lopte s jednim-dva protivnika na leđima pa onda u driblingu prođe dvojicu-trojicu ili okrene stranu. Čudo od igrača. Sve nas čini boljima. I mi na terenu… Igraš, trčiš, boriš se, sva ti je koncentracija na tome da obaviš svoj dio posla, a onda se uhvatiš kako igraš i istovremeno uživaš gledati kako Toni Fruk igra nogomet. I vi na tribinama i oni pred televizorima, ali i mi na travnjaku smo na neki način oduševljeni gledatelji Frukovog nogometnog majstorstva. Da su mu ušle »škarice«, ja mislim da bi to bi bio jedan od najljepših pogodaka ikad postignutih na Rujevici, možda čak i najljepši.

Celje je treće u Konferencijskoj ligi, ali iz Slovenije dolaze vijesti kako imaju problema s ozljedama, da su aut ili pod velikim upitnikom npr. Karničik i Kovačević. Poraženi su derbiju s Olimpijom.

– Ne smijemo mi na to gledati. To su njihovi problemi. Ali oni su i prvi u svom prvenstvu i imaju četiri boda više od nas u Konferencijskoj ligi. Jako ozbiljan i težak protivnik. No, sigurno i protivnik koji uz podršku naših navijača može pasti na Rujevici.

Španjolski derbi

Opet ćemo gledati španjolski trenerski duel, Celjane trenira Albert Riera. Što je Victor Sanchez rekao na poluvremenu i nakon pobjede nad Vukovarom?

– Ništa posebno. Da samo nastavimo u istom ritmu i ne zaboravimo kako smo protiv Vukovara vodili i u prvoj utakmici s njima pa na kraju izgubili te da si to ne smijemo opet dozvoliti. Gubili smo u Ždralovima, Vukovar nam se primaknuo na gol razlike početkom drugog poluvremena, ali opet je tu onaj naš karakter. U Kupu smo sve okrenuli u našu korist, u subotu vrlo brzo zabili treći gol i opet otišli na dva razlike. Drago mi je da imamo tu snagu, primljeni pogodak nas ne poremeti, nego zadržavamo fokus i igramo svoju igru, vjerujemo u sebe. Mi smo Rijeka, prvaci i osvajači Kupa koji opet žele u vrh HNL-a, a idemo i po Kup i proljeće u Europi. Nije šampionski karakter ispario, nosimo mi to u sebi!

Ove sezone je u HNL-u zabili dva pogotka. Oba Vukovaru i oba jako slična.

– Možda čak i identična. Drago mi je da je ovaj pridonio da uzmemo tri boda. Volim utrčati u otvoreni prostor kad mi se ukaže prilika. Nekad se suigrači ljute što odmah ne idem na centaršut, morat ću ih poslušati. Koliko sam zabio, a koliko asistirao? Mislim da sam dao tri, a asistirao… Ne znam.

Četiri komada. Plus izboreni penali. Recimo, prekjučer i u Shelbourneu. Izravno sudjelovanje u 10 pogodaka. Prije kraja polusezone. Odlična statistika za obrambenog igrača.

– A dobro, igramo puno utakmica pa se to nakupi – smijao se Oreč pa završio u svom, maksimalno skromnom stilu:

– Puno vam hvala na pohvalama. Dajem sve od sebe.

Van terena nasmijan, ali lagano introvertan. Na terenu… K’o »tasmanijska neman«. Ide »tutta forza« od prvog zvižduka utakmice do posljednje sekunde sudačke nadoknade. Jedan od onih koji iz početnih 11 ispada samo kad je viša sila u pitanju.

Do četvrtka je dovoljno vremena za odmor i rekuperaciju. Europska »groznica« polako raste. Potekla je Rijeka pobjeda. Treba se preliti i preko Slovenije.