RIJEKA Nogometaši Rijeke jučer su imali prvi dan zimskog odmora nakon iscrpljujuće jeseni koja je završena pobjedom protiv Varaždina i plasmanom u četvrtfinale Hrvatskog kupa. Jesen nije bila iscrpljujuća zbog broja utakmica (21) koliko zbog njihove dinamike, činjenice da se Europa igrala u dvije serije po tri uzastopna tjedna, pa i svih problema s koronavirusom koji su ih pratili u stopu.

»Bijeli« su u 21 utakmicu kroz tri natjecanja (HT Prva liga, Hrvatski kup, Europska liga) ostvarili 11 pobjeda, tri remija i sedam poraza, pritom postigli 31, a primili 26 pogodaka. Simon Rožman u jesenskom dijelu sezone koristio je čak 37 igrača, a brojka je visoka u najvećoj mjeri zato što je u nekim utakmicama (Dilj, Napoli) dao priliku za premijerni nastup i nekolicini darovitih juniora (A. Frigan, M. Frigan, Zuliani, Simčić, Hodža, Ilinković).

U ovu brojku su uračunati i igrači koji više nisu stanovnici riječke svlačionice (Čolak, Pandur…) te oni koji su dio prve momčadi, ali se ove jeseni nisu uspjeli izboriti za ozbiljniju priliku (Turčin, Iglesias, Travaglia…) pa je puno realnija brojka od 15 igrača koji su imali najmanje 50 posto mogućih nastupa.

Bez pogreške

Razdoblje nakon završetka polusezone idealna je prilika i za svojevrsnu inventuru riječke momčadi, pregled učinka i analizu ostvarenog. Najviše nastupa (20) i minuta provedenih na travnjaku (1.673) u jesenskoj polusezoni ima Daniel Štefulj, koji praktički nije imao konkurenciju za svoje mjesto na lijevome boku, najviše pogodaka postigao je Luka Menalo, koji je šest puta bio strijelac i jedini je s pogotkom u sva tri natjecanja u kojima je Rijeka igrala, dok je najbolji asistent Franko Andrijašević s pet dodavanja koja su prethodila pogotku.

Andrijašević i Menalo su ujedno i najbolje ocijenjeni igrači jesenskog dijela sezone s prosjekom ocjena, koje su na ovim stranicama dobivali za svoje nastupe, od 6,75. Andrijašević je na prvom mjestu zbog većeg broja minuta (1.228) provedenih na travnjaku, ali i činjenice da Menalo tek zahvaljujući jednom nastupu u kojem nije ocijenjen, jer je u igru ušao u završnici utakmice, prešao prag od 50 posto odigranih utakmica.

Poput Menala, granicu od 50 posto nastupa s jednom utakmicom prešao je i Luka Capan, koji je odigrao praktički bez pogreške u svim velikim rezultatima koje je Rijeka odigrala ove polusezone (Kopenhagen, Real Sociedad, AZ Alkmaar, Dinamo, Hajduk) za što je zaslužio prosječnu ocjenu 6,7.

Visoko u poretku svoje je mjesto pronašao i Ivan Nevistić, čija ocjena 6,63 potvrđuje da je cijelu jesen branio na visokoj razini, baš kao i što Murićevih 6,57 sugerira da spada u uži krug istaknutijih pojedinaca Rijeke u ovoj polusezoni.

Putokaz

Zanimljivo, izvan topa 5 najbolje ocijenjenih igrača ove jeseni ostali su Stjepan Lončar i Adam Gnezda Čerin, dvojac koji je u svim utakmicama davao ritam riječkoj momčadi i igrao značajnu ulogu u obje faze igre, ali koji se nije u većoj mjeri istaknuo kroz učinak, golove i asistencije, zbog čega su nezasluženo ostali izvan kruga najbolje ocijenjenih igrača, iako prema onome što su prikazali i značaju koji imaju za momčad tamo neupitno pripadaju.

Kada je riječ o dužnicima, tu u najvećoj mjeri strši ime Tibora Halilovića, ali isključivo iz razloga što je zbog ozljede, koja ga je tri mjeseca udaljila od travnjaka, upisao tek devet nastupa, pa i Darka Velkovskog, koji je odigrao dobre utakmice, ali povremeno zakuhao i poneku glupost poput ranog jedanaesterca u Alkmaaru ili isključenja u Šibeniku. Među dužnike spada i Ivan Lepinjica, mladi veznjak ove jeseni nije uspio uhvatiti kontinuitet nastupa, kraj Lončara i Čerina teško je pronalazio minutažu, samim time i formu.

Lepinjici, ali i još nekima, proljetni dio sezone ostaje kao prilika izboriti se za veću minutažu i popraviti dojam, dok je onima koji su se istaknuli netom završen jesenski dio jasan putokaz kojim smjerom moraju nastaviti.