Analizirali smo igru “Rijeke” u preksinoćnjem porazu od “Lokomotive” i izdvojili po tri minusa, odnosno tri plusa u igri momčadi Simona Rožmana.

Što je bilo dobro?

STERLING YATEKE

Istina, mogao je i morao biti junak utakmice, a ovako je u junaka prometnuo suparničkog vratara, ali Yateke se definitivno prometnuo u najopasnijeg igrača Rijeke na početku sezone. Brz je i agresivan, ne bježi od duela, traži loptu, prostor… Mora još raditi na realizaciji, ali s ovakvim pristupom lopta će ga brzo nagraditi.

DEFENZIVNI BLOK

Iako je poraz sve to sakrio, defenzivni blok Rijeke funkcionirao je jako dobro. Riječani nisu dozvolili Lokosima niti jednu ozbiljnu priliku izuzev one kod pogotka koji se ne bi dogodio da je vezni red ispratio Dina Halilovića u kazneni prostor. Rožmana sigurno može veseliti što je trojka iz zadnje linije, uz Lepinjicu, generalno odradila solidan posao.

SUDAR S REALNOŠĆU

Rijeka je u prvom kolu spretno pobijedila Šibenik i Murićevim pogotkom u završnici zamaskirala probleme u igri. Od samog sadržaja i kombinatorike do intenziteta i energije u samoj igri. Zato ovakav poraz dugoročno može više donijeti nego neka zamaskirana pobjeda koja će probleme na travnjaku gurnuti pod tepih.

Što nije bilo dobro?

REALIZACIJA

Rijeci na početku sezone kao da nedostaje malo krvoločnosti u suparničkoj trećini. Protiv Šibenika je nedostajalo više odlučnosti u završnici, protiv Lokomotive je puno toga obranio domaći vratar Hendija… Prilike se stvaraju, ali »bijeli« definitivno moraju pronaći način kako ih bolje realizirati.

DUEL IGRA

Tibor Halilović je izašao zbog ozljede nakon nekoliko grubljih startova, na podu je nakon duela s Lokosima često bio i Čolak… Lokomotiva nije povlačila nogu u duelima, baš naprotiv, a Riječani nisu imali odgovor na takvu igru. To najbolje ilustrira podatak da je u sat vremena igre momčad Simona Rožmana napravila točno tri prekršaja!

ČOLAK I ŠTEFULJ

Čolak je bio najbolji strijelac HNL-a prošle sezone, glavni je klupski eksponat, a iako njegov trud nikada nije bio sporan, u Kranjčevićevoj se rijetko nalazio u prilikama i puno energije je trošio na uzaludne razgovore sa Strukanom. I Štefulj je sve naviknuo na višu razinu, nedostaje njegove probojnosti i odlučnosti.