RIJEKA Na izlasku na teren prije utakmice Lourenco Dantas u naručju tate Tiaga, nakon drugog gola dvostruki salto poput Obafemija Martinsa strijelca Christiana Legba, kojem je to bio prvi gol za Rijeku, ali polufinalni trijumf u Hrvatskom kupu i vrata ulaska u finale prvi je širom otvorio jedan BiH rutiner. Amer Gojak. Igrač za velike utakmice.

Iskustvo je tu, znanje nikad nije bilo upitno. Jedino ga ove sezone baš i neće gol. Zabija u Kupu. Prije više od pola godine Maksimiru i sad, kad je bilo najpotrebnije, Farmaceutima. Pobjeda nad Slavenom Belupom 2:0, oduševljenih 6.000 navijača na Rujevici. Osigurano mjesto na Opus Areni 13. svibnja. Finale Rijeka – Dinamo! Migracija tisuća riječkih navijača u Slavoniju.

Ide se po deseti Kup, osmo Rabuzinovo Sunce. Bit će to 14. riječki finale, ukupni omjer zasad je devet trofeja u 13 utakmica, a u neovisnoj Hrvatskoj sedam kupova u deset finala. Dakle, Rabuzin je napravio Sunce, a kad se dođe do finala, onda nam iskustvo i pjesma govore… »Ono riječko je«.

– Dali smo sve od sebe, bila je utakmica kakvu smo očekivali. Teška, čvrsta. Takva je svaka u kojoj nema popravka, često je u tim nokaut-utakmicama ključno strpljenje. Kad podvučemo crtu, mislim da smo apsolutno zasluženo prošli dalje – pričao je Gojak nakon velike pobjede.

Ustalili ste se se na lijevom veznom sa slobodom kretanja prema naprijed, čestim ulascima u sredinu. Stalni član startnih 11. Skupilo se ove sezone 35 utakmica, igra se puno, ima prostora za sve, vi ste s 29 godina u naponu snage… Zadovoljni ste svojom sezonom?

– Godi mi ova pozicija. Igrao sam to i prije, za reprezentaciju kad je izbornik bio veliki Robert Prosinečki. Isto sam imao tu slobodu da ostanem na liniji pa uđem u sredinu. Odgovara mi to, mislim da se po tom boku dobro rotiramo Fruk, Devetak i ja. Dobro se razumijemo i samo treba ovako nastaviti. Naporni rad svaki dan i to je sve. Nema puno filozofije.

Završni sprint

Opet ritam vikend-srijeda. Ima li umora ili se u reprezentativnoj stanci akumuliralo dovoljno energije za završni sprint sezone?

– A sigurno da nekog umora ima nakon utakmice, ali previše se to mistificira. Sportaši smo, a umor je sastavni dio sporta. Drugi dan regeneracija, odmoriš se i ideš dalje. Normalni ritam. U nedjelju je nova utakmica. Dakle, nema razmišljanja o umoru, nego o novom izazovu. Kad stekneš neko iskustvo u karijeri, onda znaš kako je samo jedno sigurno – svaki dan te čeka novo dokazivanje, nema života na staroj slavi.

U prvom poluvremenu je i vas na terenu i publiku držao neki proljetni »blues«. Ni dinamike, ni šansi, čak je to sve skupa bilo i lagano dosadno. No, djelovali ste kao da vas to uopće ne brine. Je li takav pristup bio dio plana?

– Je, radili smo ono što je dogovoreno. Držali smo loptu, imali posjed i lagano dolazili u završnu trećinu. Tamo nismo bili dovoljno konkretni. Na poluvremenu smo se dogovorili da ćemo pred njihovim kaznenim prostorom i golom biti agresivniji, da moramo biti konkretniji. Tako je i bilo i kraju nam se to isplatilo. Ponavljam, zasluženo smo prošli dalje, a mislim da je to ne najbitnije, nego i jedino bitno u ovakvim utakmicama.

Da se organizirala nagradna igra, mnogi bi vjerojatno pogodili rezultat, ali da će u tih 2:0 strijelci biti Gojak i Legbo… To valjda nitko ne bi predvidio. Koliko je iskustvo bitno u ovakvim utakmicama s tako velikim ulogom?

– Rad, rad je bitan. Naporan rad, zajedništvo i vjera u sebe. Cijelu karijeru ponavljam – Bog te uvijek nagradi ako svaki dan daješ svojih 100 posto. Onda nagrada uvijek stigne, često upravo u onim prijelomnim, ključnim i najvažnijim trenucima.

Nešto slično onome što se prošli tjedan dogodilo u Zenici?

– Točno tako. Presretni smo i ponosni na golemi uspjeh BiH reprezentacije i plasman na Svjetsko prvenstvo. I to preko Italije. Još im jednom javno čestitam. Usrećili su i ponosnom učinili cijelu naciju. Za njih vrijedi isto što i za Rijeku – samo dalje istim putem i na isti način. Vratit će se to kroz nove pobjede, radosti i slavlja.

Finale Kupa s Dinamom… Utakmica u kojoj nema favorita?

– Ono što svi sa sigurnošću znamo jest da Rijeka zna kako se osvajaju trofeji. Ovo nam je treći uzastopni finale, mi smo ti koji branimo Hrvatski kup i bit ćemo spremni za završni obračun. Nema tu neke velike mistifikacije i filozofije. Rijeka ide po novi trofej! To je jedan od ciljeva koji smo si zacrtali. I naravno, ne moram valjda ni isticati, u HNL-u do kraja povećavati prednost nad pratnjom i suvereno zadržati bar to treće mjesto.

Kakav je bio Victor Sanchez na poluvremenu nakon onih nesadržajnih 45 minuta?

– Miran. Rekao je da smo poštovali plan koji je stavio ispred nas i mirno objasnio kojih nekoliko korekcija su nužne da dođemo do pobjede. Tako je i bilo. Rijeka je igrala svoju igru, Rijeka je opet u finalu. Veliki uspjeh, ali i normalan za ovakav klub koji se sigurno ne zadovoljava činjenicom da je u finalu, nego i hoće i može osvojiti novi trofej.

Radni dan, a na tribinama šest tisuća navijača. Lijep vjetar u riječka jedra?

– Ma normalno. Nemoguće je opisati koliko nam znači kad su tribine tako dobro ispunjene i kad imamo naše ljude uz nas. Riječki navijači su fenomenalni. I kad ti se čini da više ne možeš pa čuješ kako te bodre, kako vjeruju u nas i navijaju… Onda nema nijedne druge opcije nego idi sto posto u svaki duel, u svaku akciju. Svaka naša pobjeda ostvarena je s 12 igrača, mi na terenu i oni na tribinama. Kao jedno.

Osijek

U nedjelju ste na istoj lokaciji, vašoj Rujevici, u goste stiže Osijek. Navijači su već upisali tri nova boda na riječki konto. A to onda ispadnu najteže utakmice. Hoćete li se uspjeti odmoriti do nedjelje?

– Hoćemo. Nema laganih utakmica u HNL-u. Jako se rijetko dogodi da netko nekog baš lako pobijedi, jedino ako se sve posloži i otvori od samog početka. Gostovanje kod lidera ili domaća utakmica protiv »fenjeraša«, svaka je jako teška i zahtjevna na svoj način. Mi idemo korak po korak, a svima je jasno kako ćemo protiv Osijeka sve podrediti jednostavnim ciljevima – nova pobjeda, nova tri boda, novi dokaz vrijednosti ove trofejne generacije.

Trener vas je pohvalio nakon utakmice, istaknuo kako mu je drago da ste napokon baš vi zabili. Kaže da se to pretvorilo u podbadanje: »Ma da, ovu utakmicu ti zabijaš, sigurno«… Bio je pun osmijeha kad je govorio koliko mu je drago što je Gojak napokon strijelac. I to u utakmici za finale. Volite te »biti ili biti« utakmice u kojima iskustvo dolazi do izražaja?

– Drago mi je što je šef zadovoljan. Nisam o tome javno govorio, ali bio sam ljut na sebe jer stvarno dosta puta uđem u šansu, ali nikako da padne i taj moj gol. S druge strane, realno, to i jest najteže. Ući u šansu. Ove sezone nikako da to završim kako treba i onda se počneš ljutiti sam na sebe, jednostavno se uvuče to razočaranje. Znam kako moja primarna zadaća nije zabijanje golova, ali bilo je šansi i bio sam uvjeren kako pristupom, radom i zalaganjem zaslužujem tu nagradu. I došla je. Sad kad se otvorilo, nadam se je ovo početak i kako će tih mojih golova biti još u finišu sezone.

Ma i da do kraja sezone ne odigrate više nijednu osim finala, a u tom finalu zabijete za pobjedu nad Dinamom i trofej… Vjerujem da bi to svi potpisali, a vi vjerojatno prvi?

– Pa znate što, kad se malo vratim unazad, ne trebam dugo razmišljati kako bi konstatirao činjenicu – u karijeri sam zaista zabio dosta bitnih golova. Kad su na rasporedu velike utakmice, redovito stvarno dobro igram i imam smirenost u ključnim situacijama. Tako da… Ne bi me začudilo da i u finalu zabijem gol! No, to je najmanje bitno u cijeloj priči. Jedino važno, jedino za što svi živimo i radimo je da Rijeka osvoji još jedan trofej, da se iz Osijeka vratimo na novi doček i novo slavlje na Korzu – rekao je Gojak.

Rijeka je držala Koprivničance pod kontrolom, samopouzdanjem i strpljivošću ušla u finale. U nedjelju protiv Osijeka nužno je ipak malo goropadnije izdanje. Pa onda na Maksimir pokazati da je unatoč 25 bodova zaostatka Rijeka u najmanju ruku jednako dobra i hrabra momčad kao Dinamo!