OPATIJA U opatijsko jutro bio je uz zemljane terene kluba, uz crvenu prašinu na kakvoj je protekle nedjelje u Roland Garrosu trijumfirao Novak Đoković, osvojivši rekordni 23. Grand Slam naslov. Đoković je ujedno postao prvi igrač s najmanje tri titule na svim četirima najvećim turnirima »bijelog sporta«.

Nikola Pilić, legendarni igrač i izbornik, pobjednik Davis Cupa s Hrvatskom 2005. godine, triput s Njemačkom i kao savjetnik sa Srbijom, ugradio je komadić u taj mozaik uspjeha Novaka Đokovića. Vodio je i Novakova trenera Gorana Ivaniševića… Ne staje ni danas, iako će 27. kolovoza proslaviti 84. rođendan.

– Vodim jednoga dječaka s Grobnika te jednu malu iz Bavarske, prvu u svojoj generaciji u pokrajini. Raduje me to, moram raditi s talentiranom djecom. Želim biti kreativan, uživati u treningu i vidjeti nakon šest mjeseci kako netko raste. Odbio sam dosta ponuda. Igram triput tjedno po dva sata, ljeti malo više, ali neću pretjerivati, imam dosta godina.

Malo me špota moja supruga Mija, ali meni aktivnost odgovara psihički i fizički, drži moje tijelo u boljem stanju s obzirom na godine. Igrat ću dok god budem mogao držati reket u ruci i prebacivati loptu preko mreže dok god Bog da zdravlja – kaže Pilić.

Mogao je ići u Pariz, ali Niko uvijek na svoj, miran način, slavi trijumfe svojih nekadašnjih učenika.

– Iz Roland Garrosa me nazvao generalni direktor »Heada« Thomas Bischof i pitao dolazim li u Pariz. Pozvala me i Novakova obitelj, ali zahvalio sam se. Bio sam u francuskoj prijestolnici 57 puta u karijeri… Željeli su da za »Head« kažem nekoliko riječi o Novaku. Bishof je moj prijatelj. Sjećam ga se iz Bregenza, koji sam dvaput osvojio, a tamo je tvornica »Heada«. Sjećam se da mi je jednom napisao pismo, u kojem je poručio da je Ivanišević te godine razbio samo 37 reketa. Inače mu je prosjek bio pedeset… Kad imaš Đokovića, koji igra s tvojim reketom, to ne može platiti.

O Novaku su jednu ili dvije riječi rekli oni koji su ga pratili kroz karijeru, od Pilića, Borisa Beckera, Johna McEnroea do Gorana. Za 23 Grand Slam titule o Novaku su nešto rekle 23 osobe. »Jedinstven«, rekao je Goran. »Superstar«, poručio je Pilić.

– Ponosan sam na Novaka. Imamo odličan odnos. Lani mi je darovao sat, limitiranu ediciju s njegovim potpisom. Izjavio je da sam ja njegov teniski otac, zahvalan je, kao i njegova obitelj, za sve što sam za njega napravio. Oni moju suprugu i mene smatraju dijelom obitelji. U nedjelju sam bio malo nervozan. Nisam želio da izgubi od Ruuda, jednog divnog momka i dobrog igrača. On je pravi gospodin. Novak je loše počeo, ali znao sam da prvi set nije gotov ni kod 1:4. Izvukao se i dobio »tie-break«. Nakon toga je pustio ruku…

Nedjelja u Münchenu

Goran Ivanišević je uz Đokovića od Wimbledona 2019. godine. Osvojili su zajedno sedam Grand Slam naslova.

– Dogodilo se sasvim slučajno da su jedne nedjelje, sedam osam, mjeseci prije Goranova osvajanja Wimbledona 2001. godine zaigrali zajedno u mojoj akademiji u Münchenu. Novak je tada imao 14 godina i za njega je Goran kao trostruki finalist Wimbledona bio idol. Zamolio sam Gorana da odigra pet minuta s »onim malim crnokosim dječakom«. Igrali su 23 minute. Novak je bio kao hipnotiziran, nijednom nije pogodio mrežu. I to je istina. Goran je tada priznao da bi od Novaka moglo nešto biti.

Nisam znao da će Novak biti broj jedan, ali bio sam uvjeren da će biti dobar u međunarodnim razmjerima. Prva 24 ATP boda osvojio je uz mene, dobio je pozivnice za njega u Beogradu. Ponosan sam što ima dobar odnos sa mnom. Pitao je on mene i za Gorana. Rekao sam mu da on zna tenis, ljevoruk je i još može dobro igrati. Već su osvojili zajedno desetak velikih turnira. To što Novak viče na svoju ekipu, nema nikakve veze. Novaku je to ispušni ventil, dok je Goranu najvažnije da Novak pobjeđuje. Oni dobro funkcioniraju.

Još je lani šjor Niko tvrdio da je Novak najbolji igrač svih vremena. Sada to potvrđuju i brojke.

– Lani sam bio u Beogradu na ATP-u. Novak je nekoliko dana imao virozu i ostao je bez snage u finalu protiv Rubljova. Pozvali su me na dodjelu trofeja, na kojoj je Rubljov rekao da je Novak jedan od najboljih igrača koji bi mogao biti i najbolji svih vremena. Ispravio sam ga, rekao sam pred devet tisuća ljudi da je Novak najbolji svih vremena, što je izazvalo erupciju oduševljenja.

Ljudi mogu biti ponosni što imaju čovjeka poput Novaka, koji govori pet jezika, ima respekt za svoje protivnike. Kao čovjek koji je njegov trener i prijatelj, mogu reći samo najbolje o njemu. Svaki čovjek koji voli sport mora reći da je Novak veliki igrač i veliki čovjek. On investira u dječje vrtiće u Srbiji, ne zanimaju ga nikakve granice.

Uz sve probleme koje je imao, gubitak bodova za prošlogodišnji trijumf u Wimbledonu, uz zabranu nastupa u SAD-u u vrijeme pandemije i uhićenje u Australiji, a sve zato što se nije cijepio protiv koronavirusa, Đoković upisuje rekordni 388. tjedan na vrhu ATP ljestvice.

– U konkurenciji s Federerom, Nadalom i Murrayjem, koji su žarili i palili u svjetskom tenisu 15 godina, biti broj jedan 388. tjedana, to je rekord za sva vremena, isto kao i Nadalov 14 titula u Roland Garrosu. To su dva rekorda za sva vremena. Dva su čovjeka vjerovala da će biti, u najmanju ruku, na njihovoj razini, a možda i više. To su Srđan Đoković i Nikola Pilić. Mi smo vjerovali već od njegove 16. godine. Lani, kada je osvojio Wimbledon, rekao sam da je Novak najbolji igrač svih vremena.

Ostao je bez tih bodova. Koga su time kaznili? Novaka i svoje igrače. Novak je sa svojim talentom, karizmom i osobnošću pokazao da je najbolji svih vremena. Ne zato što sam ga dosta naučio, ili je on naučio nešto od mene. To je dokazao i sada u Roland Garrosu, uz prekrasan trijumf koji ga je odvojio od Nadala s 23 Grand Slam naslova. Prava kvaliteta jednog pobjednika je što raste kroz meč.

Šesta brzina

Don Budge 1938. i Rod Laver 1962. i 1969. godine jedini su osvojili sva četiri Grand Slam turnira u istoj godini. Novak je imao veliku priliku prije dvije godine, ali ostao je kratak na posljednjoj prepreci, u finalu US Opena. Istina, Đoković ih je posložio četiri u nizu, od Wimbledona 2015. do Roland Garrosa 2016. godine.

– Sada je osvojio prva dva. U sportu nema garancije, ali kada je u šestoj brzini, Novak je prvi favorit i na travi Wimbledona. Hoće li se to dogoditi, teško je predvidjeti. Nemate pravo na »giorno nero«, crni dan. Velika je stvar što Novak pobjeđuje i kada ne igra dobro, a kada je u šestoj brzini, tada mu nema ravnoga, što je dokazao sto puta.

Ljudi ne znaju što je talent, kompozicija od 16 komponenata. Jedna je discplina i moral. To imaju i Novak i Nikola Jokić. To su talenti s izuzetnom sportskom inteligencijom. Novak je znao što mu treba i od malih nogu bio je izuzetno discipliniran. Nikada nije ništa zaboravio. On je pravi profesionalac i to mu je donijelo Roland Garros s 36 godina.

Najveća prijetnja bio je Carlos Alcaraz, ali mladi Španjolac nije izdržao. Grčevi u cijelom tijelu znak su da nije izdržao pritisak.

– Alcaraz je izuzetno zreo igrač i ima izuzetan pregled igre, što je najveći minus kod mladih igrača. Velik je potencijal, kao i Rune, ali on nije toliko dobar. Ruud je solidan, tu su još Zverev i Tsitsipas. No, kada je Novak u pravoj formi, još uvijek je najbolji na Touru. Alcaraz nije izdržao zbog stresa. Pritisak je bio toliko velik da je imao grčeve u nogama i rukama. Taj drugi set odigrali su iznad razine svih ostalih barem za četvrtinu klase. Apsolutno. Meni se nikada nisu dogodili takvi grčevi, ali jednom mi je pukao list. Bolje rečeno, eksplodirao. Katalinski i Željko Franulović su me odnijeli u svlačionicu. Poslije 24 sata leda vozio sam s takvom nogom do Splita.

Hrvatski trofeji

Hrvatski tenis dobio je dvije nove Grand Slam krune, Ivan Dodig slavio je u parovima, Dino Prižmić u konkurenciji juniora. Opet, nedostajao je pravi rezultat u pojedinačnoj muškoj i ženskoj konkurenciji.

– Za jednu malu zemlju, koja ima tri i pol milijuna stanovnika, velika je stvar što je lani imala Poljička, pobjednika juniorskog Wimbledona, a sada ima juniorskoga pariškoga pobjednika Dina Prižmića. Imamo Ivana Dodiga, koji je osvojio parove. Borna Ćorić igra pristojan tenis, 15. je na svijetu. Marin Čilić ne igra mjesecima poslije operacije koljena. I on ima skoro 35 godina, ali i lijepu karijeru iza sebe. Vidjet ćemo što će napraviti Poljičak i Prižmić… Netko bi mogao i doći, a vidjet ćemo kako će se razvijati Petra Marčinko.

U Hrvatskoj se uvijek igrao pristojan tenis. Trebao bi nam netko tko može povući kao Goran, kao što sam povukao ja u Splitu. Mi smo tada imali dva terena… Nema svaka generacija nekoga za top 10. Čilić je imao odličnu karijeru, osvojio je US Open bez izgubljena seta u posljednja tri meča. On je možda još više mogao raditi na nogama. Imao je izvanrednu ruku i glavu. Ali ovo što se dogodilo u Srbiji, da imaju Đokovića i Jokića, neće se dogoditi idućih 50 godina. Oni su dijamanti.

To je kao da sam ja poslovođa rudnika, godinama vadimo dijamante, a onda se pojavi jedan dijamant koji drugačije sjaji, skroz čist. E, to je bio Novak. Primijetio sam to na način na koji govori, na koji gleda, na koji se ponaša. Njegov otac i ja vjerovali smo da će biti dobar igrač. Novak je dolazio kod mene i kasnije, ostajao je desetak dana čisto da se opusti, druži sa mnom.

S obzirom na godine, Novak se neće zadovoljiti s 23 Grand Slam trofeja, a Wimbledon je pred vratima.

– Još dvije godine može igrati na vrhunskoj razini. On se neće zadovoljiti devetim ili 11. mjestom. Ja sam prestao kada sam bio šezdeseti, ali već sam imao i koju godinu. Da su ga lani pustili igrati u Melbourneu i New Yorku, osvojio bi barem jedan više.

Raduje ga svaki uspjeh onih koji su prošli njegovu akademiju. Jedan od njih je Nijemac Daniel Altmaier, koji je u prvom kolu izbacio Talijana Jannika Sinnera. Altmaier je ostavio trag i u Umagu, prije dvije godine je iz kvalifikacija došao do polufinala kao 116. igrač svijeta i izgubio u tri seta od Richarda Gasqueta.

– Nazvao me nedavno iz Rima. Baš mi je drago što je dobio Sinnera, blizu je prvih 50. Pomogao sam mu jer njegovi nisu imali novaca. Mali je jako talentiran i ima šanse ući među 20 najbojih. Kada je u pitanju Umag, lani su imali pravi turnir. Poslije onoga što je Luković napravio Slavku Rasbergeru, više nikad nisam došao u Umag… Tada je stadion bio pun već u ponedjeljak. I ja sam 11 godina bio direktor turnira, BMW Opena. Tada su u Münchenu igrali Agassi, McEnroe, Lendl, Becker, Stich, Edberg… To su bila druga vremena. Danas za drugog, trećeg igrača svijeta za ATP-250 turnir treba milijun eura.