RIJEKA Nikola Mektić i Mate Pavić probudili su se kao – pobjednici Wimbledona. Ispisali su svoja imena na listi pobjednika u konkurenciji parova kao prvi Hrvati kojima je to uspjelo, okrunivši nevjerojatnu sezonu, u kojoj su osvojili osam titula. Wimbledon je kruna Pavićeve ideje o zajedničkom nastupu.

– Ovo je posebno, Wimbledon je daleko najbolji turnir na svijetu – rekao je Mate Pavić dok je u rukama držao trofej. – Odrasli smo uz Gorana. Prošlo je 20 godina od tog finala odigranog u ponedjeljak, ali svejedno je to dobra priča. Prvi put poslije toga Hrvati su osvojili trofej. Jesu parovi, ali ipak je to Wimbledon. Presretni smo.

Imali su samo jedan trenutak dekoncentracije, na početku trećeg seta. Sve ostalo bila je poezija parova.

– Ta lopta koja je beskonačno letjela u aut na posljednjem poenu bio je najbolji osjećaj u životu. Meč je bio nevjerojatan, kao i prethodna dva. Sva tri bila su tijesna, kopali smo za svaki poen. I osvojili trofej. Daleko najvredniji – rekao je Nikola Mektić.

Sretni London

Za Nikolu Mektića London je poseban grad. Lani je s Wesleyjem Koolhofom osvojio ATP Finale, sada je s Pavićem osvojio prvi Grand Slam naslov. Splićaninu je to treći Grand Slam trofej. Prije tri godine s Austrijancem Oliverom Marachom osvojio je Australian Open, dok je lani s Brunom Soaresom podigao trofej na US Openu, pobijedivši u finalu Mektića i Koolhofa. No, za olimpijsku godinu imao je ideju… Zagrebačko-splitsku kombinaciju, kakva je prije 59 godina igrala finale Wimbledona. Boro Jovanović i Nikola Pilić…

– Kakav je osjećaj probuditi se kao pobjednik Wimbledona? Iskreno, kao da sam novi čovjek! Kao da se drugačije osjećam. Što god da se sada dogodi u životu, kakvo se god pitanje postavi, mislim si: ja sam Wimbledon osvojio. Baš je drugačiji osjećaj, kao da sam ostvario svoju misiju na ovoj zemlji i jednostavno mi je život nekako lakši – kaže Nikola.

Nikola je dugo pokušavao probiti se u singlu, jurio po »challengerima«. Na kraju je odustao od singla, ali sjajna ruka, baš kao i ona Pavićeva, samo lijeva, našla se u parovima.

– Lagano ćemo proslaviti, odmoriti se koliko stignemo, ali nema puno vremena za predah. Idemo dalje. Već idućeg ponedjeljka putujemo na Olimpijske igre u Tokio – poručio je Nikola Mektić dan poslije.

Rani let

Nisu čak ni ujutro mogli biti zajedno. Mate je požurio na rani let za Hrvatsku, dok je Nikola morao čekati večernji let za Zagreb preko Amsterdama. Mate je imao sjajnu juniorsku karijeru. Prije deset godina osvojio je Wimbledon s Britancem Georgeom Morganom u juniorskoj konkurenciji. Najavio je velike stvari, ali nije išlo glatko, pogotovo zato što nije uvijek bilo novaca.

– Nismo ni spavali, barem ja, možda sat vremena. Morao sam na rani let. Teško je, stvarno je teško opisati taj osjećaj, to je nešto posebno s obzirom na to da se radi o Wimbledonu. Trebat će nam nekoliko dana da se to sve slegne. Bilo je jako teško. Imali smo tri teška meča, posebno u četvrtfinalu, kada smo se vratili nakon 0-2 u setovima. S obzirom na stvari koje su nam se događale u Parizu još s koronavirusom, mislim da smo napravili sve što je u našoj moći. Odigrali smo dva turnira prije Wimbledona, jedan osvojili, skupili mečeva na travi i fizički se pripremili. Sve skupa se nekako prebrzo događalo. Neki plan za dalje ne postoji. Za tjedan dana bismo već trebali putovati u Tokio. Imamo dosta obaveza obaviti za taj put. Nadam se da se možemo odmoriti nekoliko dana i nekako naći vrijeme za proslavu… – zaključuje Pavić.