Neovisno povjerenstvo Svjetske antidopinške agencije (WADA) svojim je nalazima uzdrmalo svijet sporta, predloživši nadležnim institucijama suspenziju Ruske atletske federacije, kao i uskraćivanje akreditacije antidopinškom laboratoriju u Moskvi. Istraga je dokazala da je tamo uništeno više od 1.400 uzoraka dopinških testova, a otkrivene su i sustavne pogreške unutar sustava čime je onemogućeno djelotvorno provođenje antidopinškog programa, u čemu su zajedno sudjelovali sportaši, treneri, liječnici te djelatnici moskovskog antidopinškog laboratorija i nacionalne antidopinške agencije u cilju prikrivanja korištenja dopinga. Prvi čovjek WADA-inog neovisnog povjerenstva, Richard Pound, potvrdio je da se velik dio optužbi iznesenih u programu njemačke televizijske postaje ARD pokazao istinitim i istaknuo je da se radi tek o vrhu ledenog brijega. Nekadašnji ravnatelj Hrvatske antidopinške agencije, dr.sc. Damir Erceg, dr.med. specijalista klinički farmakolog i toksikolog, koji je među ovogodišnjim dobitnicima godišnje Državne nagrade za sport »Dr. Franjo Bučar«, objašnjava da je cijela priča započela prije godinu dana.
– Tada je WADA osnovala neovisno tijelo, predvođeno bivšim predsjednikom WADA-e, Richardom Poundom. Sve je dobilo dodatni zamah prije zadnjeg Svjetskog prvenstva u atletici, proširivanjem optužbi za korupciju i podmićivanje na međunarodnu atletsku federaciju (IAAF). Prošlog ponedjeljka vidjeli smo prvo izvješće Poundove komisije, što se odnosi na sustavno varanje, podmićivanje i korupciju u ruskoj atletici. Osim toga, IAAF-u je sugerirano da suspendira Rusku atletsku federaciju, zbog čega će njihovi atletičari vjerojatno propustiti Olimpijske igre u Brazilu. Ovog tjedna bit će održana sjednica Izvršnog odbora WADA-e, tamo bi još neke stvari mogle isplivati. Do kraja godine se očekuje i izvješće vezano za curenje podataka i sumnje iznijete u vezi 12.000 krvnih testova načinjenih kod 5.000 atletičara u razdoblju od 2001. do 2012. godine, kao i zataškavanja rezultata ankete načinjene tijekom Svjetskog prvenstva u atletici 2011. godine u južnokorejskom Daegu, prema kojoj je prevalencija korištenja dopinga iznosila 29 posto te Pan-arapskih igara u Dohi, gdje je iznosila čak 45 posto. Neke činjenice vezane uz naredno izvješće već se pojavljuju u vidu uhićenja bivšeg predsjednika Lamine Diacka i nekih dužnosnika IAAF-a – kaže Erceg.
Kodeks
U javnosti se govori o puno strožim pravilima u borbi protiv dopinga. O čemu se zapravo radi?– Sve počiva na WADA-inom novom kodeksu, koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a dužni su ga provoditi svi potpisnici, dakle međunarodni sportski savezi, nacionalni sportski savezi i nacionalne agencije. Taj dokument usvojile su sve sportske federacije, a s time su stigle i promjene. Podsjećam, dopinške kontrole su se ispočetka radile samo na natjecanjima, počevši od Olimpijskih igara u Meksiku 1968. S vremenom je shvaćeno da to nije dovoljno pa su uvedene i kontrole sportaša van natjecanja u nekim sportovima krajem 80-ih godina. Kasnije je to pretočeno u pravilo da sportaš može biti testiran u svakom trenutku, bilo kada, bilo gdje. Unutar jednog dana sportaši koji su u registriranoj test grupi, a dužni su je imati međunarodni i nacionalni sportski savezi, kao i nacionalne agencije za borbu protiv dopinga, moraju unaprijed dati podatke o svom kretanju, s time da jedan sat po izboru mora biti vezan uz točno određeno mjesto, kako bi sportaš mogao biti raspoloživ za testiranje.
Tko je ovlašten za te kontrole?– Testove mogu provoditi tri strane: nacionalne antidopinške agencije, međunarodna federacija određenog sporta i WADA. WADA radi samo kontrole van natjecanja, dok ostali rade kontrole u natjecanju i van natjecanja. Sve se nalazi u ADAMS-u, zajedničkoj bazi podataka. Na taj način se može vidjeti što se planira i što je već napravljeno, kako ne bi došlo do preklapanja. No, podudarnosti su moguće, kao, na primjer, u slučaju Nikše Dobuda. On je navečer dao uzorak nakon utakmice, a kontrola od strane WADA-e mu je došla na vrata ujutro, samo nekoliko sati kasnije, iako je postojala vrlo mala vjerojatnost da je uzeo nešto što je zabranjeno van natjecanja. Kao što znamo iz medija, Dobud se nije odazvao na taj drugi test. To ima konotacije kao da je odbio test, i zbog toga je suspendiran na četiri godine.
Rusija i Kenija prednjače
Postoji li popis zemalja u kojima su sportaši skloniji uzimanju dopinga?– Po zadnjim izvješćima, apostrofirane su Rusija i Kenija. U kontekstu Kenije u filmu ARD-a, što se pojavio u kolovozu ove godine spominjao se i Zagreb. Kenijska maratonka Viola Chelangat Kimetto koja je početkom 2014. obavještena o pozitivnom dopinškom testu nastupila je na Zagrebačkom maratonu u listopadu 2014. I osvojila 3. mjesto. Dobila je pismo od kenijske atletske federacije da nema zapreka za njen nastup u Zagrebu, iako to nije bila istina. Takav nalaz zahtjeva reakciju nadležnih tijela, kako bi se zadržao integritet i kredibilitet sporta. Međutim, dopinga ima svugdje na svijetu. Nedavno sam bio nacionalni koordinator studije Vijeća Europe o dopingu u rekreativnom sportu. Na toj razini je korištenje zabranjenih sredstava vrlo rašireno, jer ne postoje nikakve kontrole. Malo tko ulazi u teretane i testira rekreativce. Sada vrlo zabrinjavajuće djeluju podaci o nekoliko dopinških slučajeva u vrhunskom sportu u Hrvatskoj u kratkom vremenskom razmaku. Činjenica je da ta situacija postaje zabrinjavajuća, budući da se radi o troje vrhunskih sportaša koji su u kratkom vremenu prozvani. Mirko Filipović sam je priznao da je koristio hormon rasta, a u slučaju Arijana Ademija i Lise Nemec tek treba vidjeti što će biti. Ne bi bilo zgodno komentirati nešto što se još uvijek rješava.U Moskvi je uništeno više od 1.400 uzoraka. Koliko je moguće da se i drugdje prikrivaju rezultati kontrola zbog nečijih interesa?– Ta vjerojatnost je mala, iako ovaj slučaj s moskovskim laboratorijem sugerira drugačije. Na svijetu postoji 35 licenciranih laboratorija koji moraju ispunjavati strogo određene uvjete (međunarodni laboratorijski standard) da bi mogli ući u sustav WADA-inih akreditiranih laboratorija, a kontrole su rigorozne i česte. Na primjer, isti uzorak nepoznate supstance u nepoznatoj količini pošalje se u više laboratorija na testiranje. Dobiveni rezultati moraju biti isti što se tiče vrste supstance, u određenim granicama tolerancije obzirom na količinu. U suprotnom, laboratorij gubi licencu od WADA-e. Osim toga, na testiranjima u laboratoriju se ne vidi o čijem se uzorku radi. Uzorci dolaze u laboratorije pod šiframa i nitko ne zna koji je sportaš u pitanju.
Biološka putovnica
No, dojam je da WADA uvijek zaostaje za korak. Je li to stvarno tako?
– Taj prostor se sve više i više smanjuje. Na primjer, Lance Armstrong je bio negativan na više od 500 doping kontrola, no na kraju je ipak uhvaćen. Kada se stvari stave u kontekst vremena, većina njegovih uspjeha vezana je uz razdoblje prije osnutka WADA-e i uspostavu široke lepeze novih alata za borbu protiv dopinga, kao i djelotvornih analitičkih metoda. Dakle, moglo se dogoditi da nekažnjeno prolazi u tom razdoblju. U međuvremenu su načinjene značajne promjene, kao što je i retestiranje uzoraka nakon određenog vremena. Zatim, svi uzorci se zamrzavaju i čuvaju osam godina i također mogu biti ponovo analizirani u bilo kojem trenutku. Oni koji varaju su često ispred, ali sigurno ne osam godina. Primjerice analitika za dokazivanje CERA-e (jedne vrsta eritropoetina) nije bila dostupna na Olimpijskim igrama u Pekingu, ali je nakon devet mjeseci provedeno retestiranje i suspendirano je šest sportaša. Metode borbe protiv dopinga stalno se usavršavaju i na raspolaganju je dosta novih alata.Jedan od njih je biološka putovnica. O čemu se zapravo radi?
– Biološka putovnica može biti neizravni dokaz korištenja dopinga, ali i putokaz u slučaju da su nečiji nalazi sumnjivi, pa mu se u određenom trenutku načini testiranje van natjecanja koje dovodi do pozitivnog testa. Do sada je na temelju biološke putovnice izravno kažnjeno 15 sportaša, a prva je 2009. bila njemačka klizačica, osvajačica brojnih medalja na zimskim olimpijskim igrama, Klaudia Pechstein. Biološka putovnica je dijelom svoje početke pronašla u krvnim testovima u biciklizmu i nordijskom skijanju, a sada postoji u skoro svakom sportu. Kod njih su se počele provoditi sanitarne kontrole, kojima se pratila razina hematokrita i hemoglobina odnosno, laički rečeno »gustoće krvi«. Visoke vrijednosti hematokrita i hemoglobina uz uvjete dehidratacije mogu dovesti do srčanog ili moždanog udara. Ako bi netko bio izvan zadanih parametara, izricala bi mu se preventivna zabrana nastupa zbog potencijalnog ugroženog zdravlja, što je moglo ali ne i nužno imati veze s dopingom. Iz toga se 2009. razvio hematološki modul biološke putovnice sportaša, koja je 2013. godine proširena sa steroidnim modulom, a sada je u pripremi i endokrinološki modul, kao i drugi novi moduli. U Hrvatskoj smo prve nalaze za biološke putovnice radili već 2009. godine.
Terapijsko izuzeće
Mnoga nedozvoljena sredstva nalaze se u lijekovima koje sportaši smiju koristiti, ako to prijave. Koliko su pravila, zapravo, savitljiva?– Da bi se nešto moglo koristiti, potrebni su opravdani medicinski razlozi, na temelju kojih se od posebne komisije dobiva terapijsko izuzeće. Prije je takvih izuzeća bilo puno, a kada su ukinuta terapijska izuzeća za lijekove za liječenje astme, koja su nekada činila i do devedeset posto izuzeća, broj izuzeća je osjetno smanjen. Ta terapijska izuzeća dolaze u obzir samo ako ne postoji drugi lijek za određeni zdravstveni problem koji se ne nalazi na popisu zabranjenih sredstava. Na primjer, sada se u istom kontekstu spominju Leo Messi i Mirko Filipović zbog korištenja hormona rasta, ali tu postoje razlike. Messi je zbog niskog rasta imao terapijsko izuzeće i smio je primati terapiju hormonom rasta. U njegovom slučaju nije bilo druge terapijske opcije i zato je dobio tu dozvolu. Međutim, kada postoje druga terapijska riješenja za određeni problem, terapijsko izuzeće sigurno neće biti izdano. Pravila su vrlo jasno određena i nisu ni najmanje savitljiva.
