Tin Lučin

Nekadašnji igrač Kozale i Zameta prometnuo se u jednog od najboljih Kauboja: “Sretan sam i ponosan što sam dio ove generacije”

Igor Duvnjak

Tin Lučin sa suigračima/Foto REUTERS

Tin Lučin sa suigračima/Foto REUTERS

Osjećam se fenomenalno, sretan sam što sam dobio priliku pokazati što znam i mogu na taj način dati doprinos u našoj igri. Dečki su ti koji mi pomažu, svi smo tu jedan za drugoga u svakom trenutku - kaže Lučin



RIJEKA Hrvatski rukometaši večeras će protiv Ukrajine (18 sati) u utakmici trećega kola skupine C ići po svoj prvi cilj, plasman u drugi krug Europskoga prvenstva. Izabranici Hrvoja Horvata u Szegedu su nakon očekivanog startnog poraza od Francuske, velikog favorita i olimpijskog pobjednika, ostvarili značajan uspjeh punim pogotkom protiv tradicionalnog rivala Srbije.


Sada ih očekuje završnica nadmetanja u skupini s Ukrajinom preko koje u ovom brzom, turnirskom načinu natjecanja planiraju ući u drugi krug. Tema je to broj jedan među poklonicima rukometa diljem zemlje, sve zahvaljujući brojnim generacijama reprezentativaca prije ove sadašnje, momcima koji su blistavim uspjesima pretvorili rukomet u tradicionalni hrvatski siječanjski sport broj jedan. Njihovim tragom žele sadašnji reprezentativci, a u popularnost slavne ekipe čiji dres nose uvjerili su se u Szegedu na utakmici s Francuskom te pogotovo sa Srbijom, kada su navijači iz mnogih mjesta Lijepe Naše zdušnim navijanjem bili njihov »osmi igrač«.


Sportaši osjećaju veliko uzbuđenje poslije ovakvih velikih nastupa u kojima ulažu maksimum zalaganja, ali isto tako i dožive mnogo toga, emocije se ne gase do dugo u noć i san teško dolazi na oči, što je potvrdio i riječki bek Tin Lučin, nekadašnja velika nada Kozale i Zameta, riječki Zdravko Rađenović naših dana.




– Svi smo jako sretni što smo ostvarili ovako važnu pobjedu u kojoj su nam brojni navijači bili velika podrška. Nakon utakmice je normalno da prebiremo dojmove, dugo nisam mogao zaspati jer sam i dalje vrtio film te utakmice i naše velike pobjede – rekao je Tin Lučin.


Hrvatska je nadigrala Srbiju, momčad koja je s novim izbornikom, Španjolcem Tonijem Geronom, došla na Europsko prvenstvo s probuđenim ambicijama, ali je naišla na hrvatsku prepreku. Horvatovi izabranici su skoro cijeli susret kontrolirali igru i rezultat, toliko da su si mogli dozvoliti opuštanje u finišu i završnicu bez ikakvog stresa. Pritom je evidentna bila hrvatska premoć u obrani nasuprot srpskog napada koji je često »pucao ćorke«. Imponirao je i povratak među najbolje provjerenog iskusnika Željka Muse od kojega su se kao od gromobrana odbijale suparničke prijetnje. Lučin je pak u toj velikoj borbi zaradio dva isključenja, ali je ipak uspio do kraja ostati na terenu.


Složan kolektiv


– Dobro smo odigrali, u utakmicu smo ušli čvrsto i maksimalno angažirano, nametnuli smo pritom svoju igru. Dominirali smo od samoga početka, a posebno je bila vidljiva naša čvrsta, djelotvorna obrana. U njoj se sada našao i Musa, svojim iskustvom, znanjem i čvrstinom dao je značajan doprinos našoj obrani. Ne bih spominjao pojedince, obrana je djelo kolektivnog rada, a mi smo svi djelovali kao vrlo složan kolektiv.


U takvoj igri je svaki pojedinac na terenu davao sve od sebe za zajedničko ostvarenje cilja, za što smo nagrađeni pobjedom. Nakon utakmice smo se veselili, ali nije bilo nekog velikog feštanja. Za to, uostalom, ni nema vremena, pred vratima nam je utakmica s Ukrajinom koju moramo dobiti. U svakodnevnom smo ritmu sportskih obaveza, pripremanja za novu utakmicu, a tu su i obavezna svakodnevna testiranja.


Izbornik Hrvoje Horvat je u pravi trenutak na parket poslao Luku Cindrića. Ogulinac koji je pozornost na sebe skrenuo još u Senju zaigrao je nakon preboljenog koronavirusa i bio enigma za obranu Srbije.


– I rukometnom laiku je jasno koliko nam je dobro došao povratak Cindrića u momčad, itekako je značio za našu igru. Vidjeli ste njegove sjajne poteze i golove, opet je samo potvrdio da je riječ o igraču najveće svjetske klase.


Tin Lučin, momak poetskog imena, dobiva sve više prilika recitirati svoje stihove u hrvatskoj rukometnoj pjesmi, čini to na zadovoljstvo izbornika, suigrača i navijača, naravno da je i njemu »srce puno« poslije onoga što je prezentirao protiv jake Francuske te protiv Srbije, postavši odjednom igrač kojeg se sve češće spominje u svakoj rukometnoj ćakuli. Pokazala se još jednom točna stara izreka da »nije juha za koga se kuha, nego za onoga tko na nju stigne«.


Počeo je s pripremama, u jednom trenutku, međutim, nije bio u najužem krugu kandidata za Europsko prvenstvo, da bi onda, srećom, bio uvršten na listu putnika za Szeged. Svoj je poziv itekako opravdao svojim golovima i asistencijama koje su katkad »više od pola gola«.


– Osjećam se fenomenalno, sretan sam i ponosan što sam član ove generacije te što sam dobio priliku pokazati što znam i što mogu na taj način dati doprinos u našoj igri. Veliko je zadovoljstvo igrati u ovoj ekipi. Dečki su ti koji mi pomažu, svi smo tu jedan za drugoga u svakom trenutku.


Hrvatska se u Mađarskoj rukometnoj Europi predstavila u novom, itekako redizajniranom izdanju s kojim snažno konkurira za ulazak u drugu fazu natjecanja. »Hrvatska 22« ima svoje specifične odlike u odnosu na svoje prethodnike.


– Mislim da je u ovoj reprezentaciji dosta mladih igrača koji dokazuju svoju kvalitetu. Imaju nevjerojatan talent, stoga mislim da nam uz povjerenje koje uživamo samo treba još vremena. Možda nam nedostaje malo iskustva i osjećaj igranja na velikim natjecanjima. Uistinu se nadam da ćemo iz utakmice u utakmicu biti sve bolji te da ćemo pokazati koliko možemo biti dobri.


Nadomak cilja


Uz spomenuto iskustvo svakoj je momčadi također neophodna i uigranost, ekipe koje dulje vremena igraju zajedno s vremenom mogu postati orkestar koji »svira po sluhu, bez nota«. Za ovu hrvatsku reprezentaciju to je, nažalost, čista apstrakcija u do sada nezabilježenim okolnostima, kada je reprezentacija ionako značajno pomlađena te nije imala puno vremena za uigravanje. Ekipu ciklički pogađa koronavirus te se sastav doslovno mijenja u hodu, usred Europskoga prvenstva preko noći u momčad silom (ne)prilika ulijeću nova imena.


– Kako pričati o uigravanju kada u postavu ulaze novi igrači, eto protiv Srbije su tako u momčad ušli Jelenić i Ravnić, koji su u Szeged došli na dan utakmice. Jasno je onda da nije moguće nešto planirati, treba samo ići dalje dan za danom.


Dok Lučin igra na Europskom prvenstvu, na Kozali se odigrava tradicionalni Memorijal Zvonimir Škerl. Tin je nekadašnji igrač Kozale, kluba u kojem su igrali i sadašnji Horvatovi izabranici Halil Jaganjac i Filip Glavaš. Pritom se prisjetio svojih nastupa na mememorijalu u spomen nezaboravnog Škere.


– Igrao sam na Memorijalu Zvonimira Škerla, nastupao sam u kadetskoj momčadi i tada sam bio dio ekipe koja je osvojila turnir.


Sada su druga vremena, Tin Lučio dio je momčadi koja traži svoje što bolje mjesto pod europskim nebom. Bilo kako bilo, Hrvatska je protiv Srbije napravila veliki, najvjerojatnije odlučujući korak k ostvarenju prvog željenog cilja, plasmana u drugi krug natjecanja.


Favorit je u večerašnjoj utakmici s Ukrajinom u kojem joj pobjeda neće ništa značiti ako Srbija ostvari visoku pobjedu protiv Francuske, u što malo tko vjeruje. Uglavnom, kolač je pripremljen, no bit će u slast tek kada na njega večeras bude stavljena nužna glazura, kada se osvoje bodovi protiv Ukrajinaca.


– Istina je da smo pred ciljem, ali moramo koncentrirano ući u utakmicu. Ukrajinu nikako ne smijemo podcijeniti jer i malo opuštanje može dovesti do problema. Stoga treba biti na oprezu. Ne ovisimo samo o sebi, ako Srbija dobije Francusku s više golova razlike, idemo kući. Ne vjerujemo da će se to dogoditi, nadam se da će Francuska pobijediti Srbiju.