RIJEKA Nakon utakmice u štokholmskoj Areni u koju je Rijeka krenula s »mladim lavovima«, jasno se otvorila priča kao i brojna pitanja oko nove Rijeke, koja je nakon šest godina prvi put ispala u drugom pretkolu europskog natjecanja. Gledano u cjelini, dalje je prošla bolja momčad. I po trenutačnoj kvaliteti i razini forme koja je u ovom trenutku za Bijele još uvijek samo san.

Ukupno, Šveđani su zabili četiri gola, Rijeka samo jedan što je itekako važno u vremenu kad je gol u gostima izgubio na važnosti. Taj jedan riječki gol bio je djelo Vučkića nakon nespretne reakcije i »kratkog spoja« u protivničkoj obrani, momčad Dragana Tadića nije opasnije prijetila u prvom ogledu. U drugom je bila dosta okomitnija, protočnija i ofenzivnija nego u prvoj utakmici, ali samo prvih pola sata, uz jedan manji reful u nastavku. Napadački, u uzvratu stvoreno je pet poluprigoda i jedna prava (Smolčić).

S druge strane Djurgarden je tri gola zabio nakon potpuno izrađenih akcija i jednog lošeg riječkog »čišćenja« u užoj obrani. Dominirao je u posjedu, organizaciji i kontroli igre s puno samopouzdanja. Već u prvoj utakmici vidjela se mentalna snaga Plavih neposredno nakon što su dobili gol. Tipičan skandinavski mentalitet, koji je za ovakvu Rijeku nedostižan.

Rijekin trener Dragan Tadić već je u prvoj utakmici uočio da se s ovim kadrom i razinom forme teško može suprotstaviti uvježbanoj švedskoj družini kojoj bi i u ovom trenutku, dojam je, jedino istinski konkurentan iz hrvatske lige mogao biti samo Dinamo. To puno govori i podcjenjivanju nekih drugih liga, ali i svojevrsnom sumraku hrvatskog klupskog nogometa na euro sceni. Domaća liga postala je konkurentnija i zanimljivija, ali očito kvalitetom tapka u mjestu, klubovi ne mogu napraviti europski iskorak.

Vrančića nigdje

Rijeka je ovog ljeta doživjela veliki remont u igračkom i stručnom smislu, dovela, pokazuje se zasad »papirnata« pojačanja i ono najbitnije – u mnogočemu kasnila od početka priprema. Da je prije kompletirala svoje redove, možda bi izgledala bolje. Možda…

Vrančić, Alvarez, Halilović i Vlasenko zasad se nisu znali ili nisu mogli pokazati kao pojačanja. Najviše se očekivalo od Vrančića, koji bi organizacijski trebao naslijediti Pavičića, Alvarez je donekle iskoristio šansu, ali daleko je to od onog što je pružao Gnezda Čerin, Halilović prigodu dobiva uglavnom u završnicama utakmica i redovito je ne koristi, dok je prezime Vlasenka zasada još uvijek samo u zapisniku.

Utakmicu u Stockholmu vrijednu »play-offa« i mogućeg plasmana u skupine Konferencijske lige započela je riječka mladost, na mjestu desnog beka zaigrao je Ivan Smolčić (21), u vezi su počeli Adrian Liber (21) i Veldin Hodža (19), a Matija Frigan (19) na poziciji desnog krila. Dojam na struku u ovom trenutku izgleda bolje ostavljaju igrači koji su donedavno branili boje Hrvatskog dragovoljca i bili na posudbi u Orijentu 1919, nego oni koji su dovedeni da bitno pojačaju novu Rijeku. Više nego znakovito!

Krive procjene

Na površinu je u najboljem obliku isplivala i stvarnost da Rijeka nema klasičnog gol-igrača, Obregon nije taj tip znalca, a Vučkić je više polušpica, u »zagrljaju« Šveđana ostao je neprimjetan. A tu je već znana mana desnog krila…

Bijeli u ovom trenutku imaju i čitav niz igrača koji su van forme, nespremni ili ozlijeđeni i to bitno moglo utjecati i na start domaćeg ligaškog natjecanja. Istina, u cijeloj ljetnoj priči oko sastavljanja nove Rijeke bilo je i nesreće, ali očito i krivih procjena.

Galešić je imao peh što se ozlijedio na slovenskim pripremama i još uvijek trenira po posebnom programu, Mitrović je doveden nespreman, a s najnovijom ozljedom izgubljen je za ovu polusezonu, dok bi se Solano prvi mogao vratiti u konkurenciju, no pitanje je kada. Upitno je i pravo stanje forme stopera Vlasenka, prinove iz Juventusa, dok je Vuk propustio cijeli proces bazičnih priprema.

Rijeka je očito u potrazi za starim identitetom, sutrašnja utakmica s Goricom na Rujevici sigurno će biti dobar test za momčad koja vapi za standardizacijom. Bit će zanimljivo kome će Tadić dati šansu u utakmici s protivnikom za kojeg, izuzev Gorana Tomića, riječki treneri nisu imali rješenje proteklih sezona.