RIJEKA Početak kvalifikacijskog ciklusa za EURO 2024. donio je i dvije dobre vijesti za Rijeku. Uz Andriju Vukčevića, igrača Crne Gore, reprezentativni poziv dobio je i Nediljko Labrović, vratar i kapetan Bijelih. Labrović je taj poziv uistinu zaslužio, ove godine nakon sedam kola pokazuje vrhunsku formu i zasigurno je ponajbolji čuvar mreže HNL-a. Što nije nimalo lako jer i konkurencija je jako dobra. Dominik Livaković, svježi brončani iz Katara, očekivano je prva opcija i Dalićeva »jedinica«, Ivica Ivušić i Nediljko Labrović strpljivo čekaju svoju šansu.

Labrović je u usponu forme kao i Bijeli, zapravo nosi nabujalu Rijeku prema gore, praktički u šest utakmica bio je spasitelj Riječana. U jednoj utakmici dva riječka reprezentativca nisu imala sreće, jedan opasan ubačaj odnio je bodove s Rujevice. No, sve je brzo naplaćeno u derbiju preko Učke.

– Iznimno sam sretan i ponosan što sam opet dio reprezentacije. Sigurno da je to dobar pokazatelj mog rada i odličnih igara cijele momčadi – kaže Labrović. – Nadam se samo da ću ovako nastaviti.

Klub je klub, no reprezentacija je uvijek dodatna nadogradnja. Srce obično još jače zakuca kad se brane boje svoje države.

– To je neki vrh i nešto najsvetije za svakog igrača. Još kao mali sanjaš o reprezentativnom dresu. Mogu biti samo ponosan što sam dio tog kruga ljudi.

Labrovića nije bilo u Kataru, ali doživljaji su bili za pamćenje, uostalom kao i kod brojnih drugih vjernih pratitelja Vatrenih.

– Bio je jako stresno. Svi igrači bili su na vrhunskoj razini, igrao se kvalitetan nogomet i utakmice su bile zanimljive, pa i dramatične. Za mene to je bilo predivno prvenstvo popraćeno jako dobrim rezultatom.

U kvalifikacijama za EURO Hrvatsku prvo čeka utakmica s Walesom pa s Turskom.

– Dvije su to zahtjevne utakmice. Protivnici nisu nimalo laki. Izbornik će naravno sve detektirati, momčad se dobro spremiti i nema sumnje da ćemo dati sve od sebe. Najveći forte ove vrste? Jako dobar miks kvalitete, starijih i mlađih igrača. Ne treba o tim igračima previše trošiti riječi, sve su to izvrsni igrači i osobe.

U reprezentaciji ostaje i Luka Modrić, kapetan i spiritus movens ove Hrvatske.

– Dok gledaš Luku, možeš samo uživati i upijati kako radi, kakav je na terenu i van njega. Stvarno to je poseban način razmišljanja i posebna radna etika. Igrač je s toliko velikim iskustvom, tako da mladi igrači mogu uz njega samo učiti i napredovati.

I psiha bitna

Labrović i Lovre Majkić odlično brane ove godine, vidjelo se to i u susjedskom derbiju uzavrelih strasti u kojem je Rijeka uzela važne bodove i izjednačila se s Istrom 1961.

– Prvo bih istaknuo nas kao momčad. Svi smo jako dobro na početku godine odgovorili svim postavljenim zahtjevima i sve je popraćeno rezultatima. Nakon poraza od Slavena pravovremeno smo i dobro reagirali protiv Istre. Stvarno jako dobro radimo i jako smo motivirani. Ima tu još mjesta za nešto više i napredak, ali svi zajedno idemo dobrim putem.

Oni koji manje prate zbivanja na travnjaku, znaju se pitati kako momčad igra tako dobro, ako je vratar najbolji pojedinac.

– Pa dobro, tako je to. Moje je da najbolje odradim svoj dio posla. Ali ne gledam to baš tako. Ima tu pojedinaca koji mogu riješiti utakmicu i u napadu. S druge strane, moram se i ja iskazati u nekim situacijama. Mi prije svega djelujemo kao momčad. Svi smo u dobrim odnosima i to se vidi i na terenu.

Labrović je na Drosini obranio matnu šansu Anti Ercegu, drugom »topniku« lige. Bio je to »zicer« za domaćine, bliski susret napadača i vratara. Traži li to posebnu pripremu?

– Analiziram protivnika, gledam u kakve situacije dolaze napadači. No, ne može se baš sve predvidjeti. Najbolja priprema su treninzi. A trener Gojko Mrčela zna dobro proučiti protivnike i u skladu s time se pripremamo.

Svakom vrataru sigurno je teže obraniti jednu takvu tešku loptu na utakmici, nego kad se zagrije i uđe u seriju obrana.

– Naravno, uvijek je lakše kad si malo razbranjen. Ali treba pokazati kvalitetu i staloženost svih 90 minuta i kad je tempo malo usporeniji. U tim situacijama treba više psihički biti »unutra«.

Pohvala svima

Utakmica u Puli bila je najbolja s aspekta manjka oscilacija. Istri su dozvoljene tek mrvice.

– Obrana nam je bila na visokoj razini. Ali pohvalio bih i vezni red, pa i napadače u smislu igre prema nazad. Svi smo igrali obranu i pokazali zrelost. Na nama je sad samo da smanjimo »žute minute« koje nam se znaju dogoditi. I da radimo na nadogradnji.

Hrvatska liga ima i drugi zanimljiv val čuvara mreže, od Ivana Čovića, Lovre Majkića i Rogića do Nikole Čavline. Dominik Livaković, Ivan Banić, Oliver Zelenika… već su znane vrijednosti.

– Definitivno, to su sve jako dobri vratari. Puno doprinose svojim klubovima i baš mi je jako drago što je tako dobra konkurencija i među vratarima. To sve nas tjera da budemo bolji.

Borba za Europu se zahuktava, ali za pretpostaviti je da prava uzbuđenja tek dolaze.

– Puno je još utakmica u igri i ne treba se prenagliti u nekim najavama i prognozama. Mi idemo malo pomalo, ali sigurno pa ćemo vidjeti do kuda ćemo na kraju stići. Svi se nadamo Europi, a za nju moramo nastaviti ovako dobro igrati.

Osijek na trećem mjestu bježi četiri boda, a Lokomotiva na osmom samo je tri boda od Labrovićeve momčadi. Uz to, Rijeka je izrazito gostujuća momčad koja u travnju igra tri domaće utakmice u nizu.

– U ovoj fazi HNL-a svaka je utakmica ključna. I doma i u gostima. Najvažnije je skupljati bodove. Za gledatelje je ovo prvenstvo sigurno jako zanimljivo, a za nas igrače malo stresnije.

Nedjeljni gost je Varaždin, četvrtoplasirani sastav s dva boda više na svom kontu.

– Čvrst je to i stabilan protivnik. Imaju dosta kvalitetnih mladih igrača na čelu s Teklićem i Brodićem. Ništa, samo borbeno, na maksimumu i s navijačima idemo po novu pobjedu – zaključuje Labrović.