Simon Rožman večeras će uživo svjedočiti susretu Konferencijske lige između Rijeke i Celja. Takve stvari se ne propuštaju. Ipak je riječ o dvoboju klubova koje je vodio. S Rijekom je 1. kolovoza 2020. godine osvojio Hrvatski kup pobjedom nad Lokomotivom na Šubićevcu (1:0), dok je klub iz njegovog rodnog Celja bio njegova prva trenerska stanica kada su u pitanju prve momčadi. S 29 godina. Zato će se danas otisnuti prema Rijeci, dva i pol sata vožnje proći će u trenu…

– Pratim HNL, slovensko prvenstvo, ali i sve okolo. Volim pratiti trendove i neka rješenja u samoj igri, uvijek se može izvući neka ideja više. Unutra sam. Doći ću, slobodan sam. Baš me zanima sa stručnog spektra kako će utakmica izgledati. Poznajem obojicu trenera. Samo se nadam da će biti dobra partija – kaže Simon Rožman.

Za koga će navijati? S jedne strane su Bijeli, s kojima je ostavio trag, s druge njegovo Celje…

– Gledat ću sa stručne strane, ha, ha… U Rijeci uvijek imam lijep osjećaj, ne zaboravlja se podrška koju sam imao kao trener Rijeke od ljudi koji su bili oko nas. Baš nam je bilo lijepo, ali mislim da smo nešto i vratili. Bilo je to jedno teško razdoblje, no vjerujem da smo u vrijeme pandemije napravili dobar posao.

I danas se čujem sa svim tim ljudima, imamo vrlo korektan odnos i moram reći da mi je uvijek toplo oko srca. S druge strane, riječ je o slovenskoj ekipi. Dobro, s ruskim kapitalom i budžetom koji teško da tko zna i sigurno je veći nego u Rijeci. Ozbiljni su to novci, puno se ulaže u momčad. Igraju jako dobro ove sezone, imaju i kontinuitet struke.

Imaju dobru situaciju. Bit će jako zanimljivo, imamo dva španjolska trenera, a ovi treneri su sada hit. Bit će tu i nekog nadmudrivanja. Vjerujem da će to biti spektakl, dobar nogomet, a tko će pobijediti, jako je teško reći.

Nakon 18 kola i točno pola prvenstva Celje ima velikih 12 bodova prednosti u odnosu na Koper, doživjeli su samo jedan poraz, od pretposljednje Mure u 13. kolu. U Konferencijskoj ligi Celje je treće s bodom manje od Samsunspora i Strasbourga (10).

– Njihova prednost nije slučajna, u Sloveniji su po financijama jako ispred ostalih. Već se duže vrijeme jako puno ulaže u ekipu s obzirom na konkurenciju. Mislim da su ove godine pronašli prave igrače s obzirom na budžet, nositelji igre su Franko Kovačević, Žan Karničnik, Juanjo Nieto i Mario Kvesić. Oni sve drže.

Jako su dobro ušli u sezonu i to ih nekako drži. U posljednje vrijeme vidi se kad nema nekoga od ove četvorke. Karničnika sigurno neće biti, Nieto je isto ozlijeđen, dok se Franko vraća poslije ozljede. Nije to ista momčad u odnosu na ono kada su u punom sastavu. Ovoga trenutka su u težoj situaciji, dok su u Rijeci pohvatali konce novog trenera i stabilizirali se.

Momčad prati trenera Sancheza, dobro je složena, a Rujevica donosi dodatan impuls. Rekao bih da je Rijeka u boljem trenutku jer za Celje polusezona završava s dvije europske utakmice.

Vrhunci karijere

Posljednji put bio je na Rujevici 27. listopada, kada je vodio Osijek. Bijeli su slavili 4:2, ali Rožman je uvijek drag gost.

– Svima nam je drago kada se vidimo. Tada sam porazgovarao s predsjednikom Miškovićem. Postoji međusobno poštovanje, razmijenimo tada jedan nogometni “chat”.

Trebao je duže ostati na klupi Rijeke, poput Matjaža Keka, ali nije se dogodilo. Ipak, potpisao se pod jedan od sedam Rabuzinovih sunca Bijelih, a to se ne zaboravlja.

– Sjećanja su jako lijepa, to se ne može izbrisati. Čak bih rekao da su to vrhunci moje karijere. Prije nekoliko dana sam se čuo s bivšim sportskim direktorom Rijeke Ivanom Manceom.

Dotakli smo se toga da smo tada bili najmlađa ekipa u Europskoj ligi. Mislim da smo i taj dio grupne faze dobro odigrali. Lijepo je bilo sjetiti se svih tih dana, iako su to bila čudna vremena s obzirom na to da nije bilo navijača. Dobro sam se osjećao u Rijeci, ali mislim da smo mi kao stručni stožer i svi koji smo tamo radili, vratili natrag puno radosti. To je ljepše razdoblje moje karijere.

Zato je iza njega jako stresno razdoblje na klupi Osijeka. Pokazalo se da ni Željko Sopić nije uspio probuditi momčad. Novac nije uvijek čarobni štapić uspjeha u nogometu, niti je to lijep stadion.

– Došao sam na kraju prošle sezone, u vrlo teškoj situaciji, kada je trebalo sve spašavati. Čak smo na kraju bili blizu Europe. Dobro, možda se malo pogrešno percipira, u Osijeku više ni novac nije ni blizu kao što ljudi misle, niti je blizu onoga kakav je bio u njihovim najboljim godinama. To se negdje mora osjetiti u kvaliteti.

Mislim da smo dobro startali u prvenstvu što se tiče sadržaja, ali nismo mogli zabiti gol. Kada se ne vidi rezultat, trener je taj koji plaća danak. Ostaje žal jer mislim da bi momčad trebala igrati bolje, ali jednostavno ne može. Možemo im zaželjeti sreću da odigraju što bolje ovu sezonu. No, svi imaju pogrešnu sliku da se Osijek kupa u novcu.

Primjerice, kada bi Osijek i Celje željeli istog igrača, Osijek ne može ni blizu platiti kao što može slovenski klub.

Sukob interesa

Rožman može usporediti HNL i slovensku Prvu ligu po pitanju kvaliteta klubova i budžeta. Radio je u obje lige.

– Celje bi po budžetu bilo na trećem mjestu u HNL-u. U Sloveniji je veći problem ispod četvrtog mjesta. Tu su još Maribor, Olimpija i Koper, koji još mogu financijski slijediti temu, dok su ostali na nižoj razini. S druge strane, u HNL-u, ako maknemo Hajduk i Dinamo te treću Rijeku, budžete su strašno dignuli Slaven Belupo i Istra 1961.

S većim budžetom popravlja se i kvaliteta same selekcije i kvaliteta igrača. HNL je puno jači od slovenske Prve lige, ali Celje se s ulaganjima jako ističe i dodaje gas što se tiče novca da bi se digli na razinu najviših klubova u Hrvatskoj.

Hrvatska je izborila Svjetsko prvenstvo 2026. godine, Slovenija nije bila ni blizu pa se Matjaž Kek povukao. Spominje se trener Celja Albert Riera kao kandidat, čak i uz mogućnost da ostane trener u klubu. Rožman se javno izjasnio protiv takve kombinacije.

– Apsolutno sam protiv toga. Nemam ništa protiv tog trenera, već je meni to neprihvatljivo, to je sukob interesa. Nigdje u ozbiljnom svijetu to ne postoji. Što to znači, ja ću sad zvati samo moje igrače? U Sloveniji je baza toliko mala da nije potrebno odmah u startu imati negativnu energiju. Izbor nije na meni. Ako je on taj, neka ljudi tako odluče, ali da se ide na dvostruku ulogu, to ne postoji. Rekao bih da je to smiješno.

Kao jedan iz širega kruga kandidata spominjao se i Rožman. No, on je u startu otklonio bilo kakvu povezanost.

– Nije bilo nikakvih kontakata, apsolutno ne. Nisam čak ni u tom filmu, niti imam iskustva, niti razmišljam u tom smjeru. Želim raditi svakodnevno, a izbornička funkcija je nagrada za kraj vrhunske trenerske karijere. Svakome je san biti izbornik svoje reprezentacije, ali nisam u filmu da bih razmišljao o tome.

Kada se javio, zamolio je da se čujemo sat vremena kasnije. Imao je važan sastanak. Možda ne ostane dugo bez posla. Takva je trenerska sudbina, putne torbe su uvijek u blizini, a rezultat je svetinja.

– Čekaju me neke bitne odluke. Ne želim u detalje, ali moram odlučiti kako će sada ići moj put.