RIJEKA Dinamo i Rijeka, nedjelja, 15 sati, Maksimir. Derbi kola i dvije najbolje momčadi HNL-a posljednjeg desetljeća. Nakon dugo vremena utakmica s izrazito važnim ulogom u kojem je puno veći imperativ na momčadi Sergeja Jakirovića, bivšeg trenera Bijelih, čija se maksimirska avantura pretvorila u »hod po trnju«. Modri su pod mnoštvom opterećenja i pritisaka, Riječani poprilično rasterećeni, ali pozitivno »nabrijani«.

U ovom trenutku puno je toga na strani Bijelih, poglavito po pitanju forme i ozračja, nakon dugo vremena Rijeka dolazi u Maksimir kao momčad koja ima potencijal i moć pomrsiti račune domaćinu. Dinamo kao puno puta dosad više nije izraziti favorit, iako kladionice zasad misle drugačije (1,80/4,40). No, varijacije na tu temu bit će, kako to obično biva, poznatije nakon sutrašnjeg okršaja Dinama s Betisom.

Momčad Željka Sopića ima veliku priliku, remi s Dinamom nikad nije loš, a o pobjedi ne treba niti govoriti, ona bi zasigurno Bijelima bila veliki poguranac prema naslovu i širom bi im otvorila vrata u zadržavanju prvog mjesta s obzirom na raspored u kojem Bijeli potom igraju dvije domaće utakmice u nizu (Varaždin, Osijek) pa do kraja ožujka gostuju kod Slaven Belupa i Rudeša. Osim toga, na Rujevicu stižu i Hajduk i Dinamo… Modri imaju puno teži raspored, između ostalog moraju na Opus Arenu i Poljud.

Rijeka derbi dočekuje s puno više pluseva, no sve će biti jasnije u nedjelju kasno poslijepodne.

DINAMO

PLUS

1. POJEDINAČNA KVALITETA

Neovisno o lošijoj sezoni kakvu pratitelji HNL zbivanja nisu navikli gledati, Dinamo i dalje ima najveću koncentraciju pojedinačne kvalitete. Uostalom, momčad mu najviše vrijedi iako je doživjela poprilično strmoglav pad (70 milijuna) i dugo bila iznad 100 milijuna eura, više nego koliko je vrijedio cijeli ostatak lige.

Primjera radi Martin Baturina, 21-godišnji ofenzivac, na tržištu vrijedi 18 milijuna eura, praktički koliko i pola momčadi Rijeke. Modri imaju i osam igrača koji vrijede tri i više milijuna eura.

2. KONTROLIRANI NOGOMET

Dinamo teško pobjeđuje, ali i dalje je momčad koja uglavnom ima kontrolu zbivanja na travnjaku u većini utakmica, najveći posjed lopte u ligi (62 posto) i daleko najviše točnih dodavanja te igrače koji ostvaruju u prosjeku najviše uspješnih driblinga na utakmici. Odmah je do Bijelih i po broju udaraca po utakmici (16,4).

Mnogi će (ne)opravdano ustvrditi kako je ovaj Dinamo loš, no i s toliko lošim izdanjima ima samo dva boda manje od Hajduka i šest od Rijeke, ali utakmicu manje (Varaždin).

Potrošnja Modrih

3. ISKUSTVO I ZAVRŠNICE

Modri imaju dobar broj igrača s velikim iskustvom na domaćoj i eurosceni (Ademi, Mišić, Ristovski, Halilović), ali i reprezentativnog napadača Petkovića koji često rješava utakmice jednim potezom i na kartu individualne kvalitete.

Jakirovićeva momčad često je ove sezone bila u velikim problemima, ali i imala svoje završnice u utakmicama protiv Osijeka (2:3), Varaždina (1:1, 1:0), Istre 1961 (0:1), Lokomotive (2:2) i Betisa (0:1) te je nikako ne treba otpisivati do posljednjeg sučeva zvižduka.

MINUS

1. IMPERATIV POBJEDE

Pobjeda je i inače bila imperativ u svakoj utakmici Zagrepčana, ali sve sada dobiva drugu dimenziju. Imperativ je drugačiji i veći, ali dojam je i sputanost igrača koji nemaju pravo na veliku grešku u svakoj sljedećoj ligaškoj utakmici žele li obraniti naslov.

Dinamo u posljednje vrijeme proživljava bitna unutarklupska previranja, posebno po pitanju vođenja kluba, a dakako poseban trenutak istine mogao bi ovog puta biti i za trenera Jakirovića kojem prijeti momčad koju je praktički ljetos stvorio i gradio angažmanom devetorice igrača.

2. OSCILACIJE I KEMIJANJE

Modri nemaju standardiziranu momčad i poprilično osciliraju. Rutinski dobiju Astanu u gostima (0:2), odigraju zapaženo kod Betisa i pobijede (0:1), ali teško dobiju Varaždin, Rudeš, Istru 1961… ili nemaju rješenja za momčad Lokomotive (0:3, 2:2) koju Riječani lakoćom svladaju.

Trener Jakirović dosta kemija oko sastava, još uvijek traži pravi formulu, ali zasad to ne ide tako brzo i u željenom smjeru. Dio prinova kasnije se priključio (Ogiwara, Pierre-Gabriel), a dio nije opravdao angažman, ili jako malo dobiva šansu (Hoxha, Brodić).

3. NEUIGRANOST I NEUVJERLJIVOST

Modri su daleko od uštimanog orkestra i linije im nisu ni približno automatizirane. Uz to, momčad vidno pada energetski u pojedinim dijelovima utakmica što je problem koji Jakirović nije uspio otkloniti, a apostrofirao ga je kao krucijalni u vrijeme kad je preuzeo Rijeku u borbi za ostanak.

Igra Zagrepčana ne djeluje nimalo uvjerljivo, a veliki problem momčadi mogla bi predstavljati i potrošnja protiv Betisa što svakako ide na ruku Riječanima koji će imati duže vrijeme za odmor i oporavak.

RIJEKA

PLUS

1. FORMA I UIGRANOST

Rijeka je trenutno momčad koja je u najboljoj formi, dobila je pet proljetnih ogleda u nizu od čega tri na gostovanjima (Gorica dvaput, Hajduk) te je ukupno spojila niz od šest pobjeda uzme li se prošlogodišnji trijumf nad Rudešom. Dinamo je, kao i Osijek ove godine, osvojio pet bodova manje.

Rijeka igra najkvalitetniji nogomet s jasnom vizijom i izrazito napadački s prosjekom od najviše udaraca po utakmici (17,4) i oduzetih lopti (15,9). Uz Labrovića među vratnicama, sve linije su jako dobro posložene, udarni sastav je standardiziran, a tranzicija brza i okomita. Bijeli su bitno popravili i duel igru.

Važnost pričuva

2. UNUTRAŠNJE REZERVE

Bijeli praktički u ovom trenutku imaju dvije kvalitetne momčadi, kad bi odmjerile snage u prijateljskom nadmetanju teško je reći koja bi odnijela prevagu i pobjedu. Sve je učinjeno planski, strateške unutarnje pričuve momčadi pokazuju se velikih dobitkom i impulsom kad momčadi ne ide. Sopića mogu radovati igre Galešića, Radeljića, Obregona, Bogojevića, Grgića… Dovoljno je reći da su zadnjim utakmicama na klupi bili Dilaver, Mitrović, Banda, Marić…

3. OZRAČJE I SAMOPOUZDANJE

Rijeka je posljednjim uspjesima stvorila popriličnu euforiju i naznake ozračja iz slavljeničke 2017. godine. Za sve su zaslužni igrači i struka, izborili su sve sami na travnjaku, a posebno bitno je dobiveno samopouzdanje, toliko da se pred prepunim Poljudom momčad vrati iz minusa i na kartu pristupa dobije derbi.

Iako igrači naglašavaju da pritiska nema, jasno je da ova momčad želi prigrabiti priliku koja im se pruža, praktički prvi put nakon sedam godina. U isto vrijeme momčad je čvrsto na zemlji. »Ne letimo«, deviza je Sopića.

MINUS

1. SINDROM MAKSIMIRA

Bijeli su generalno oduvijek imali neki posebni sindrom Maksimira koji su teško razbijali. U novije vrijeme sve je krenulo u nešto bolje smjeru, no puno puta momčad nije znala reagirati pa i u ključnim utakmicama za prevagu na svoju stranu. Vidjelo se to i u zadnjem susretu, Sopićevoj i Jakirovićevoj premijeri na suprotnim stranama, kada je Rijeka neočekivano lako izgubila i prošla puno bolje od konačnog rezultata na semaforu (2:1).

U zadnje vrijeme Sopić je bitno promijenio taj gostujući gard i imao kvalitetnije vizije igre i zamjena, što je u konačnici i rezultiralo stopostotnim bodovnim učinkom i ulogom lidera.

2. PUNO PROMAŠAJA

U Rijekinoj igri malo toga ne štima, i to je ono ohrabrujuće za Sopićevu momčad, no Rijeka je i nakon bitno poboljšane efikasnosti (14 golova u 5 utakmica) još uvijek momčad koja najviše promašuje u HNL-u (28 velikih prilika). No, svakako je plus i kreirati toliki broj šansi. Možda su tri posljednje utakmice s devet golova i čistom mrežom nagovještaj boljih dana riječkih strijelaca.

3. MLADOST

Bijeli nakon Lokomotive (23,1) uz Osijek (24,1) imaju najmlađu momčad u HNL-u i koliko god se to pokazalo kao prednost, često je znao biti i nedostatak. Dinamova momčad (25,3) je u prosjeku iskusnija. Zapravo, kako je ovoj Rijeci teško naći veći minus, treba se ograničiti i na one manje. No, Bijeli su ga s iskusnijim igračima (Dilaver, Mitrović, Pjaca) sjajno iznivelirali u kvalitetni spoj mladosti i iskustva. I to je pokazuje punim pogotkom.