RIJEKA »Moja Ane broji dane«, pjevao je Milo Hrnić, hrvatska sportska javnost broji dane do Europskoga prvenstva rukometaša na koje hrvatska reprezentacija dolazi kao aktualni viceprvak svijeta. U raspravama uoči velikoga događaja, koji navijači dočekuju s velikim nadama, ali i strepnjom, postavljaju se razna pitanja na koja će dobiti odgovore tek na licu mjesta, počevši od subotnje utakmice s Gruzijom.

Jedan od upita vezan je uz dva poraza od Njemačke, dvojba je da li je ovo samo zatišje pred hrvatsku buru u Malmöu koja će rastjerati zabrinjavajuće oblake ili će i na EP-u ciklona zakloniti pogled hrvatske reprezentacije prema visinama na kojima se dijele medalje.

Legendarna riječka golgeterska zlatna ljevica Mirza Džomba, nekadašnje najbolje svjetsko krilo koje u bogatoj kolekciji odličja čuva svjetsko i olimpijsko zlato, emitira valove optimizma, nade da će Hrvatska biti najbolja onda kada će to biti najvažnije.

– Svi brojimo dane do Europskoga prvenstva. Na leđima imamo težak uteg, dolazimo na turnir kao viceprvaci svijeta. Sigurno je da i sami igrači puno očekuju od sebe, a i mi svi od njih – kaže Džomba, slavni leteći Riječanin.

Zdravlje

– U svakom slučaju, sigurno je da će biti zanimljivo, mislim i da će biti uzbudljivo. Smatram da ćemo biti konkurentni. Ma, pustimo sad ove dvije posljednje utakmice. Čim susret ima ispred pridjev prijateljski, onda odmah to nismo mi. Jer smo oni pravi kad igramo na granici ludila, kad je euforija na gornjim granicama.

Tada je to pravo izdanje Hrvatske, onda sve funkcionira kako treba. Dotad je pak to druga priča, sve ovo sada je nekakvo polovično rješenje. U ovom trenutku uopće ne sumnjam da će se momci dovesti na željenu razinu jer je ipak riječ o prijateljskim susretima.

Nadovezujem se i na sve probleme koje smo uočili na ta dva prijateljska susreta s Nijemcima. Prvenstveno mislim na vraćanje u obranu, a to su pak neke stvari koje se mogu najlakše pripremiti i dovesti u red.

Džomba nije, međutim, zanemario ni drugu stranu medalje na kojoj su zdravstveni problemi koji su uoči EP-a mučili neke od važnih igrača hrvatske momčadi, poput Riječanina Tina Lučina i Dubrovčanina Zvonimira Srne, koji su se ipak oporavili da mogu stati u stroj.

– Možda me malo brine što neki naši igrači nisu igrali veći dio polusezone pa sada moraju ući u formu. Tu se može svašta dogoditi, ta se činjenica može okrenuti i na dobro, ali i negativno. Ni Lučin ni Srna nisu dugo igrali, a tunir je jako zahtjevan. Ne zaboravimo, EP je jače nego bilo koje drugo prvenstvo u rukometu na planetu.

Tu je velika koncentracija najkvalitetnijih momčadi, osim dvije-tri izvan Europe. Uz to, tu je i ubitačan ritam, svakoga drugoga dana mora se igrati važan susret i stalno biti u top izdanju da bi se osvojilo bodove. Stoga će prvenstvo biti jako dugo i jako teško. Dečkima sada prvenstveno želim da budu zdravi, to je prije svega ključno. Nade pak možemo temeljiti na dobroj atmosferi u ekipi, na dobrim vratarima, a kada zapne, zaigramo na gornjoj granici, a tada je obrana dobra.

Sad treba još malo uštimati napad. Na početku imamo malo lakši raspored i svi s optimizmom čekamo subotu kad protiv Gruzije počinjemo ovo veliko natjecanje pa da onda vidimo gdje smo.

Razmišljanja

Navijači s tribina itekako emotivno doživljavaju brojne velike uzbudljive i neizvjesne priredbe nadajući se da će slaviti uspjehe sa svojim ljubimcima. No, ostvariti ih moraju i mogu samo ljudi na terenu. Oni najbolje znaju s kakvim se teretom moraju nositi. Mirza to itekako dobro zna, bio je toliko puta u njihovoj koži dok je čekao brojna velika natjecanja s kojih se vraćao s medaljama.

– Kada čekaš ovako jedno veliko natjecanje, s jedne strane se paziš da budeš zdrav, da ti se ne dogodi nekakva prehlada ili da dođe do nekakvog uganuća, da ne dobiješ nekakav udarac i da ne nastanke neka ozljedica koja bi ti slučajno u pitanje nastup dovela. U tom slučaju nekoliko dana prije prvenstva ispadaš iz momčadi.

S druge se pak strane pripremaš mentalno na suparničke reptezentacije, na one direktne suparnike, na konkurentske igrače i vratare. Tu su, naravno, sva ona uvijek velika očekivanja javnosti, kao i očekivanja igrača koji žele puno i od sebe i od reprezentacije. Puno s e razmišlja o bodovima, uglavnom, sada se igračima po glavi vrti toliko toga da je to užas. Svi stoga nestrpljivo očekuju da prvenstvo počne jer zadnja dva-tri dana poludiš od iščekivanja.

Tek su završile božične i novogodišnje fešte, narodu nikada dosta zabave, sada jedva čeka maškarane povorke. Navijači pak vazda sanjaju o slavljenju medalja, vječno gladni uspjeha htjeli bi prirediti još jedan veličanstveni doček rukometašima na Trgu bana Jelačića poput onoga prošle zime nakon osvojenog srebra na Svjetskom prvenstvu. Želi ga i Džomba, ali »cum grano salis«, s nužnom dozom opreza.

– Naravno da svi priželjkujemo proslavu novog uspjeha. S druge strane, iza sebe imamo određenu reputaciju, ipak smo mi viceprvaci svijeta. Stvarno bi bilo lijepo da momci ponove uspjeh, ali idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu. Krećemo s Gruzijom da polako uhvatimo »pozitivu« nakon ova dva nedavna poraza i da onda sve krene svojim tijekom. Mislim da ćemo već u ponedjeljak imati realniju sliku u utakmici s Nizozemskom. Taj će nam susret puno toga reći – zaključio je Džomba.