RIJEKA Krajem srpnja 2018. godine Rijeka je pod vodstvom trenera Matjaža Keka otvorila novo prvenstvo pobjedom nad novim prvoligašem Goricom. Domagoj Pavičić i Mario Pavelić zabili su pogotke za Bijele u utakmici u kojoj su igrači Gorice ostavili jako dobar dojam.

I Matjaž Kek nakon utakmice je komplimentirao dobro organiziranim gostima koji su pokazali da zaslužuju prvoligaški nogomet. Na klupi je tada sjedio trenerski debitant u Prvoj HNL, a sada aktualni trener Bijelih – Sergej Jakirović…

– Od prvoga trenutka se vidjelo da ekipe koje vodi Jakirović imaju neki svoj DNK, neku svoju prepoznatljivost. Na kraju krajeva, jedan Guardiola, bez obzira na to vodi li Barcelonu, City ili Bayern, ima svoju prepoznatljivost.

Ja sam i tada uvidio da je ekipa jako dobro posložena, da ima glavu i rep i to sve se potvrdilo kasnije, posebno u Zrinjskom.

Osim toga, prije dva mjeseca sam rekao da sve to dobro uspijeva i u Rijeci – ocjenjuje Matjaž Kek, najdugovječniji i najtrofejniji trener u povijesti riječkoga prvoligaša.

Na primjeru Sergeja Jakirovića i proljetnog preporoda Rijeke pokazalo se koliko je bitno pogoditi s odabirom trenera?

– Uvijek stojim iza toga da nikad jedan čovjek ne može sve sam. Za ostvariti dobar rezultat mora se stopiti više stvari, a stoji i da je trener možda i najbitnija postavka u svemu tome.

Jasno, moraš imati roster, moraš imati igrače koji imaju karakter i koji se pronalaze u nekoj sredini. Ne mislim da je Rijeka na jesen imala loše igrače, već se jednostavno ti igrači nisu povezali i našli u toj sredini.

U svim velikim uspjesima se vidjelo što to znači kada je Rijeka povezana. Momčad je crpila silnu energiju s tribina, a iza svega toga stajala je jedna zajednička misao.

Trener je tu vrlo važan, možda i odlučujući, ali bitni su i igrači koji će se stopiti sa sredinom i onda sve to zajedno donosi sinergeriju koja će se pretočiti u rezultate.

Gledao sam jedan dio utakmice protiv Varaždina i meni ta energija koja sada vlada na igralištu i na tribinama daje za pravo razmišljati da mogu ponoviti ono što sam rekao prije tri mjeseca – ovu Rijeku vidim puno više. Rijeka će se boriti za treće mjesto!

Dilaver povezao mlade

Vrlo bitno je i da u svemu tome značajan obol daju mladi igrači, neki od njih ponikli su u klupskoj školi nogometa?

– Prije svega kod mladih igrača ti ne možeš očekivati kontinuitet ili da nose sve skupa. Hodža, Frigan, Liber, Galešić, Smolčić… s Jankovićem i Marinom, koji imaju dobru školu Dinama i puno nastupa u seniorskim kategorijama, čine skupinu mladih igrača koji više nisu klinci.

Oni su već nešto prošli i normalno je da se vidi jesu li ili nisu. Mislim da je jedno vrijeme bilo previše priče o mladima, a nisi imao bazu.

E sad, dolazimo do nečeg drugog, a to je da ti mladi igrači imaju kraj sebe zdrav primjer u starijim igračima poput Dilavera ili Labrovića, koji ih usmjeravaju na pravi način.

Uvijek kažem, ako se ti mladi igrači uče na krivom primjeru, onda vrlo lako mogu otići u krivom smjeru. Međutim, tu je treneru uspjelo postići sinergiju.

Vrlo je bitno pronaći nekoga tko će to sve povezati i to sve skupa voditi. Mislim da su na Rujevici tu pogodili s Dilaverom. Uz njega su i ostali dignuli stupanj odgovornosti i profesionalizma, karakternog pristupa, a navijači Rijeke to izuzetno vole.

Bogatstvo je u mladim igračima, ali do toga treba doći s vremenom, radom i pravom sinergijom, a ne na silu i da lupaš po medijima o mladim igračima i atraktivnom nogometu. To je najlakše izjaviti i napisati, a što onda kada dva mjeseca nema rezultata?

Mislim da su odgovorni ljudi u klubu povukli prave poteze, a i igrači su preuzeli odgovornost. Sada se pune samopouzdanjem. I sada je to drukčija priča.

Nitko neće tako lako zaustaviti sve to skupa. Bit će još Slaven Belupa, taj poraz je samo potvrda da neke stvari ne idu od danas do sutra.

Plasman u Europu se čini kao realno dohvatljiv cilj, a posebno u kontekstu činjenice da su Osijek i Hajduk u padu?

– Uopće ne gledam na Dinamo, Osijek ili Hajduk, već kako Rijeka izgleda na terenu. Rijeka je za mene glavni kandidat za treće mjesto, iako Lokomotiva igra jako dobro.

Zimus se već vidjelo u nekim utakmicama i izjavama da je to drukčije. Ja na Rijeku gledam iz nekog svojeg razmišljanja, ne samo kroz onu krilaticu navijača »sami protiv svih«, već na način da prvo razmišljam o sebi, a ne o drugima.

Rijeka je u pozitivnoj atmosferi, taj val optimizma i pozitive treba iskoristiti, te napraviti rezultat. Rezultat je taj koji nosi atmosferu!

Pored toga treba i razvijati mlade igrače. Ali, kada već govorim o tome, zar su Mitrović i Lešković imali 30 godina kada su došli u Rijeku?

Jakirovićev posao

Mitrović je stigao s 19 godina iz Cibalije i neko vrijeme važio za petog stopera u vašem rosteru…?

– Sve su to bili mladi igrači. Pa ni Ristovski i Vešović nisu došli kao afirmirani igrači Juventusa.

Rijeku u nedjelju čeka tradicionalno zahtjevno gostovanje u Maksimiru. Treba li tu utakmicu doživjeti kao svojevrsni test zrelosti ove momčadi ili tek jednu utakmicu u nizu na putu do cilja?

– Ta utakmica sigurno neće odrediti sezonu, ali ti može dati strašnu energiju i samopouzdanje. Međutim, to je jedna utakmica. Sjetite se kada smo postali prvaci.

U zadnjem kolu smo primili pet komada u Maksimiru, a onda smo ih nakon tri dana razvalili u Varaždinu u finalu Kupa. Rijeka je doživjela poraz od Slaven Belupa pa odmah pokazala pravo lice protiv Istre 1961 i Varaždina.

Kod ekipa s mladim igračima su oscilacije normalne i najveći izazov je postići kontinuitet u pragmatičnosti. Stožer s trenerom Jakirovićem radi stvarno fenomenalan posao.

Gledam to sa strane i nisam opterećen ni sa čim. A Maksimir… Nekad se znalo govoriti da su i ponajbolje generacije u povijesti kluba znale izgubiti utakmicu ne u Maksimiru, već u Gorskom kotaru.

To je samo jedna utakmica. Ne vidim načina da te može toliko izbaciti iz ravnoteže da izgubiš nit i ideju koju imaš.

Ima nakon toga još puno utakmica. S druge strane, ova utakmica ti može biti strašan motiv i izazov. Na kraju krajeva, lijepo se u jednom trenutku usporediti s najboljim.

U tom smislu ta utakmica dolazi u pravo vrijeme, ali daleko od toga da će ishod te utakmice nešto odlučivati.

Varaždinska potvrda

Tumačite li Dinamova slabija izdanja u posljednje vrijeme činjenicom da je normalno da svaka momčad kroz sezonu upadne u pokoju crnu rupu ili se jednostavno na terenu reflektira sve ono što se događa u vodećim strukturama kluba?

– Normalno da se te stvari, koje se provlače kroz medije, moraju negdje odraziti. Osim toga, tu su i neki drugi elementi kao što su želja za odlaskom nekih igrača, ili problem produženja ugovora.

Sve je to normalno kada jedna generacija napravi velik rezultat, a ova generacija igrača Dinama je napravila stvarno velike rezultate.

Utakmica u Šibeniku ili Puli ti se može uvijek dogoditi. E sad, dolazi ti Rijeka, momčad koja je na proljeće osvojila više bodova od tebe i sigurno da će kod njih doći do mobilizacije.

I to upućuje na pravu tekmu, izazov i želju, s razmišljanjem ipak smo mi Dinamo, ipak smo mi vladar hrvatskog nogometa.

Puno puta ste vodili Rijeku protiv Dinama, pobjeđivali ste i u Maksimiru i na Kantridi ili Rujevici. Jednom ste rekli da vam je posebno draga pobjeda u finalu Kupa u Varaždinu?

– Nerijetko me pitaju što ti je draže, Rijeka, Maribor ili reprezentacija… Uvijek je teško odabrati. Nemoguće je odgovoriti na to pitanje… Možda mi je najdraža prva pobjeda u finalu Kupa, kada je zabio Tomečak u Maksimiru. Opet, u toj pobjedi u Varaždinu ima nešto posebno.

Prije svega, igrači su me do kraja razoružali u nekim mojim dvojbama jesu li sposobni i jesu li sazreli da će napraviti velike karijere i unovčiti svoj trud i odricanje, i sve što su dali za Rijeku.

Bez obzira kako se oni zvali, Gorgon, Gavranović, Bradarić ili Ristovski i Mišić, koji su u Dinamu. Tu su me stavili pred zid i uspjelo nam je ne samo kao kolektivu, već i kao pojedincima skupa s navijačima stvoriti klub s karakterom i gardom.

Dakle, izgubili smo nekoliko dana ranije u Maksimiru 5:2, a onda pokazali da imamo DNK pobjednika, koji želi osvajati trofeje bez obzira na to kako se protivnik zove.

To je bio pravi test karaktera i ako bi morao odabrati nešto što je posebno probudilo moju unutrašnju radost, onda je to taj Varaždin – rekao je Kek.