RIJEKA Mario Šivolija-Jelica izliječen je od koronavirusa, najradosnija je vijest u riječkom boksu i sportu općenito u dugim tjednima suše bez mečeva i utakmica tijekom kojih je najzanimljivija utakmica konferencija za novinare Stožera Civilne zaštite, koju milijuni ljudi diljem Hrvatske svakoga dana željno očekuju kao finale Svjetskoga prvenstva nogometaša u Rusiji prije dvije godine. U borbi koja žrtve ne bira po klasnoj i rasnoj razlici, koja ne bira elite te je tako »posjetila« i britanskog premijera Borisa Johnsona, borbu bez ringa i konopaca dobio je Mario Šivolija-Jelica, najslavnije ime u povijesti riječkog boksa, europski viceprvak iz 2004. godine i viceprvak svijeta u poluteškoj kategoriji iz 2005. godine, koji je uzdignutih ruku izašao iz najdugotrajnijeg meča u karijeri. Počelo je još u ožujku u Londonu kada je Mario Šivolija-Jelica stajao u kutu Tonija Filipija u kvalifikacijama za Olimpijske igre, a sada je bez rukavica definitivno nokautiran nevidljivi suparnik, koronavirus.

– Sve je u redu, imunitet je pobijedio virus – rekao je Mario Šivolija-Jelica, koji konačno može odahnuti, kao i njegovi najbliži. – Nemam više nikakvih naznaka zaraze. Obavio sam sve testove, bio sam u izolaciji, maksimalno disciplinirano i marljivo sam odradio sve što je liječnička služba tražila od mene. Bio sam maksimalno odgovoran, slijedio do krajnosti sve navedene upute i to se itekako isplatilo. Istina, potrajalo je sve zajedno čak 43 dana, ali napokon je gotovo.

Promjene

Tako dug period Šivolija-Jelica je provodio u bolnici i samoizolaciji, sada je to nešto čega se, srećom, može samo prisjećati.

– Dva tjedna bio sam u bolnici na Odjelu otorine i laringologije u Rijeci. te 28 dana kod kuće u samoizolaciji. Na kraju sam osjetio olakšanje, iako sam vjerovao da je samo pitanje dana kad ću čuti od struke da sam zdrav i da napokon mogu doći u kontakt sa svojom obitelji.

U ubrzanom ritmu života koronavirus je mnoge zaustavio i svima omogućio da se smire i razmisle.

Nazovimo ovo jednim pozitivnim šokom, nečime da nas »resetira« – govori bivši boksački šampion

– Imao sam dosta vremena za razmišljanje o sebi i nekim promjenama u životu. Nije to ništa spektakularno, već samo odluka da se više okrenem sebi i svojoj obitelji i da vrijeme koje ionako brzo prolazi provodim s ljudima koji su mi bitni, a na neke i nešto koji zapravo ne zaslužuju toliku moju pozornost. Ne treba mi ta neka ispraznost koju nam je nametnuo ovaj način života koji smo živjeli do sada, taj globalizam.

U trenucima dok je čekao izliječenje spoznao je neke istinske vrijednosti.

Obitelj

– Nešto što istinski vrijedi, što nam je najbliže i najvrijednije, mi uzimamo zdravo za gotovo. Stalno smo u potrazi za boljim životom, a ono istinski dobro nam je zapravo ispred nosa. Ovako nešto se mora dogoditi da ljude malo prizemlji. Nazovimo ovo jednim pozitivnim šokom, nečime da nas »resetira«.

Sada je konačno kod kuće sa svojim najbližima.

– Došao sam doma, napokon mogu zagrliti suprugu Tamaru, kćer Cvitu, također i sve ostale članove moje obitelji koji su bili uz mene sve ovo vrijeme. Obitelj jedina stane iza tebe, pogotovo u ovoj situaciji. Sad ću nekoliko dana provesti u miru, a onda ću razmišljati o nekom još većem izazovu, mislim na posao jer je meni sve vezano uz turizam. Imam i ljude koji rade za mene, vjerujem da nam tek slijedi prava borba, u ovoj smo pobijedili. Kada je riječ o sportu, trenirao sam cijelo vrijeme, onako za sebe i svoj gušt. Vjerujem da bi na prvenstvu Hrvatske sada neki imali problema sa mnom, ali naravno, ne pada mi na pamet ulaziti u ring. Malo ću se odmoriti od boksa, a kao i uvijek na dispoziciji sam boksačima. Boks mi je izazov, ne znam reći ne pa kad netko traži savjet i pomoć uvijek sam tu. I to ne mogu promijeniti.