
Vilim Višak i Marin Čilić
Marin uz Pariz još igra Davis Cup do kraja sezone, ali jako je motiviran. Ima 33 godine, ali željan je rada, gladan rezultata i to je fascinantno - kaže Vilim Višak
povezane vijesti
RIJEKA Finale Moskve i trijumf u Sankt Peterburgu sjajan je učinak na dva ATP-a u Rusiji Marina Čilića, kojem je u loži kao trener bio Vilim Višak, 35-godišnji Lošinjanin. No, nije bilo slavlja, već u 3.45 zazvonio je alarm…
– Proslavili smo Marin i ja krunu večerom. No, buđenje je bilo rano, trebalo je uhvatiti rani let iz St. Peterburga za Moskvu i dalje za Pariz – kaže Vilim Višak, koji je radio s Mirjanom Lučić-Baroni i Polonom Hercog, a zatim je ušao u ekipu Marina Čilića, koji je prije mjesec dana raskinuo suradnju s Vedranom Martićem. Ostao je Višak.
– Od rujna 2019. surađujem s Marinom. Bio sam trener u ekipi i naša je suradnja nastavljena. Nema tajne kada su ovi ruski uspjesi u pitanju. Već nekoliko mjeseci jako dobro radimo, ali u sportu se neke stvari trebaju poklopiti. Nakon US Opena uzeo je stanku od dva tjedna jer je iza njega bilo jako naporno razdoblje, uz nastup na Olimpijskim igrama i osvojeno srebro. Odradili smo tri tjedna dobrih priprema, promijenili neke stvari u načinu treninga. Ova dva turnira zaista je odigrao odlično, prezadovoljan sam. Očekujem još bolje nastupe jer znam da može bolje.
Motiv
Vilim Višak čak vodi Čilića 1-0 u međusobnim susretima. Sastali su se 2005. na »futuresu« u Sloveniji. Godinu kasnije Višak je bio 612. na svijetu i to mu je bio plasman karijere.
– Marin je tada imao 17, ja 19 godina. Meni je to bila prva seniorska godina, a on je bio velika nada. Tjedan dana ranije osvojio je juniorski Roland Garros. Nema žala što nisam uspio kao igrač, volim svoj posao i uživam u trenerskom poslu. Meni je veliki motiv upravo to što nisam prošao tu razinu kao igrač. Drago mi je što radim s njim. Prije svega, dobri smo prijatelji. Još dok sam igrao, živjeli smo zajedno na Alplanu, u teniskoj akademiji. I ako mi je zbog nekog drago što je ostvario toliko u karijeri, osvojio US Open, Davis Cup, 20 naslova, onda je to Marin. Cijenim ga kao prijatelja, sportaša, tenisača. Ima strašnu karijeru.
Za Čilića već danas slijedi novi dvoboj, u prvom kolu Masters 1000 turnira u Parizu sastaje se sa Španjolcem Alejandrom Davidovichem Fokinom. Bit će to četvrti meč od 11 sati na terenu 1.
– U sportu nema vremena za slavlje. Odradili smo trening po dolasku u Pariz, a danas je novi meč. Marin uz Pariz još igra Davis Cup do kraja sezone, ali jako je motiviran. Ima 33 godine, ali u ove dvije godine svaki je trening odradio maksimalno. Željan je rada, gladan rezultata i to je fascinantno. To je motiv i za mene. Događaju se porazi i loše igre, bilo je uspona i padova, ali nikada nije razmišljao objesiti reket o klin, bez obzira na sve što je napravio u karijeri. Planira igrati još pet, šest godina, što je lijepo čuti.
Velike karijere
Goran Ivanišević je u karijeri osvojio 22 turnira, samo dva više od Čilića. Kako se po broju Grand Slam naslova možda odluči tko je najbolji svih vremena između Novaka Đokovića, Rogera Federera i Rafaela Nadala, tako i Ivanišević i Čilić mogu odlučivati o najboljem hrvatskom tenisaču svih vremena.
– Ne volim uspoređivati sportaše, pogotovo kada su u pitanju različite generacije. Goran je napravio fascinantnu karijeru i znamo koliko je značilo kada je osvojio Wimbledon. No, i Marin ima osvojeni Grand Slam naslov, dva finala, pobjeđivao je Đokovića, Federera i Nadala. Vjerujem u Marina, da će preskočiti Gorana po broju turnira, a to znači da možemo reći da je hrvatski broj jedan svih vremena. Bliži smo generacijski, odrasli smo zajedno. Vjerujem da je sposoban i za još jedan Grand Slam naslov. U svakom slučaju, to su dvije velike karijere i strašna je stvar što imamo takve sportaše.
Mali Lošinj nedavno je bio domaćin challengera, a bogatiji je i za Ljubičić tenisku akademiju, u kojoj se Vilim vodi kao jedan od trenera.
– Kad nisam s Marinom, radim u akademiji. Presretan sam zbog akademije, dobra je to stvar za otok, grad i destinaciju, za hrvatski tenis. Reprezentativci mogu doći, trenirati s vrhunskim igračima. Nadam se da će i challenger postati tradicionalan – zaključuje Višak.