RIJEKA Protiv Omonije 3:1 u Konferencijskoj ligi, nad Lokomotivom 2:0 u utakmci HNL-a, kontra Hajduka 3:2 u Hrvatskom kupu, kod Vukovara 1:0 opet u HNL-u. Četiri pobjede zaredom. Pozitivan trend.

Ove sezone Rijeka je imala deset utakmica bez poraza, ali nije niz od četiri trijumfa. Do prekjučer. Uz jedan preokret u posljednjim sekundama i jednu 1:0 pobjedu iz penala, ali kao što se primjerice nije slučajno napravilo sedam rotacija pa izgubilo kod Osijeka, tako se ni sad nije slučajno u istim okolnostima pobijedilo kod Vukovara. Trend nikad nije slučajan. Ni u četiri utakmice, ni u 14 godina.

Victor Sanchez brusi formu novih imena, neka stara »vraća u život«. Uigrava ekipu s novim igračima. Za to treba vremena. Rad daje plodove.

A sezona se lomi baš od ožujka. U Vukovaru su bila bitna samo tri boda. Stožer je često prisiljen na rotacije. Rijeka nije klub koji će imati po »dva-tri Fruka i Dantasa« pa se rotacije ponekad odraze na rezultate. U sezoni s ogromnim brojem utakmica i igračima, koji takva opterećenja imaju prvi put u karijeri te uz sve promjene u momčadi, nemoguće je boriti se i za naslov i za Kup i nakon 46 godina igrati europsko proljeće.

Ne može ni svaki novi igrač odmah biti pojačanje. Teo Barišić (na žalost, ozlijeđen) i Alfonso Barco ispali su upravo to. »Plug and play«. Barišić klasom, a Barco mnogima nevidljivim, ali strahovito korisnim poslom na šestici. Pavić još čeka šansu, Legbo polako dobiva minutažu, a Morchiladze je na prvu oduševio pa se lagano ugasio. No s konačnim presudama, naravno, treba pričekati.

Slučaj Djouahra

Ne kažemo za Morchiladzea ni da je promašaj, ni da će sigurno postati veliko pojačanje, ali mora se u obzir uzeti činjenica da Rijeka, posebno zimi, dovodi igrače koji prava pojačanja trebaju postati u narednoj polusezoni. Pa dajmo i igračima i trenerima šansu, povjerenje. Posebno onima iz riječke Škole nogometa. Bodetić, Thaqi&com… Normalno da će oscilirati. A ni domaći klinci, ni nova imena neće pokazati koliko vrijede ako ne igraju. Niti se nakon tri-četiri utakmice, uz ulaske s klupe i upadanje u »šarenu« momčad odmah može donijeti meritorna procjena.

Sjetimo se Djouahre koji je bio totalni promašaj, a onda jedan od junaka povijesnog osvajanja dvostruke krune. Ili Veige za kojeg je tadašnji trener procijenio kako nije igrač za Rijeku, a dečko je ove sezone standardan s 26 utakmica u Serie A. Jedan Radeljić je po dolasku bio navijački ismijavan, već nakon dvije-tri utakmice prekrižen. Pa postao najbolji stoper lige. Onda i temelj osvajanja dvostruke krune. Stoper, a među najboljim asistentima momčadi. Onaj »koji mora igrati jer bez njega ne može«.

Za sve treba vremena i neće se svako novo ime niti svaka trenerova ideja pokazati kao pun pogodak. No svaku nogometnu pa i riječku priču treba promatrati u kontekstu okolnosti u kojima se događa.

Način života

Zar mislite da bi Sanchez ovoliko rotirao da je ispao iz Kupa i Europe? Na određeni broj rotacija je prisiljen. Pa nekad pogodi, a nekad ne. Kao svi mi svakog dana u svojim profesijama i privatnim životima.

Zar bi bilo bolje da se ispalo u Kupu i Europi pa lijepo igralo svakih sedam dana s minimalnim rotacijama? Bi li to jamčilo obranu naslova ili bar borbu za naslov? Naravno da ne bi. Bila bi Rijeka sigurno konkurentnija u HNL-u i vjerojatno ispred Hajduka, ali ne bi bilo antologijskih radosti ni u Kupu, ni u Europi.

Osim toga, dvije godine zaredom mijenja se trener mjesec-dva nakon početka sezone. Prošlog smo ljeta svi mislili kako se pozdravljamo s Frukom, ali majstor je još tu. To je nogomet, počesto iracionalan kako na travnjaku, tako i u prijelaznom roku.

Zato je Rijeka odavno odabrala svoj modus operandi i modus vivendi. I dosljedno ga provodi. A kroz gotovo desetljeće i pol dokazano je i potvrđeno kako je procjena bila – fenomenalna. Povremeni posrtaji dogode se i Realu, Liverpoolu i Interu.

No nikako nije slučajno da od 2013. živimo doba najvećih uspjeha u klupskoj povijesti i da je od provincijskog stvoren trofejni klub pobjedničkog mentaliteta i europske prepoznatljivosti! Ne može to biti slučajno. Nego je promišljeno, planirano, profesionalno, organizirano, stručno i kontinuirano vrhunski odrađeno.

Prošle sezone dvostruka kruna. Preksutra u našem gradu igra se europska utakmica s protivnikom iz Lige petice, u proljetnom dijelu sezone. Sutra ćemo doznati protivnika Rijeke u polufinalu Kupa. U HNL-u se sve čvršće zasjeda na bar treće mjesto. Inače, serija od četiri pobjede ostvarena je bez ozlijeđenih mladih majstora Barišića i Vignata, dvojice od četiri-pet najboljih igrača koje Sanchez uopće ima na raspolaganju.

Uz sve to, Rijeka je, dokazano, sudački najoštećenija momčad HNL-a.

I Strasbourg je u solidnoj formi, višestruko je bogatiji, favorit je. Uz punu Rujevicu sve je moguće. I da protivnik 14 sekundi prije kraja vodi 2:1, a na kraju Rijeka slavi 3:2.

Nije tu ništa slučajno. To je – Rijeka.