ZADAR Danijel Subašić, Rusija 2018. godine. Dominik Livaković, Katar 2022. Dva zadarska vratarska bisera, dva zadarska junaka koja su naciju bacila u delirij. Za razliku od Subašića koji je, silom (ne)prilika, u mlađim kategorijama završio na golu (želio je biti napadač), Livaković je po dolasku na treninge Zadra odmah znao gdje mu je mjesto.

– Kada sam bio na prvom treningu kod trenera Josipa Miočića i kada sam vidio kako se vratari bacaju, odmah sam rekao: »To je to«. Već sljedeći trening bio sam na golu i tako je krenulo – prisjetio se Livaković u srpnju 2018. u razgovoru za naš list nakon čudesnog srebra osvojenog na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

U skupini dječaka na nogometnim treninzima Dominik je obično bio sa Stipom Pericom (koji je poslije postao napadač), a vratarskim ga je vještinama prvi podučavao i usmjeravao ga Josip Miočić.

– Kad sam imao devet godina, uvrstili su me u skupinu vratara koju je vodio pokojni Jakov Pinčić i puno smo radili, imali smo jamu s pijeskom… To je zadarska vratarska škola koju je utemeljio i provodio upravo Pinčić, poslije nastavio Tomislav Rogić, a jedno vrijeme u njoj djelovao i Niko Matković.

Nakon Miočića, Livaković je završio u selekciji koju je vodio Damir Čačić, a potom je dobio i prvog trenera vratara.

– Bio je to Jakov Pinčić. Njemu dugujem najviše od onoga što sam kao vratar naučio. Bio je pravi znalac i uživao sam raditi s njim. Imao je sjajne metode rada.

Od trojice hrvatskih vratara na Mundijalu u Rusiji, dvojica su bila Zadrani.

– Nije čudno da Zadar daje takve vratare jer kad se sjetim kako je bilo izvoditi parade na tvrdom igralištu na Bagatu… Jednom kad to prođete, na sve ostale uvjete možete se naviknuti bez problema.

Kao dječak počeo se najprije baviti košarkom u ŠK-u Prvi koš, ali se poslije dvije godine opredijelio za nogomet.

– Stalno sam s djedom Vojmilom bio na Višnjiku, u blizini velikog nogometnog igrališta gdje su bili treninzi polaznika Škole nogometa Zadra.

U mlađim kategorijama u NK Zadar brzo se prometnuo u standardnoga vratara, a uslijedili su i pozivi u državne selekcije, od U-15 do U-21. Sa 17 godina, u ljeto 2012. sa Stanova je otišao u NK Zagreb. Tada je već trenirao s prvom momčadi Zadra, ali nije dočekao odjenuti seniorski dres Zadra. Premda još nije bio ni punoljetan, odmah je zauzeo mjesto među vratnicama kluba iz Kranjčevićeve ulice gdje je proveo četiri sezone, od toga jednu u Drugoj HNL.

– Dinamo je donio novo razdoblje u karijeri. Početak je bio dosta težak jer sam slomio prst i završio kao četvrti vratar. Kako nisam mogao braniti na pripremama, igrao sam na poziciji desnog bočnog. Uvijek je dobro da vratar zna igrati nogom, posebno u današnjem nogometu.

Ipak, sve se brzo okrenulo i Livaković je, srećom, ponovo počeo braniti…