RIJEKA Mago di Umago, popularan je rukometni nadimak koji godinama, čak i desetljećima, kruži hrvatskim i međunarodnim sportskim kuloarima za stručnjaka koji je napravio revoluciju s hrvatskom reprezentacijom, pokazujući se kao sjajan odabir Zorana Gopca, godinama alfe i omege hrvatskog rukometa.

Lino Červar je 2003. godine u Portugalu kopernikanskim obratom s posljednjeg mjesta u Europi Hrvatsku doveo do titule svjetskoga prvaka, a i dalje komponira rukometne evergreene jer je hrvatska reprezentacija godinama među najboljima na svijetu. Červar i njegovi izabranici muče muku s prijetnjom koronavirusa uoči skorašnjeg Svjetskoga prvenstva, što će se od 13. do 31. siječnja održati u Egiptu, pripreme u Poreču i potom u Zagrebu završavaju kao što su se i održavale, sve pod prijetnjom koronavirusa, koji je visio i visi nad reprezentacijom kao Damoklov mač.

– Ovo je posebno vrijeme – rekao je Lino Červar o proteklim danima s najboljim hrvatskim rukometašima dan nakon odgode uzvratne utakmice EHF EURO kupa sa Španjolskom zbog nezapamćenog snježnog nevremena u Madridu. – Vidite i sami kako se širila i kako se još uvijek širi ova bolest. Ovo je složena situacija, stoga će ovo biti jedno posebno prvenstvo. Nitko u stvari ne zna ni što ni kako će biti, svi se moramo prilagoditi ovoj situaciji kako god znamo i umijemo.

Tom su prilikom reprezentativcima i ljudima oko njih trebali čelični živci u svladavanju svakodnevnih sportskih obaveza uz stalna testiranja sa strepnjama da netko možda nije zaražen sveprisutnim virusom.

– Dečki su u svemu tome itekako u redu i drže se svih propisanih uvjeta i svega čega se treba držati. Čuvamo se pritom svake moguće prijetnje. U Zagrebu su uvjeti takvi da možemo trenirati kako treba. Nemam nikakve primjedbe na dečke.

Što se tiče psihološkog opterećenja sa stalnim testiranjima, može ih se samo zamisliti. Tko bio volio biti u koži sportaša kojima je Svjetsko prvenstvo pred vratima, a stalno je prisutna prijetnja da im može izmaknuti.

Posebne pripreme

– Apsolutno svima je ovo itekako psihološko opterećenje, ta obaveza da se moraju tesirati svaka dva, tri dana. Možete samo zamisliti kako je to. To je određeno maltretiranje, ali moram vam reći da igrači to stoički podnose i ne žale se. To je itekako pozitivno u svemu ovome što se događa.

S obzirom na sve navedeno, riječ specifične nije ni najmanje pretjerana kada se opisuju pripreme hrvatske rukometne reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Egiptu.

– To su jedne čudnovate, posebne pripreme. Tu nema pravila. Nikada se nije dogodilo nešto ovakvo, kao što se, uostalom, događa i kod drugih. Stalno stižu neke nove vijesti, je li se netko zarazio ili se nije zarazio. Vidjeli ste to, primjerice, kod Švedske, kod Češke. Moramo jednostavno ploviti u takvim okolnostima.

Červar je kormilar sa silnim iskustvom u raznim okolnostima, sada mora ploviti protiv nepoznatih, a tako opasnih struja, čuvajući momčad od koronavirusa.

– Pokušavam raditi što bolje mogu kada igrači nisu u najboljem trenažnom procesu u klubovima, kada je puno njih bilo u samoizolaciji, a natjecanja su bila neredovita. Nastojim u svemu tome dati dijagnozu, naći ono što je najbolje u datom trenutku. Zapravo si dajem što manje zadataka, ali da pritom oni budu što bolji, da budu oni suštinski i da mogu utjecati na igru. Nastojim osvježiti igrače, moram momke pripremiti, proučiti suparnike, sve obaviti u kratkom roku. Vrijeme nam je pritom saveznik.

Červar pritom objašnjava kako raspoložive dane do početka Svjetskoga prvenstva koristi što ekonomičnije.

– Vrijeme koristimo da riješimo suštinske stvari u igri, da se pripremimo za naše suparnike, da proanaliziramo Japance, naše prve suparnike u skupini. Isto tako i sve ostale koje imamo u skupini, kako Angolu, tako i Katar. Razmišljamo, naravno, pritom i o drugoj fazi natjecanja.

Nastavak niza

Červar je kroz tolike godine mijenjao čitav niz suradnika, sada je također okružen predanom skupinom ljudi u stručnom stožeru reprezentacije.

– Hrvatski rukometni savez nam je omogućio odlične uvjete za rad, imamo sve što moramo imati. Ne možemo se ni na što žaliti, jedino se sada svi zajedno moramo angažirati na djelu da u takvim uvjetima izdržimo uz malo sreće.

Červar i njegovi izabranici su preuzeli pletenje sjajnih kolajni još od davnih prethodnika, tom blistavom niti najbolji hrvatski rukometaši su si zavezali omču oko vrata kada je riječ o očekivanjima sportske javnosti, koja ne priznaje ništa manje od polufinala, sve bi drugo bilo svrstano u nepopularnu rubriku neuspjeha. Nije lako ploviti godinama na valovima velikih očekivanja.

– Kada je riječ o sadašnjoj situaciji, ne znam je li to baš tako jer ne znam je li ovo normalno prvenstvo. To zna svatko u svijetu, ovo nije normalno natjecanje. Ali, i u ovim nemogućim uvjetima želimo da Hrvatska ostane jedna od velesila koja drži mjesto u gornjem domu. Svi su ostali imali padove, tako i oni koji su osvojili više medalja, Francuzi, Španjolci, Danci, Nijemci. Oni su padali na 14., 15., 16. mjesto, sjetite se debakla Rivere sa Španjolskom 2009. godine na SP-u u Splitu. Mi jedini držimo taj kontinuitet, htio bih da ga zadržimo do kraja. Kako će biti u ovakvoj situaciji gdje nitko ništa ne zna, gdje je svijet na koljenima, ne samo u sportu, nego u svemu, to je teško predvidjeti. Ali, i u takvim okolnostima normalno da želim da nešto napravimo.

Petak i utakmica s Japanom na Svjetskome prvenstvu, sve je bliži za hrvatske rukometaše.

– Proučio sam Japance, Sigurdsson ih je dobro spremio. Ovo je olimpijska godina, a oni imaju puno okupljanja, uigrani su, vidi se da su dosta zajedno. Respektiramo ih, pripremamo se za njih. Prva utakmica je važna, jako ćemo se koncentrirati na Japance, analiziramo ih i posebno pratimo jer su nam prvi suparnici. Zna se što nam je želja u skupini, želimo maksimum, ali situacija je složena, stanje nije normalno, a i u tim nenormalnim okolnostima želimo biti dobri. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti.

Dobro okruženje

Lino Červar je do uspjeha vodio razne generacije brojnih hrvatskih asova, svaka je imala svoje odlike, tako i ova momčad »Egipćana«.

– Naša najveća odlika je kontiniuitet. Tu je i posvećenost rukometu, strast, posebna igra, uvijek nešto novo. Primjerice, imamo obranu »5-1« koja je postala hit u mnogim klubovima i reprezentacijama. Uglavnom, uvijek pokazujemo nešto novo, nastojimo napredovati. Posebni smo. Odlikujemo se i skromnošću, mislim da nismo bahati. Mislim također da mi koji ih vodimo dobro radimo s tim dečkima.

Hrvatska predstavlja itekakav fenomen u tako jakoj konkurenciji, mala država u rukometu desetljećima ravnopravno igra s velesilama i ostvaruje uspjehe nalazeći onaj čarobni rukometni »klik«.

– Sigurno da je tu jedna velika posvećenost rukometu svih nas, od igrača do stručnog stožera. Pronašli smo sustav koji funkcionira. Mislim da imamo izraženi kult reprezentacije. Vidi se to i u ovim trenucima kada su se u nekim zemljama igrači uplašili i odustali su od reprezentacije. Kod nas niti jedan igrač nije odustao. Znači, reprezentacija je kod nas svetinja i to je ono što nas ohrabruje. To nam daje dodatnu snagu, a što je također važno jest činjenica da je okruženje dobro.

Hrvatski rukomet se ima čime pohvaliti, računajući i nedavni uspjeh rukometašica. Gotovo svake dvije godine osvaja se medalja.

– I uz to su nam ukinuli i Svjetski kup koji smo osvojili, sjetite se, bilo je to 2006. godine. Da se to natjecanje održava i dalje, koliko bismo još medalja osvojili…