ZAGREB Dosta Varaždinaca je uspješno nosilo dres Rijeke kroz povijest prvoligaškog nogometa u samostalnoj Hrvatskoj, ali niti jedan od njih nije ostavio toliko učinkovit trag poput Leona Benka, koji je u 55 utakmica postigao 48 golova. Uz to, nije na odmet podsjetiti da je Matjaž Kek za njega govorio da je »jako važan na igralištu i izvan njega«.

Danas taj 38-godišnji centarfor igra za Varteks u četvrtom rangu natjecanja i bavi se privatnim poslom. Zapravo, priprema se za vješanje kopački o klin jer je obaveza sve više, a vremena za nogomet sve manje.

– Prošle godine moj je cilj bio da odigram još jednu sezonu zbog prijateljstva. Osim toga, nije mi se dalo ići nigdje dalje, jer tu sam doma i želim biti sa svojom obitelji. Sada čekam utakmicu Kupa s Nedelišćem, koju igramo iduće srijede. Ako to prođemo, najvjerojatnije ćemo igrati s nekim prvoligašem i tada bih se oprostio od aktivnog igranja nogometa – objašnjava Benko.

A što ako Varteks napravi iznenađenje? Hoćete li onda odgoditi oproštaj do idućeg kola Kupa?

– Ne vjerujem u takve snove. Lijepo je maštati, ali treba biti realan i prihvatiti okolnosti. Prođemo li Nedelišće, nadam se da bismo mogli izvući Rijeku ili Varaždin. To bi bila lijepa priča za kraj karijere.

Male razlike

Kako gledate na subotnju utakmicu klubova koji su vam obilježili karijeru?

– Da mi je netko na početku sezone rekao da će Varaždin uoči sedmog kola biti bolje plasiran od Rijeke, ne bih mu povjerovao. Međutim, to je nogomet. U odnosu na prošlu sezonu, Rijeka je ostala bez dosta kvalitetnih igrača, i to se osjeti. Doveli su nekoliko zvučnih imena, ali jasno je da im treba vremena da se uigraju.

Ne bojim se za Rijeku i siguran sam da će se vrlo brzo dići i uhvatiti poziciju koja joj pripada. Bodovne razlike su vrlo male i dvije vezane pobjede mogu donijeti veliko samopouzdanje i puno toga promijeniti. Rijeka će sigurno doći na svoje.

Što mislite o dosadašnjem učinku Varaždina u ovom prvenstvu?

– Imaju mladu i poletnu momčad s domaćim trenerom i jako dobro izgledaju. Igraju kvalitetan nogomet i dosta su agresivni. Tu je i nekoliko igrača koji mogu napraviti razliku, a najvažnije je da na terenu izgledaju kao momčad. Mislim da trener Mario Kovačević i njegov stručni stožer rade jako dobar posao.

U prvom kolu ih je Slaven Belupo jako nadigrao i zasluženo pobijedio, ali kasnije su se stabilizirali i odigrali nekoliko odličnih utakmica. Koliko vidim, ove sezone je liga dosta izjednačena, ako izuzmemo Dinamo i donekle Hajduk. Svi su jaki i dobri, i zato sam siguran da će se poredak često mijenjati u idućim kolima.

Prošle sezone ste, pak, igrali za Varteks sa svojim 18-godišnjim sinom Maurom. Kakvo je bilo to iskustvo?

– Htio sam da preskoči juniorski nogomet i odmah se okuša među seniorima. Bilo je lijepo i nastojao sam mu pomoći savjetima, da nešto nauči. Međutim, dosta je teško igrati pored mene. Kakav sam bio prema ostalim suigračima takav sam bio i prema njemu, dosta kritičan. Vjerojatno zbog vlastite nemoći, ha, ha, ha… Šalim se.

Uvijek želim pobijediti i smeta me kada ja zapinjem, a drugi ne. No, nisam ni ja idealan. Nekada se čini da je obrnuto. Mauro je sada prešao u Međimurje koje igra u rangu iznad Varteksa. Od mene nikada nije imao pritisak da mora igrati nogomet jer znam koliko je to mukotrpan posao s puno odricanja. Ako želi igrati, neka proba i vidi što može napraviti. Sada je upisao Građevinski fakultet i to mi je jako drago.

Temelji ove Rijeke

U Rijeci ste proveli dvije golgeterski izuzetno plodne sezone. Kakve uspomene nosite iz tog razdoblja?

– Na početku je na svima nama bio određeni pritisak, ali sve se promijenilo kada je stigao Matjaž Kek. Imali smo dobre rezultate i bili smo dobri u Europi. Mislim da smo tada postavili temelje nove Rijeke i stvarno mi je drago zbog toga. S obitelji sam živio u Opatiji i bilo nam je prekrasno. Na kraju krajeva, nisam htio ići iz Rijeke, ali bio sam primoran na to jer takva je bila situacija. Jednostavno, tako je moralo biti.

Pamtite li nešto posebno?

– Bilo je puno lijepih trenutaka. Na treninzima, na utakmicama, na svakom koraku… Utakmice sa Stuttgartom bile su za pamćenje. Sjećam se da nas je u prvoj doslovno nosila krcata Kantrida.

Bili smo puno bolji od njih i imali smo 2:0, a na kraju smo dobili neki jeftin gol. Bili smo kvalitetno pripremljeni i odlično smo igrali. Obje utakmice za Stuttgart odigrao je tada mladi i nepoznati Antonio Rüdiger, a u drugoj je ušao i još mlađi Timo Werner.

Imali smo kvalitetnu momčad i izbacili smo velikog favorita. Kasnije smo u skupini s Lyonom, Betisom i Vitorijom iz Guimaraesa imali četiri remija i dva poraza.

Možda smo mogli napraviti nešto više, ali mislim da smo tada bili zamašnjak današnje Rijeke.