RIJEKA Prije 42 godine odigrane su dvije, po mogima i najveće utakmice u Rijekinoj povijesti. Rijeka i Juventus sudarili su se u cijenjenom četvrtfinalu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova. Danas, nakon više od četiri desetljeća je repriza, ali ona – prijateljska.

Momčad s Rujevice prihvatila je poziv Stare dame i danas će na Allianz stadionu od 14 sati odmjeriti snage s uglednim protivnikom, u susretu zatvorenom za javnost. Bijelima je ta utakmica došla neplanirano, Juveu kao pretposljednja ovogdišnja provjera uoči ogleda sa Standard Liegeom za sami kraj godine.

Rijeka je tada na putu do četvrtfinala izbacila belgijski Beerschot (0:0, 2:1) i Lokomotivu Košice (0:2, 3:0). U prvoj utakmici s Juventusom na krcatoj Kantridi bilo je 0:0, u uzvratu 2:0 za domaćine. Staru damu vodio je Giovanni Trapattoni, Rijeku Ćiro Blažević.

Skrivanje lopte

– Po meni to je bila najveća klupska utakmica, jer tadašnji Juventus bio je izuzetno jak. Oni su osvojili taj Kup, a dvije godine poslije kao reprezentacija Italije s devet igrača iz te momčadi postali su svjetski prvaci u Španjolskoj – kaže Sergio Machin, koji je odigrao obje utakmice u punoj minutaži. – Po meni to je bila i jača utakmica od one s Real Madridom ili recimo izjednačena.

Kantrida je u prvom ogledu bila i više nego ispunjena, načičkalo se blizu 25 tisuća gledatelja u vrijeme dok su sva mjesta osim centralne tribine bila stajaća.

– Pamtim da se okupilo strašno puno ljudi. Navijači su se gurali, bili su poput sardela. Atmosfera je bila odlična, a i utakmica. Juve je imao neke šanse, neke mi, jedna prava muška utakmica. U uzvratu se govorilo da će doći dvadesetak tisuća gledatelja, ali došlo ih je 60 tisuća. »Za svaki slučaj« sudila je i trojka iz Turske, jer govorili su da imamo strašno jaku momčad, da sakrivamo loptu i kad je imamo, da ne mogu pet minuta do nje doći, ha, ha… Bilo je u tome istine, jer smo bili jako dobra momčad – prisjeća se Sergio.

Rijeka i mladi

Ta generacija s kraja 70-ih označena je kao najbolja u klupskoj povijesti. Osvojila je dva Kupa Jugoslavije i igrala zapaženo u Europi.

– Ćiro Blažević bio nam je trener i sa svojim pomoćnicima zajedno smo isprofilirali jednu dobru, za oko lijepu igru. I to napadačku. Imali smo izuzetnu generaciju, a to bi možda sad Rijeka trebala napraviti sa svojim mladim igračima. Ubacili su nas u prvi sastav, mene kao nekog vođu, a to je bilo još u vrijeme dok smo bili drugoligaši. Kasnije su došli Juričić, Hrstić pa pokojni Minta Ružić, moj kum pa onda Desnica. Igralo se uz veliko znanje i sa srcem. Meni je Rijeka bila i ostala u srcu. Možda sada i više kao navijaču. Imali smo momčad u kojoj je svaki igrač konkurirao ili bio u krugu za reprezentaciju Jugoslavije – dodaje Machin, koji je pobornik da mladi i domaći igrači dobivaju što veću šansu i u aktualnoj Rijeci koja proživljava krizu.

– Imamo mlade kvalitetne igrače i treba im dati povjerenje. Treba ih dozirati, osjećaju Rijeku više nego igrači sa strane i za njih se mora naći mjesta – zaključuje Machin.

Na put su krenula 24 igrača Rijeke: Liber, Grgić, Halilović, Vukčević, Babić, Dujmović, Smolčić, Obregon, Selahi, Djuričin, Vrančić, Zlomislić, Frigan, Zadro, Djouahra, Labrović, Vlasenko, Galešić, Bodetić, Alvarez, Ampem, Dilaver, Marin i Panić. U krugu prve momčadi su još Krešić, Bogojević, Goda, Jurić i Hodža, koji su ozlijeđeni.