RIJEKA Ima igrača koji desetljećima ostaju u navijačkim pričama. Oni čije se ime prenosi s koljena na koljeno. Autentične legende. Koliko se god ama baš sve oko nas mijenja, i to sve brže i brže, neke vrijednosti ostaju. Za sva vremena.

To nije samo nostalgija za mladošću i vremenima kad se bez ijedne brige na svijetu hodočastilo na Kantridu, nego jednostavno čisto sportska, nogometna činjenica. Uza svo poštovanje prema aktualnim SHNL zvijezdama u našoj ligi danas, ne da nema igrača koji je blizu, nego nijedan ne može niti u istu rečenicu s velikim Nenadom Gračanom.

Čak i kad bi se pravili da se ne sjećamo 1999. i toga da mu je kao treneru ukraden zasluženi prvi naslov prvaka u povijesti Rijeke. Čak i da na stranu stavimo činjenicu da je takva trenerska marka koja je trenirala i Rijeku i Dinamo i Hajduk i Osijek i mladu reprezentaciju.

Ono kako je, danas 62-godišnji, Nenad Gračan nekad igrao nogomet, to je bilo više od sporta. Doktor je svoju nogometnu profesiju kao igrač podizao na razinu umjetnosti. Sedam godina na Kantridi. I na svakoj utakmici barem dva-tri kolektivna uzdaha nevjerice i oduševljenja, barem nekoliko aplauza, ovacija na otvorenoj sceni.

Lopta zalijepljena za kopačku, okretanje protivnika na “pol kvadrata”, promjena strane, teledirigirane lopte koje su s 50-60 metara suigrače pogađale “u trepavicu”. Desnom ili lijevom nogom, nebitno. Ako je trebalo, felša tako da lopta ide u for. A ako je trebalo drukčije, “rezana” tako da ima povratni “efe”. S jednog na drugi kraj terena. Rođen da na terenu svi plešu onako kako on dirigira. Veznjak, “play-maker” kristalno čiste europske klase. Velemajstor. Ili, kako ga već desetljećima zovu, Doktor.

Nadimak koji je dobio u mladoj reprezentaciji. Pozvan kao jedini koji nije bio iz kluba tadašnje Velike četvorke. Pa je dočekan – svisoka. Kao epizodist, slučajni prolaznik. Na dnu hijerarhije. Što je trajalo onoliko koliko i zagrijavanje, trčanje bez lopte. Dok nije počela prva “partitela”, međusobna trening utakmica. Kad je Neno uzeo loptu pa se nakon prva dva-tri poteza riječkog majstora terenom prolomilo kolektivno: – Auuuuu… Do-kto-re!

I tako je ostalo. Počasna titula dodijeljena od kolega. Koji su gledanje svisoka spontano zamijenili spoznajom da igraju s nekim tko je jednostavno bolji od njih. Nenad Gračan. Virtuoz. Jedan od najvećih koje je Rijeka ikad imala i kakve u današnjem SHNL-u možemo samo sanjati.

Izbornik je ženske A reprezentacije. I redovito na Rujevici. Kad je netko rođeni Riječanin, kad je jedan od sinonima i personifikacija riječkog nogometa onda čovjeku Rijeka, normalno, teče venama. Gledao je prvu utakmicu drugog pretkola Lige prvaka. Rijeka – Ludogorec 0:0.

Foto M. GRACIN

Čvrstina i kvaliteta

Nismo se bacili unazad jer sjećanja na partiture maestra Gračana nisu za jedan tekst, nego feljton od stotinu nastavaka. A nije ni Neno tip kojem to treba. Nego čovjek koji je prije dva mjeseca suznih očiju na Rujevici slavio dvostruku krunu. Navijač Rijeke.

Kao igrač s Rijekom je rušio madridski Real, kao trener Rijeku je vodio u Ligi prvaka. Kako Doktor vidi ovaj riječko-bugarski “rebus” koji će se rasplesti u srijedu navečer?

– Tako da postoje veliki izgledi da naša Rijeka i nakon uzvrata ostane u Ligi prvaka – počinje Gračan. – Mi smo na Rujevici odigrali prvu službenu utakmicu sezone. A protivnik je i kvalitetan i iskusan. Pun inozemnih igrača, a sama činjenica da su prvaci svoje zemlje 14 puta zaredom i stalno u Europi te najčešće u skupinama dovoljno o tome koliko te europske rutine imaju.

No, ove konstatacije imaju i svoje “ali”…

– Koliko su god dobri, nisam baš vidio da su neko svjetsko čudo, niti su me ičim onako žestoko impresionirali. Upravo suprotno. Rijeka je ta koja je žalila što nije iskoristila prave prigode. A imala ih je, stvorila ih je. Daleko više od Bugara.

Fokus je sada na srijedi i Razgradu.

– Već se u prvoj utakmici vidjelo da je Rijekina struka obavila jako dobru analizu protivnika, a sad su igrači napravili jedan veliki korak dalje u pravi natjecateljski tonus. Što znači da će u Bugarskoj sigurno biti još bolji, uigraniji, sigurniji u sebe i s još boljom spoznajom o protivnicima. Pa sam uvjeren kako Rijeka može u Razgradu odigrati još bolje, sigurno dovoljno dobro i pametno da prođe Bugare. Unatoč Ludogorecovoj kvaliteti i iskustvu. Vidjeli smo to na Rujevici. Rijeka ima potrebne “sastojke” za plasman u treće pretkolo Lige prvaka. Jer i dalje ostavlja dojam one čvrste i jasno definirane, borbene i kvalitetne momčadi koja je prošle sezone osvojila dvostruku krunu i izborila taj užitak igranja u Ligi prvaka.

Nije, naravno, Gračan posegnuo ni za kakvim savjetima ili nekim “popovanjem” mladom stručnom stožeru Rijeke. Samo isticanje činjenica i podrška.

– Dokazala je već Rijeka da ne pada pod pritisak kad ode na gostovanja, koliko god ona “vruća” znala biti. Nisu naši Bijeli momčad koja gubi glavu. A uostalom, nije ni da Ludogorec ima neku ogromnu vojsku navijača i ambijent u kojem se stvara izraziti pritisak na goste. Dakle, nemaju ono što ima Rijeka. Nemam ja što dijeliti savjete. Znaju to i sami dečki, kako ovi iz stožera, tako i ovi u momčadi. Samo ući koncentrirano u utakmicu, bez nervoze. Strpljivo i s pouzdanjem igrati svoju igru, iz minute u minutu graditi svoj put prema prolasku u sljedeću fazu Lige prvaka.

Ndockyt i Dantas

Doktor nije ulazio niti u neke mikroanalize protivnika.

– Za Bugare odmah vidiš da su dobra momčad, ima tu dobrih veznjaka i opasnih napadača, ali ako im se smanji prostor, sigurno nisu neka nepremostiva kvaliteta. Na kraju krajeva, mislim da nikoga nisu nešto previše impresionirali na Rujevici. Nismo doma otišli s dojmom “Ovi su stvarno razina više”. Upravo suprotno. Jaki su, ali jaka je i Rijeka!

Osvrnuo se Gračan i na nova imena u riječkom sastavu.

– Realno, vidjeli smo samo dva. Lasickas je ušao zadnjih 20 minuta. Ostalo su sve bili igrači generacije koja je osvojila naslov.

U tom smislu neki konkretniji prvi dojam mogao se steći jedino o Merveilu Ndockytu i Tiagu Dantasu.

– Ndockyt je vrlo jak na lopti, individualna kvaliteta, dobar u duelu, odgovoran prema nazad, smiren i samouvjeren s loptom u nogama. Igrao je na krilu, a znamo da je inače najčešće u veznom redu. U svakom slučaju, pojačanje. Najprije samom kvalitetom, a onda i činjenicom da može pokriti više pozicija.

Ndockyta smo znali iz Gorice, a Dantasa iz Osijeka. I nije nikoga iznenadilo kad se odmah u prvih nekoliko dodira potvrdilo da dečko i zna s loptom i da ima dobar pregled igre. Može diktirati ritam utakmice. Kod njega, kao i kod svih, postoje određeni problemi koje treba svesti na minimum, ali to će doći samim protokom utakmica tj. podizanjem natjecateljske forme. Baš je ona Dantasova šansa, udarac koji je otišao blizu vratnice najbolji primjer, za njega samoga i za cijelu momčad.

Gračan smatra da je takav udarac, jedan od Dantasovih aduta.

– I Frukova završnica jedan je od njegovih najjačih aduta. Da su u pravom natjecateljskom tonusu, te njihove lopte ne bi išle pored gola ili više, ispale kod dodavanja protivničkom vrataru umjesto udaraca, nego završile u mreži. Zato je, premda nismo pobijedili, ta prva europska utakmica koja je ujedno i prva uopće u ovoj sezoni bila toliko bitna.

Jer su igrači podigli natjecateljsku formu na jednu razinu više i u sljedećoj će sigurno biti još bolji i sigurniji, a uz to su sami sebi dokazali da Ludogorec nije nikakvo čudo, nego jak protivnik koji te može izbaciti, ali i kojeg sigurno Rijeka može izbaciti. Samo mirno, koncentrirano i disciplinirano. Da ne govorim o tome kako nekoliko potencijalno vrlo jakih riječkih napadačkih oružja Bugari još nisu ni upoznali.

Sve skupa sažeto je u jednoj, završnoj Gračanovoj rečenici.

– Onako kako smo i počeli, protivnik je kvalitetan i iskusan, ali ja sam optimist jer mislim da ova Rijeka ima velike izglede ostati u Ligi prvaka – zaključio je Gračan.