OPATIJA Hrvatski košarkaši odradili su u Opatiji još dva treninga nakon pripremne utakmice s Mađarima te će već večeras u dvorani »Marino Cvetković« ugostiti Ukrajinu (20.30 sati). Iako je sada riječ o susretima koji nemaju rezultatskog značaja, ipak se u taboru lakše diše nakon uvjerljive premijere (85:65) novog izbornika Tomislava Mijatovića, ali i sportskog direktora Krunoslava Simona.

Doduše, na kraju izgleda uvjerljivo, ali hrvatski košarkaši su se mučili tijekom prvih 30 minuta. Dvoboj je odlučila serija u posljednjoj četvrtini u kojoj su raspoloženi bili Mario Hezonja i Karlo Matković.

– I kada sam igrao, uvijek sam govorio da prijateljske utakmice moraju ostati prijateljske. One su tu da se neke stvari provjere, da se dileme koje imaš stave na parket pa izvučeš neke pouke. Ono što sam vidio prvih osam dana je jako velika potrošnja kroz treninge. Izbornik je od starta nametnuo politiku rada o kojoj smo razgovarali i koja je dobra, ali nije lako onda nakon toga izaći na utakmicu – započeo je Kruno Simon, nekadašnji dugogodišnji hrvatski reprezentativac koji je od proljeća na novoj funkciji u HKS-u. U dresu Samobora zaključio je igračku karijeru i za kraj je klub odveo u Premijer ligu.

– Očekivao sam da će dečki biti teški i tromi. U prvom poluvremenu se vidjelo da igrači imaju velika očekivanja od sebe, ali jednostavno u tom umoru nije lako to pretočiti na parket. Moramo ipak naglasiti, kada se budu igrale odlučujuće utakmice u studenome i u veljači, kvalitetom ćemo biti ipak dosta slabiji bez Šarića, Matkovića i Hezonje. To nije ista ekipa. Volio bih da uvijek igramo na sto poena i da imamo deset talentiranih igrača. Ali u ovom trenutku ih nemamo i morat ćemo te utakmice igrati na način koji nije lijep za oko. I tako je bilo protiv Mađarske.

Napadački su u ovoj utakmici malo podbacili bekovi. Mario Hezonja bio je prvo ime s 25 poena, a onda su uslijedili igrači na visokim pozicijama, Karlo Matković (15), Dario Šarić (11) i David Škara (11).

Talenti

– Statistički je vrlo različita igra reprezentacije od klupske košarke. Reprezentacija ima malo utakmica i bitno je da se svi podrede ekipi. Timska igra izbaci pojedinca, ovaj put je ispalo da su to centri, ali u ovom dijelu priprema je to i za očekivati jer je šut slab, svi su umorni… Nije lako u ovoj fazi kada se trenira na taj način zabijati šuteve i igrati lepršavo. Ali očekujem da će se to u budućnosti izmjenjivati.

Simon naglašava žestok ritam koji je na pripremama nametnuo Tomislav Mijatović, nekadašnji pomoćni trener u Simonovom Efesu, tijekom razdoblja u kojemu su se osvojile dvije titule prvaka Europe.

– Tomica je stekao ogromno znanje. Puno je kompleksnije voditi reprezentaciju nego klub. U klubu imaš sustav i igrače pod kontrolom sedam, osam mjeseci. U reprezentaciji imaš igrače koji imaju hrvatsku putovnicu i ono najbitnije, koji su voljni odazvati se. Tu imamo jedan problem. Ovo je puno kompleksnije i pripreme su puno kraće. Ali mislim da je ovo dobar put, da ih se prvi tjedan malo pritisne i onda kako ide vrijeme prema utakmicama, mislim da će i ritam opadati, a onda i igra biti lepršavija.

Solidnu minutažu dobio je i 18-godišnji Michael Ružić, član španjolskog Joventuta i trenutno najveći hrvatski košarkaški talent. Ovoga ljeta trebao je izaći i na NBA draft, ali se povukao da bi još više unaprijedio svoju igru uoči odlaska u najjaču ligu na svijetu.

– Sigurno mu nije bilo lako jer je to ipak debi za reprezentaciju. Vidi se da je dečko dvije godine u pravom sustavu, da igra dvije godine na jako visokoj razini, da je spreman na brzo razmišljanje i reakcije. Jako je talentiran, iznenadio me i kada sam vidio koliko je jak i velik. Ovu utakmicu treba uzeti s rezervom, sigurno ima i pritiska i tenzije, ali vidi se da je to pravi igrač i siguran sam da će sljedećih godina biti s nama. I nije on jedini. Tu su i Noa Svoboda, Luka Krajnović, ima još igrača koji su jako zanimljivi i, nažalost, igraju na preniskoj razini, ali imaju kapacitete da bi iskoračili.

Uz Ružića, tu su još petorica debitanata, od kojih Niko Šare, Ivan Bogdanović i Ivan Perasović nisu dobili priliku u prvoj utakmici, ali mogli bi biti u današnjem zapisniku protiv Ukrajine. Kako to biva svakog ljeta s hrvatskom košarkaškom reprezentacijom, poneki igrači nisu se odazvali pozivu. Nešto što se u drugim sportovima rijetko viđa.

BUDUĆNOST HRVATSKE KOŠARKE – Michael Ružić/Foto M. GRACIN

Bogdanović

– Treba ipak odvojiti sportove, FIBA ne ide nikome na ruku s terminima natjecanja i prozorima koji se preklapaju s klupskim natjecanjima. Ne bih nekoga osuđivao jer ima raznih situacija, ali u mojoj glavi je nepojmljivo i nikada mi nije palo na pamet da odbijem reprezentaciju. U današnje vrijeme igrači, nažalost, imaju druge prioritete, okruženi su roditeljima i agentima koji ne poznaju sport, nego isključivo gledaju sport kroz financije. Ja nisam gledao na taj način i trudit ću se da odgajamo igrače u duhu u kojem sam odrastao, kao i moji suigrači poput Bogdanovića, Ukića, Tomasa, Šarića, Hezonje… To je put na koji bi se svi trebali ugledati.

Simon je ovoga ljeta »odradio« i Europsko U-20 prvenstvo B divizije na kojem je Hrvatska osvojila srebro, uskoro će u svoju borbu za povratak u A diviziju i U-16 vrsta s izbornikom Rokom Ukićem, a U-18 momčad nije uspjela doći do četvrtfinala i potencijalnog povratka u elitno društvo.

– Ima svega, ali definitivno ima svjetla na kraju tunela. Ima i puno situacija gdje potencijal nije ostvaren do kraja. Imamo puno igrača koji godinama stagniraju i igraju na krivi način, nemaju prava opterećenja i u godinama su kada je to kritično, ako ne i prekasno. Žao mi je da gubimo toliko igrača po putu. Trudit ću se da se drugačije selektira kada sam na ovoj poziciji. Ima momaka koji su iznimno talentirani. Ne smijemo si dopustiti da odustanemo ni od jednog od njih, bazen nam se osušio i nije kao prije 20 godina. Ali i dalje ima materijala s kojim se može raditi.

A jedan od kojih bi hrvatska košarkaška mladost imala štošta naučiti jest Bojan Bogdanović. Jedan od najvećih koji je nosio hrvatski dres nedavno se umirovio. Vidi li ga Simon u budućnosti u Hrvatskom košarkaškom savezu?

– Pričao sam i s ljudima u Savezu i s njim i apsolutno su mu vrata otvorena te da se danas pojavi i odabere funkciju, mi se svi moramo maknuti. On nas je toliko zadužio i toliko je napravio za naš sport da bi bio ogroman plus za nas kada bi se uključio. Nedavno je prekinuo karijeru, treba sada malo krenuti u drugačiji život te ga se ne treba pritiskati. Siguran sam da mu je jako stalo do hrvatske košarke i ove djece. Čim osjeti taj impuls da bi se htio uključiti, ja ću biti prvi koji će ga nagovarati da se priključi – zaključio je Kruno Simon.