
Foto V. KARUZA
Kada se sve zbroji, smatram da u prvenstvo ulazimo za još jednu razinu jači nego prošle sezone - kaže Igor Marenčić, trener Riječana, koji će se okupiti 18. kolovoza
povezane vijesti
RIJEKA »Da sam ja netko«- uzdisao je slavni Davorin Popović u hitu nezaboravnih Indexa, mlada ekipa rukometaša Kozale i trener Ivan Marenčić, koji ju je prošle sezone poveo u jurnjavu parketima prvoligaškog juga, itekako su dokazivali da je klub s tog riječkog rukometnog brijega zbilja netko i nešto u našem rukometu.
Poletni su momci i njihov trener tako mrsili konce i onim najboljima, toliko da su ih ovi tek u finišu nadmetanja uspjeli preteći za promociju. U mjesecu kada slavimo oslobodilačku akciju Oluja, a onda i Velu Goospu okupit će se Kozalčani, svi su pokazatelji da je riječ o njihovom novom zaletu k vrhu prvoligaške ljestvice, sve dok još odjekuje eho njihovih zapaženih nadmetanja u prošloj sezoni koju su na koncu završili iza Umaga, Ardiaeija i Ribola Kaštele.
– Okupit ćemo se 18. kolovoza – kaže Ivan Marenčić, koji je svojim premijernim ulaskom u seniorske trenerske vode podigao itekakve valove. – Nema potrebe za ranijim početkom rada s obzirom na to da nam tek u rujnu počinje natjecanje Prve lige – jug. Zadovoljni smo ekipom na raspolaganju, svi su stožerni igrači ostali.
Uz to smo se i pojačali, došao nam je vratar Gabriel Draščić iz Buzeta, isto tako i lijevo krilo Ante Marošević iz Mornara Crikvenica. Tu je i povratnik Ivan Smojver, koji je nekada igrao za Zamet, bio je premijerligaški igrač. Riječ je također o lijevom krilu. Kada se sve sabere, smatram kako u novo prvenstvo ulazimo za još jednu razinu jači nego prošle sezone.
Aduti
Letimičan pogled na ekipu odaje dojam da trener Marenčić nakon uspješnog prošlog prvenstva za novo također ima adute u rukama.
– Svakako da raspolažemo »dobrim kartama«. Pritom su naši planovi da se opet umiješamo u borbu za vrh. Želimo biti u gornjem dijelu ljestvice. Nemamo neke nerealne ambicije, ali svakako ćemo nastojati ostvariti i nešto više ako se ukaže prilika. Naravno, ne želimo uopće spominjati Premijer ligu, nikako nam nije namjera ispasti nimalo bahati. U prošlom prvenstvu smo krojili sam vrh, recimo dvije prvoplasirane ekipe smo doma u drugom dijelu prvenstva doslovno razmontirali. Umag smo svladali sa čak 14 golova razlike u našoj odličnoj utakmici, Ardiaea sa plus šest. Imamo se i sada čemu nadati.
»Brže, više, jače«, u prijevodu modernog rukometa u kojem je jurnjava naprijed – natrag neminovnost, Kozala igra itekako suvremeno. Njezini atraktivni nastupi u takvom ritmu suparnike često ostavljaju bez rješenja.
Lepršavost
– Igramo brzo, uostalom u prošlom prvenstvu smo bili najbolja napadačka ekipa lige. Igrali smo brz, atraktivan rukomet, stalno »vukli u leđa«. Bilo je tu i »zepelina« i drugih stvari u svakoj utakmici. Pritom smo u Kupu eliminirali premijerligaša Karlovca, odigrali u osmini finala jako, jako dobru utakmicu s premijerligašem Goricom. Do posljednjih pet minuta doslovno smo ih držali u neizvjesnosti. Igrali smo lijep rukomet.
Trener i igrači pričaju istim rukometnim jezikom, ekipa prihvaća trenerovu filozofiju igre.
– Slično je naše poimanje rukometa, mislim da smo, igrači i ja kao trener »kliknuli«, da imamo iste poglede na ovaj način predstavljanja rukometne igre. Težit ćemo joj i ove sezone, nastojati da to bude lepršavo, lijepo, da publika uživa. I naravno, da nas poprati rezultat.
Za Kozalčane radi i vrijeme, za očekivati je da ekipa, za godinu dana iskusnija, učini još jedan kvalitativni korak naprijed.
– I mi očekujemo napredak. I uoči prvenstva smo pričali s mladima, tako i onima pristiglim iz Zameta, zaključili smo sa svima kako im je to godina određene afirmacije. Smatram da sada ti mladi dečki u novu sezonu sigurno ulaze 15-20 posto bolji no što su bili, toliko će biti jači cijeli naš igrački kadar. Jedna godina iskustva igranja u Prvoj ligi – jug je stvarno neprocjenjiva – kaže Ivan Marenčić, trener Kozale od koje vjerni navijači očekuju nove lijepe rukometne priče.
Kozalska rukometna košnicaKozala je desetljećima rukometni brijeg, tu je i danas »masovka« ovog sporta. Prva momčad je samo vrh piramide, u širokoj bazi je košnica igrača s brojnim trenerima u klubu čiji su dres uz ine nosili reprezentativci Filip Glavaš, Tin Lučin, Vlado Matanović, Halil Jaganjac… – Ima nas stvarno puno, riječ je o 130-140 klinaca u raznim uzrastima, tu je i šest, sedam trenera. Fantastičan je taj rukometni pokret na Kozali. Ta naša škola prolazi malo ispod radara, a prošle smo sezone igrali na tri završnice državnih natjecanja, a sezonu prije na sve četiri, što se dogodilo prvi put u povijesti riječkog rukometa. Do tada ni Zamet ni Kozala nisu bili na tim završnicama, među 20 u Hrvatskoj. Tu su i rezultati, prošle godine treće, a ove četvrto mjesto u državi, također i jedno sedmo. Imamo respektabilne rezultate – kaže Marenčić. |