DOBRA PERSPEKTIVA – Slaven Bilić / arhiva NL
Niki Kovaču kao uspješnom treneru Eintrachta u ovom trenutku pripada naslovna uloga u priči o »Tri hrvatska mušketira na nogometnom Zapadu«, ali Slaven Bilić (West Ham) i Ivan Jurić (Genoa) podjednako su zaslužni za »trilogiju« o trenerima koji su ove godine osvjetlali obraz HR struke
Otprilike u isto vrijeme prošle godine nogometna je Hrvatska još uvijek slavila plasman na Europsko prvenstvo »kockastih«, koje u Francusku odveo Ante Čačić. Njegovoga prethodnika Niku Kovača više nitko nije spominjao nakon što je smijenjen u avionu poslije rezultatskih podbačaja u Bakuu (Azerbajdžan 0:0) i Oslu (0:2), zbog kojih su značajno kompromitirati izgledi reprezentacije u završnici turbulentnoga kvalifikacijskoga ciklusa. Kovač je na kraju, kao i svi treneri ovoga svijeta, otišao zbog rezultata, ali teško se oteti dojmu da je pozadina bila daleko dublja od jednog remija i poraza.
Jedan veliki dio javnosti nikad nije prihvatio njegovo »gastarbajtersko« podrijetlo i »germanski« pristup nogometnoj materiji, ako baš hoćete i »germanski« svjetonazor. Jer… Niko je bio »nesavitljiv«, nimalo »fleksibilan« po pitanju nekih »uzvišenih ciljeva«. Reprezentacija je uvijek bila i ostala jedina na njegovu pijedestalu vrijednosti. Bila je i dok je bio igrač i kapetan. A što je to Kovač zgriješio? To što je silno želio uvesti red među zvijezdama u hrvatskoj svlačionici? To što je trenerskom pozivu pristupio sa znanstvenog stajališta koje, između ostaloga, podrazumijeva i (pre)česta vađenja krvi s ciljem mjerenja zakiseljenosti mišića hrvatskih reprezentativaca? Ili to što se »oglušio« na »sugestije« nekih uglednih članova hrvatske nogometne Vlade?
Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) objavio je imena desetorice najboljih trenera te izbornika u 2016. godini, a na listi najboljih našao se i izbornik hrvatske reprezentacije Ante Čačić. Nakon sjajne godine na klupi hrvatske reprezentacije, izbornik Ante Čačić zaslužio je sedmo mjesto na popisu najboljih izbornika u 2016. godini u cijenjenom izboru IFFHS-a u kojem sudjeluju nogometni stručnjaci iz više od 56 zemalja svijeta. Uvjerljivo najbolji izbornik 2016. je Fernando Santos koji je s Portugalom osvojio naslov prvaka Europe i ujedno nanio Čačiću jedini poraz u dosadašnjem mandatu na klupi »kockastih«. Na popisu najboljih trenera, prvo mjesto pripalo je Atleticovom Diegu Simeoneu koji je za pet bodova pobjegao Zinedineu Zidaneu.
Najbolji izbornici: 1. Fernando Santos (Portugal) 199 bodova, 2. Lars Lagerbäck (Island) 71, 3. Joachim Löw (Njemačka) 62, 4. Chris Coleman (Wales) 61, 5. Didier Deschamps (Francuska) 52, 6. Antonio Conte (Italija) 17, 7. Ante Čačić (Hrvatska) 8, 8. Marc Wilmots (Belgija) 3, 9. Tite (Brazil) 3, 10. Bernd Storck (Mađarska) 1, 10. Ange Postecoglou (Australija) 1, i Adam Nawalka (Poljska) 1.
Najbolji treneri: 1. Diego Simeone (Atletico Madrid) 113 bodova, 2. Zinedine Zidane (Real Madrid) 108, 3. Claudio Ranieri (Leicester) 86, 4. Pep Guardiola (Bayern/Manchester City) 62, 5. Unai Emery (Sevilla/PSG) 38, 6. Luis Enrique (Barcelona) 24, 7. Jürgen Klopp (Liverpool) 16, 8. Mauricio Pochettino (Tottenham) 15, 9. Massimiliano Allegri (Juventus) 6, 10. Pitso Mosimane (Mamelodi Sundowns) 5.
Štreber i vampir
Na našu i njegovu žalost, Niko Kovač je u Hrvatskoj bio »štreber« i »vampir«, »trener s laptopom« nesklon lucidnim improvizacijama, silno tvrdoglav i (pre)temeljit. U rodnoj Njemačkoj postao je jedan od najcjenjenijih bundesligaških stručnjaka pred kojim je svijetla perspektiva. U Hrvatskoj su ga ismijavali, a u Njemačkoj ga u dogledno vrijeme vide trenerom »Bayerna«! A zašto? Zato što je preuzeo »Eintracht« iz Frankfurta kada se nitko nije usudio, izborio ostanak u bundesligaškom društvu, a onda u novoj sezoni zimsku stanku dočekao na četvrtom mjestu i poziciji što nudi mogućnost plasmana u Ligu prvaka, zato što je na sva pojačanja potrošio samo dva i pol milijuna eura i pritom potukao »Bayer Leverkusen«, »Borussiju Dortmund«, »Schalke«, »Bayer Leverkusen«, HSV…, a nije izgubio od »Bayerna« kojem je zabio dva pogotka, od ukupno devet koliko su ih Bavarci dobili tijekom cijele jeseni! »Samo« zato.
Niki Kovaču ovaj put pripada naslovna uloga u priči o »Tri hrvatska mušketira na nogometnom Zapadu«, ali Slaven Bilić i Ivan Jurić podjednako su zaslužni za »trilogiju« o trenerima koji su u godini na zalasku osvjetlali obraz HR struke. Biliću se Engleska opet divi, iako je još do prije nekoliko tjedana »opasno visio«… Tri uzastopne pobjede »West Hama« vratile su ga »u sedlo«, Slaven je na »otoku« opet »Superslav« koji je minule sezone nizao pobjede nad engleskim nogometnim velikanima i ostvario plasman u Europsku ligu sa »čekićarima« koji su u prvenstvu postigli pogodaka koliko i »Arsenal«!
Počasni građanin
Uoči početka te iste sezone Bilića i »West Ham« nisu shvaćali ozbiljno, pričalo se o promašenom prijelaznom roku na Upton Parku i stavljali upitnici iznad imena premierligaškoga trenerskoga debitanta, koji je »jednom davno« s malom Hrvatskom pobijedio veliku Englesku na slavnom Wembleyju. I što se dogodilo? Bilićevim igračima dive se gdje god istrčali, »hammersi« u zadnjoj sezoni na Boleyn Groundu prije selidbe na olimpijski stadion u nekim utakmicama djelovali doista impresivno. U sezoni što je uslijedila Biliću i društvu nisu cvjetale ruže, ali tri uzastopne posljednje pobjede udaljili su »West Ham« od opasne zone. Perspektiva je opet lijepa…
Ivan Jurić zauvijek će biti počasni građanin Crotonea. Gradića u srcu Calabrije koji je u svibnju i lipnju imao što slaviti. Nogometaši »Crotonea« izborili su plasman u Serie A prvi put u 93 godine dugoj povijesti kluba. »Crotone« je pritom postao tek treća nogometna momčad iz Calabrije u elitnom talijanskom razredu, poslije »Catanzara« 1971. i »Reggine« 1999. godine. Za povijesni uspjeh uvelike su zaslužni Hrvati, u prvom redu prvi trener Ivan Jurić, ali njegov prvi pomoćnik, Riječanin Stjepan Ostojić i najbolji strijelac Ante Budimir!
Rastanak je, međutim, bio izvjestan. Mjesto Gian Piera Gasperinija u »Genoi« još odavno je bilo rezervirano za njegova učenika Ivana Jurića. Naravno da predsjednik Enrico Preciosi nije pogriješio, dapače. Jurić s »Genoom« plovi u mirnim vodama »zlatne sredine« Serie A, a pritom se može pohvaliti sa »skalpovima« velikana »Juventusa« i »Milana« dok promovira mlade igrače poput Giovannija Simeonea, sina slavnoga trenera »Atletico Madrida« Diega, ali i petnaestogodišnjega Pietra Pellegrija, najmlađega debitanta u talijanskom prvoligaškom nogometu svih vremena! Za to treba imati petlje, zar ne?
