ZADAR   Hrvatska košarka je u ponedjeljak ostala bez još jednog velikana. Nakon duge i teške bolesti ovaj svijet je napustio Petar Skansi, proslavljeni košarkaš i izbornik hrvatske reprezentacije koja je 1992. godine na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojila srebrnu medalju, obradovavši ratnim stradanjima napaćen narod.

– Imao sam ga priliku upoznati ne samo kao igrača i protivnika na terenu, već i kao čovjeka. Znamo da je Zadar, kada nije bilo Kreše, bio tanak na centarskoj poziciji te je Skansi puno puta bio naš gost i igrao s nama na mnogim ljetnim turnirima. O njemu mogu reći samo jednu riječ – velik. Velik u svakom smislu! Jako dobro se sjećam Svjetskog prvenstva u Ljubljani kada je s Krešom činio najbolji centarski par koji je pomogao reprezentaciji osvojiti zlatnu medalju. Sljedeće godine, koja je bila moja prva u seniorskoj momčadi Zadra, još uvijek je bio igrač Jugoplastike te jako dobro pamtim koliko smo imali problema s njim. Nismo ga mogli zaustaviti jer je bio jak i imao previše iskustva te nas je »nakrcao« poenima. Privatno sam ga upoznao po turnirima na kojima je bio naše pojačanje i zaista mogu reći da je bio sjajna i velika osoba te me jako pogodilo kada sam pročitao vijest – kaže Čedomir Ćiro Perinčić, Skansijev suparnik s košarkaških parketa.

Kruna karijere

Krunu trofejne trenerske karijere doživio je na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje je mladu i tek priznatu Hrvatsku doveo do mitskog finala s »Dream Teamom« i srebrne medalje. Među dvanaestoricom odabranih našla su se i trojica Zadrana (Komazec, Gregov i Alanović) te Stojko Vranković koji je profesionalnu karijeru započeo u Donatovom gradu, a poveznicu između Petra Skansija i »Grada košarke« možemo naći u još jednom srebrnom olimpijcu Aramisu Nagliću koji je 2005., nakon 19 godina suše, pomogao vratiti naslov prvaka države u Zadar, da bi desetak godina kasnije preuzeo klupu momčadi s Višnjika.

Članovi HOO-a, prijatelji i suigrači položili su vijenac na Ploču preminulog olimpijca Petra Skansija na Zapadnoj obali./Foto PIXSELL

– S Perom sam se susretao i prije Barcelone. Bio je u timu ljudi koji su bili »siva eminencija« i stajali iza Splita, uz Jerkova, Šolmana, Ratu i Macuru, što je u to vrijeme imalo veliki značaj za klub jer je riječ o ljudima od formata, velikog iskustva i autoriteta. Imali smo poveznicu još od tog splitskog razdoblja te me Skansi uvrstio u sastav za Olimpijske igre nakon jako dobre sezone u žutom dresu. Na tome sam mu uvijek bio zahvalan, jer mi je to bilo veliko iskustvo, a možda i vrh karijere. Bio je poseban tip, vrlo inteligentan čovjek, kao trener ležeran te izravne komunikacije s puno »šmeka«. Znamo kakvu je trenersku karijeru imao i prije Olimpijskih igara, vodeći Split i talijanske momčadi, te je bio izbornik s velikim životnim i trenerskim iskustvom koje je na pravi način prenosio nama igračima – prisjetio se Aramis Naglić.
Poznanstvo s pokojnim Skansijem koje je sezalo još iz splitskih dana, nastavilo se i nakon Barcelone.

Poštovanje

– Kasnije se preselio u Lovran te smo nerijetko sretali u Rijeci i Opatiji po kavama, a imali smo i zajedničke prijatelje. Naravno, generacijska razlika je bila tolika da sam uvijek imao veliko poštovanje prema njemu. Moram naglasiti njegovu veličinu koja se možda najbolje očitovala u tome da je uspješno vodio reprezentaciju u kojoj je bilo jako puno ega. Nije lako u isto vrijeme voditi Kukoča, Rađu, Vrankovića, Petrovića, Komazeca i Perasovića, koji su među najboljim igračima koje je Hrvatska dala kroz povijest. Inteligentno je balansirao, znao se u pravome trenutku postaviti na pravi način i doveo nas je tamo gdje smo svi željeli biti. Vjerujem da je to bila kruna i njegove trenerske karijere – istaknuo je visoki Riječanin, podvukavši za kraj:

– Izgubili smo jednog od velikana i ljudi koji su označili hrvatsku košarku kroz povijest. Pokojni Skansi i generacija koja je dolazila nakon njega su odgojili moju generaciju i uveli nas u košarku. Učili smo od njih i oni su ti koji su zaslužni što smo se uopće bavili sportom.