RIJEKA »Odiseja, odiseja, staza trnja ili staza orhideja«- zapjevao je refren u ono vrijeme popularne pjesme Lea Martina vječiti šaljivdžija Bodo Baljarevski, tadašnji košarkaš, već godinama »glavni i odgovorni« za razglas na brojnim riječkim sportskim priredbama, kada je na trening košarkaša Kvarnera došao upravo preminuli Odisej Kurelić. Vijest o njegovoj smrti tužno je jučer prohujala ovdašnjim sportskim krugovima u ionako sivom, oblačnom danu.

Rođen 11. ožujka 1958. godine, itekakav šuterski talent, visok bek zlatne ljevice, izronio je u kvarnerskom bazenu u doba kada je ovdje košarka postala hit dolaskom legendarnog trofejnog asa Nikole Plećaša. Za kormilo je pak došao Matan Rimac, koji je proteklog tjedna preminuo u Zagrebu. Na Trsatu su tada bile doslovno košarkaške »groznice subotnje večeri«. Dvorana mladosti, tada samo s klupama i bez stolica, bila je puna toliko da je blagajna znala biti zatvorena i kvarat ure prije utakmice jer karata nije bilo za utakmice Miličevića, Grabovca, Maslaka, Juga, Pilepića, Smoja, Klobučara i brojnih drugih, a radijski prijenosi s gostovanja bili su praćeni kao da je riječ o nogometu. Uzlet na parket je počeo s asfalta, na nezaboravnoj Nafti, na kojoj je popularni entuzijast Milo Rapaić još od dana Darka Kame Marjanovića i kapetana Kvarnera Nevena Žunića brusio ovdašnje talente. Milo je itekako simpatizirao pokojnog Odiseja, znao mu je i tepati, govoreći mu »Maco«.

Šibenik

Mlađi od ovih svih spomenutih, Kurelić, čija je životna odisejada sada okončana, morao je biti itekakav talent kako bi se uopće probio u tako kvalitetnu prvu postavu Kvarnera u kojoj je marljivo radio i probijao se korak po korak, s prelaska iz sedamdesetih u osamdesete, da bi kasnije zaigrao i u Šibeniku.

– Bio sam proteklih mjeseci na Korčuli te se u posljednje vrijeme nismo vidjeli. On se pak bio preselio u Gorski kotar. Za njega me ne vezuju juniorski i kadetski dani – kaže Milan Mile Miličević, koji sa suigračem Milanom Štekom Grabovcem čini najbolji i najslavniji tandem u povijesti riječke košarke. Uz ostalo su obojica bili i juniorski prvaci Europe prije pola stoljeća, 1972. godine. Brojni su im nastupi za pamćenje, možda najveći s Bosnom, europskim prvakom koji se provlačio na Trsatu, rezultat je bez trica 118:120. Obojica su stariji od Odiseja.

– Ušao je u našu prvu ekipu, imao je kvalitetan šut izvana, za tricu, fizički je bio jak, korpulentan bek. Bila su to druga, romantična vremena, a on je već tada sport shvaćao ozbiljno, kao posao, dok smo mi tražili u tome i vic, šalu. Dokazao je taj odnos i kasnije u Opatiji kroz angažman u trenerskom poslu. Košarka mu je bila sve. Mi drugi, barem ja, shvaćali smo je kao igru.

Igra među obručima ih je vezala kroz desetljeća, košarka ih je spojila u Opatiji puno poslije onih nezaboravnih Kvarnerovih dana.

– Pokrenuli smo Opatiju, a kasnije je došao Kurelić. Bila su tu braća Šćepanović, stariji je bio predsjednik kluba i angažirao je Odiseja. Pozvali su me tada ponovo u Opatiju te smo surađivali kao treneri. Kurelić je bio trener prve ekipe, a ja sam vodio klince. Odisej je tamo radio godinama, bio je profesionalni trener. Odisej je cijeli život bio u košarci, kao igrač i trener.

Frnja

Željko Kosanović, za vojsku sportskih prijetelja jednostavno Frnja, hodajuća legenda i povijest riječkog sporta, stvarao ju je desetljećima kao igrač i funkcioner. U Kvarneru je tako bio »tehniko« u zlatnoj eri kluba, bilo je to i u doba kada je Odisej došao među »morske konjice«.

– Igrao je u Opatiji, u Kvarner je došao kao mlad igrač sjajnih fizičkih predispozicija i fenomenalne ruke, ljevice – prisjeća se Željko Kosanović. – Bio je mlad, malo stisnut kada je stigao, što je normalno. Međutim, s vremenom je postao odličan igrač. Bio je jak, brz, a imao je itekako precizan šut. Kao igrač se razvio kod Mila Rapaića. U prvoj ekipi je zaigrao 1977. godine, imao je 19 godina. Kada je bio na vrhuncu i postao najbolji igrač, posvađao se s trenerom Farukom Kulenovićem zbog sitne razlike u plaći i otišao je. Bilo je to 1982. godine, pošao je u Šibenik. Bio je veliki talent koji je mogao bolje iskoristiti. Sjećam se i turnira u Bolzanu, kada smo igrali s čuvenim Žalgirisom, kasnijim prvakom Europe. Imali smo napad za pobjedu, rekao sam im da dodaju loptu Kureliću u kut za tricu, on je pogodio i pobijedili smo. U toj je utakmici inače zabio puno koševa…