Odana počast legendi

Dan pun emocija: 1.000 lampiona za Dražena Petrovića

Zorana Deljanin



ŠIBENIK/ZAGREB Obilježavanje dvadesete obljetnice prerane smrti Dražena Petrovića pretvorilo je petak u dan prepun emocija svake vrste. Podsjećanje na trenutke radosti koje nam je priuštio košarkaški Mozart neprestano se miješalo s teškom spoznajom da su sve to samo uspomene na velikog sportaša i čovjeka. Svakome tko je bio na Mirogoju i u Muzeju Dražena Petrovića jasno da te uspomene nikada neće izblijediti.


– Još uvijek pamtim prijenos odlučujuće utakmice za naslov prvaka između »Šibenke« i »Bosne«. Dražen je izvodio slobodna bacanja za pobjedu, a režiser ga je snimao s leđa. Tu se vidjelo da je on mali dječak na velikom igralištu. No, zabio je taj koš. Nije bilo važnog koša koji Dražen nije zabio – rekao je Antun Vrdoljak, prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.


U povodu 20. godišnjice pogibije Dražena Petrovića u njegovu muzeju u Ciboninom tornju prikazan je 20-minutni film, a obilježavanju su svjedočili mnogi koji su ga trenirali, igrali s njim, majka Biserka i brat Aco te mnogi drugi iz košarkaškog i javnog života Hrvatske. Posebno dojmljivu poruku ostavio je Draženov brat Aco. Premda izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine, poslao je poruku sadašnjim hrvatskim reprezentativcima. - Na zadnje pripreme svoga života Dražen je došao s parcijalnom rupturom. Kada smo ga pitali: Zašto?, odgovorio je: Odmarat ću se kad karijera bude gotova. Moram košarci vratiti ono što nam je dala. I zato indirektna poruka našim igračima da ih podsjetim na to kada odlučuju kako reagirati kada dobiju poziv za reprezentaciju. Napravite taj iskorak, uzmite medalju na sljedećem Europskom prvenstvu Sloveniji i vratite nam osmijeh, taj Draženov osmijeh, taj zaštitni znak osamdesetih i devedesetih godina – poručio je Aco.





Evocirane su i uspomene na dane kada su Dražen i Stojko Vranković štrajkali glađu pred zgradom Ujedinjenih naroda u New Yorku, tražeći pravdu za Hrvatsku.


– To je bio njihov obol za domovinu. Dražen Petrović nikada nije otkazivao utakmice za reprezentaciju. Želim da to svi zapamte i govore svojoj djeci. Nikada nije bio umoran, nikada mu nije bilo teško igrati zasvoju zemlju – dodao je Vrdoljak.


Spomen na Dražena Petrovića okupio je brojne štovatelje njegova lika i djela, bivše suigrače i trenere.


– S Draženom sam proveo samo ljeto ’92. godine, kada smo se pripremali za Olimpijske igre u Barceloni. Od njega sam naučio jako puno i s njim sam doživio najveća sportska zadovoljstva u životu. Na svemu tome sam mu beskrajno zahvalan – istaknuo je nekadašnji izbornik hrvatske reprezentacije Petar Skansi.Suvišno je objašnjavati da je u tih dvadeset godina bez Dražena najteže bilo njegovoj obitelji, roditeljima Biserki i Joletu te starijem bratu Aleksandru.

– Meni je ovo najtužnije, ali molim sve da budu sretni i veseli, jer moj Dražen je bio takav – zaključila je Biserka Petrović.


Pjesmom i paljenjem 1 000 lampiona nekoliko stotina Šibenčana odalo je počast košarkaškom virtuozu Draženu Petroviću povodom 20. obljetnice njegove tragične pogibije.


U organizaciji navijačke udruge Funcuti su od spomenika Draženu Petroviću na Baldekinu pa cestom sve do njegova obiteljskog stana u ulici Petra Preradovića zapaljeni lampioni. Navijači i brojni građani svih generacija zapjevali su pjesmu Funcuta “Jedan je Petrović Dražen”, a mnogi mladi potom su najpoznatijem šibenskom sportašu odali počast na terenu – na igralištu izgrađenom kod spomenika do kasno u noć se igrala košarka.


– Okupili smo se kako bi organizirano i dostojanstveno obilježili ovu tužnu obljetnicu, kako bi odali počast svom najvećem sportašu i čovjeku koji je proslavio Šibenik – rekao je Ivan Blaće, tajnik navijačke udruge Funcuti.


Gradonačelnik Željko Burić, župan Goran Pauk, predstavnici šibenskih košarkaških prvoligaša i djeca iz njihovih klubova, položili su vijence i zapalili svijeće ispred Draženova koša koji se nalazi u ulici Petra Preradovića, ispred zgrade u kojoj je živio, i na kojemu je kao dijete napravio prve košarkaške korake.


– Sjećam ga se kad je dolazio sa devet godina i kada sam se šokirao vidjevši što radi s loptom. Već tada smo znali da će postati veliki igrač. Dražen košarku nije igrao, Dražen se košarke igrao – kazao je Miro Kotarac, jedan od prvih trenera Dražena Petrovića.