RIJEKA Franko Andrijašević je uvijek otvoren i izravan, pa je takav bio i ovaj put. Nije tražio alibi za katastrofalno prvo poluvrijeme u Varaždinu, ali s druge strane ima dovoljno utakmica u nogama i HNL iskustva da neke stvari može javno reći. I nije odmah udario po sucima, najprije je pomeo ispred praga riječke svlačionice.

– Ulazak u utakmicu nije bio kakav je trebao biti, brzo smo primili pogodak jer smo se taktički loše postavili kod jednog ubacivanja sa strane. Nismo nalazili prostore koje smo se dogovorili da ćemo tražiti, onda smo primili i drugi pogodak… S nekim promjenama smo se digli, pokušali na sve moguće načine i da je onaj gol u 51. minuti bio priznat kao što je trebao biti, siguran sam da bismo do kraja barem izbjegli poraz. Čestitke Varaždinu, mi moramo ispraviti što je bilo loše i gledati da poslije pobjeda poput ove s Dinamom uhvatimo neki kontinuitet. Prebrzo prospemo sve dobro što napravimo – objektivan je u analizi utakmice Andrijašević, složivši se da je momčadi kod onakvog otvaranja u momčadi najviše nedostajao neki karakter poput Capana ili Galovića koji će podignuti momčad kada loše krene.

Bez podcjenjivanja

– Kod prvog gola je morala biti bolja komunikacija, da smo se bolje rasporedili, ne bi nam se dogodila takva situacija. Malo nedostaje bolje komunikacije, malo neki igrači kojih nije bilo, ali i mi koji smo igrali smo morali malo više potegnuti. Ta komunikacija definitivno mora biti bolja jer se onda ne bi događale situacije koje nam se znaju dogoditi.

Franko je kategorički odbio i mogućnost da je netko u momčadi pomislio da će nakon Maksimira lagano pobijediti u Varaždinu.

– Nisam to ni vidio ni osjetio nakon utakmice u Maksimiru. Svi smo bili čvrsto na zemlji, ali u prvom poluvremenu nakon ranog gola smo se dugo tražili u ritmu koji smo željeli, stalno se nešto čekalo, provjeravalo, a kada smo ušli u ritam, već je bilo kasno. Ne smijemo si više dopustiti da u utakmicu uđemo u 50. minuti. Ostavlja se dojam da smo ih malo podcijenili, ali mogu garantirati da nije tako.

Spomenuo je Franko situaciju iz 50. minute. Iako nije želio u prvi plan gurati suce, olakšao je dušu nakon dviju dvojbenih odluka.

– U onoj prvoj situaciji se gledalo samo je li Horkaš bio zadnji igrač, a ne da nadskače na mene, da me udara koljenom bez da ima namjeru igrati loptom. Okrenuo sam leđa jer sam vidio što će se dogoditi, da nisam, možda bih završio u bolnici kao na finalu Kupa u Šibeniku. Zar sam morao pustiti da me udari koljenom u glavu da sudac to prepozna i adekvatno sankcionira? U životu nisam vidio da golman istrči 30 metara s gola, udari koljenom i dobije samo žuti karton. Ali tu još mogu, doduše teško, prihvatiti da je samo žuti karton, ali ona druga situacija s nepriznatim pogotkom mi stvarno nije jasna.

VAR

Andrijašević je aludirao na pogodak koji mu je poništen u 51. minuti nakon što je VAR gotovo pet minuta gledao snimku.

– Gledao sam i snimku i sliku, a ta me situacija i dalje proždire. Nije mi jasno da čovjek pet minuta u VAR sobi pregledava o čemu se radi i donese onakvu odluku. Kada sam zaustavio sliku u trenutku kada Lončar udara loptu, odmah sam vidio da nije zaleđe i nitko me ne može uvjeriti u nešto drugo. Pa liniju su povukli tako da meni prelazi preko dlana, igraču Varaždina na pola lakta, a na slici se vidi kako je zaustavljena kada je Lončar već uputio udarac. To me najviše zaboljelo u ovoj priči. Nije mi jasno da u onakvoj situaciji netko ima toliko hrabrosti za zaključiti da je ono zaleđe. Nije to alibi, pobjeda Varaždina je zaslužena, ne bacamo krivnju ni na nikoga, ali smetaju me takve stvari zato što se prečesto događaju pogreške koje se poslije dviju utakmica zaborave.

Poželio je kapetan »bijelih« još nešto reći na račun sudaca.

– Nakon utakmice smo se fokusirali na našu izvedbu koja nije bila prava, ali ako smo imali priliku ranije se vratiti u utakmicu, zašto bismo šutjeli kada nam je netko uskrati?! Malo koji sudac se nakon svoje pogreške dođe ispričati, mogu pohvaliti samo Damira Batinića, koji sudi ono što vidi i od prve do zadnje minute drži svoj kriterij. I nakon finala Kupa se javio Tihomir Pejin, pitao jesam li dobro, rekao da su mu iz VAR sobe sugerirali da onaj udarac nije bio za najstrožu kaznu. To mi je lijepa gesta. Svi mi pogriješimo, ali budi čovjek, nemoj se u idućoj utakmici postaviti bahato kad se i uz svu tehnologiju rade pogreške koje se vide golim okom. Pomoćnog suca mogu razumjeti, a kada sam vidio kako su povukli liniju, ispada da svjesno rade pogrešku.

Moraju i Franko i Riječani to brzo ostaviti iza sebe, u Puli u srijedu love nove bodove.

– Moramo brzo doći k sebi, kao što nismo poletjeli nakon Maksimira, tako nas ni ovo ne smije baciti u očaj. Moramo popraviti ulazak u utakmicu, malo unaprijediti igru prema naprijed. Možda je nešto do mladosti momčadi pa nedostaju neke stvari da bismo bili na vrhu, ali ovo je maraton, fokus moramo držati do kraja. Momčad smo koja uvijek mora biti na maksimumu, ako uhvatimo pravi zamah i budemo fokusirani, možemo i dalje raditi velike stvari – zaključio je Franko Andrijašević.