ZAGREB Hrvatska vaterpolska reprezentacija okupila se na bazenu Mladosti, gdje odrađuje mini pripreme s reprezentacijom Crne Gore. Od osamnaest pozvanih igrača, pojavilo se njih šesnaest jer je Loren Fatović dobio poštedu zbog povišene temperature, a Josip Vrlić je izostao zbog obiteljskih obaveza.

– Uvijek je lijepo doći na pripreme reprezentacije i vidjeti se s dečkima. Svi smo veliki prijatelji, a često se nemamo prilike družiti zbog klupskih obaveza. Osim toga, dobro je ponoviti automatizme u igri i raditi na segmentima igre koje treba još malo doraditi. Sada smo u Zagrebu, a u siječnju imamo mini pripreme u Budimpešti. Svi se uvijek veselimo svakom okupljanju reprezentacije – kaže Ivan Krapić, kapetan reprezentacije Hrvatske.

Kada se u obzir uzme iznimno zgusnut natjecanja reprezentacije, postoji li mogućnost zasićenja?

– Ma ne… Ni slučajno. Niti jedan od nas ne doživljava reprezentaciju kao nekakvu obavezu. Igranje za Hrvatsku svima nama nosi poseban osjećaj i naboj, to je ono što najviše volimo. Želimo osvajati medalje pod našom zastavom. Na kraju krajeva, uspjesi koje ostvarimo s reprezentacijom nešto su što će obilježiti naše živote i naše sportske karijere. Prema tome, s te strane nema nikakvih problema, a samim time niti postoji mogućnost da dođe do nekakvog zasićenja. Nikada se nije dogodilo da bilo tko tek toliko dođe odraditi pripreme. Svi mi volimo igrati za reprezentaciju i sa zadovoljstvom se odazivamo svaki put kada nas izbornik pozove.

Splitske uspomene

Kakve uspomene nosite s početka rujna i ovogodišnjeg trijumfalno okončanog Europskog prvenstva u Splitu?

– Super je prisjetiti se tih nezaboravnih dana u Spaladium Areni. Mislim da vaterpolo nikada nije doživio nešto takvo. Ta dva tjedna bila su fantastična, imali smo nevjerojatan status u javnosti i medijima. Više puta sam rekao da trebamo zahvaliti svim tim ljudima koji su nas podržavali na putu do naslova europskoga prvaka. Međutim, to su sada samo predivne uspomene, a mi već razmišljamo o nekim novim natjecanjima koja nas uskoro očekuju.

U godini na izmaku osvojeno je četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti i već spomenuti naslov europskoga prvaka u Splitu, a u 2023. godine opet vas očekuju ta dva natjecanja, kao i nastup u Svjetskom kupu, što je novo ime za Svjetsku ligu. Kakvi su ciljevi?

– Svjetsko prvenstvo u japanskoj Fukuoki održava se krajem lipnja i početkom srpnja i predstavlja prvu priliku da osiguramo vizu za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Tu ćemo dati sve od sebe da to i ostvarimo. Naš fokus je trenutno na Fukuoki, a kasnije ćemo razmišljati o Europskom prvenstvu, koje nas u listopadu očekuje u Tel Avivu. Pandemija COVID-a 19 potpuno je poremetila kalendar natjecanja i raspored je stvarno nemoguće zgusnut. Ove godine imali smo dva natjecanja, a to nas očekuje i iduće godine, i to u sezoni uoči Olimpijskih igara. Naporno je i teško, ali vjerujem da ćemo sve odigrati na najvišoj razini.

Gust raspored

Zbog takvog rasporeda neki igrači su imali oko sto utakmica za klubove i reprezentacije u ovoj kalendarskoj godini. Kako se nosite s time?

– Mislim da se to moglo puno bolje posložiti i isplanirati. Krivo mi je što nas igrače nitko nije ništa pitao o tome. U pitanju nisu samo utakmice, već i putovanja autobusima i avionima. U takvom rasporedu nam ostaje jako malo vremena za rekuperaciju i kvalitetne treninge. Samo se nadam da ćemo svi zdravi dočekati velika natjecanja.

Ove godine ste okusili kako izgleda igranje Svjetskog prvenstva i Europskog prvenstva u razmaku od dva-tri mjeseca. Kako to utječe na motivaciju?

– Smatram da takav raspored nije dobar, kako za igrače, tako i za javnost. Jednostavno, kada se u kratkom vremenskom razdoblju održava toliko toga, ljudi više nisu sigurni što se igra i za što. Uz to, velika natjecanja gube na važnosti kada se igraju kao na traci. Shvaćam da je COVID-19 poremetio puno toga, ali nadam se da ćemo se u nekoj doglednoj budućosti vratiti u prijašnji ritam jer ovo nije ništa drugo nego raubanje igrača do krajnjih granica. Na kraju krajeva, toliki napori nisu dobri ni za zdravlje igrača. No, glupo je gubiti energiju razmišljajući o stvarima na koje ne možemo utjecati. O tome bi trebali voditi računa ljudi u svjetskim i europskim federacijama.