RIJEKA Na Rujevici su očekivali pobjedu i prekretnicu, a dobili “kamilicu” od utakmice. Očekivao se derbi pun uzbuđenja, a dobilo devedesetak minuta bez golova. Domaći simpatizeri priželjkivali su da će Rijeka s obzirom na mjesto na HNL ljestvici, bar na mišiće i u finišu svim snagama krenuti po sva tri boda, no Dinamo je od 70. minute Bijele stisnuo skoro pa vrataru Zlomisliću “u krilo”.

Nogometno jako siromašni derbi koji je to bio samo zbog imena, ugleda i tradicije klubova. Rijeci je nedostajao ozlijeđeni Vignato, a ostao je jaki dojam kako joj nedostaje i samopouzdanja. Treće kolo bez pobjede, kad se dominira posjedom onda se ne stvaraju šanse. Ono što je donedavno bio forte, pritisak na protivnika u završnici utakmice sad djeluje kao misaona imenica.

Naravno, nije s druge strane bio bilo tko, nego vodeća momčad prvenstva. Ipak se od Rijeke očekivalo više. Bijeli u više od 90 minuta igre nisu uputili niti jedan udarac u okvir Livakovićevog gola (?!), posjed je bio točno 50:50, a ukupni broj udarac prema protivničkim vratima – 12:2 za Dinamo. Najbolji igrač Rijeke bio je vratar i kapetan Martin Zlomislić.

Ukratko, Rijeka je odigrala ispod očekivanja, a ispod očekivanja bila je i cijela utakmica. Gotovo bez uzbuđenja!

Najuzbudljiviji trenutak prvog poluvremena dogodio se kad je Dario Bel već je u 12. minuti žutim kartonom “počastio” trenera Rijeke Victora Sancheza nakon protesta zbog nedosuđenog prekršaja Mišića nad Morchiladzeom u opasnoj riječkoj kontri.

Jalovost

I Bijeli i Modri igrali su usporeno, ritam je bio ispod razine očekivanja, ispod razine derbija. Rijeka je imala 60 posto posjeda lopte, ali realno opasniji je u protivničkoj polovici bio Dinamo. Možda zato što Fruk još lovi punu formu, zato što nije bilo Vignata, Morchiladze je još u razdoblju prilagodne, a Adu Adjei… Taj se dečko u prvih 45 minuta nije sastao s loptom. I ne zna čovjek kome pripisati odgovornost, njemu ili njegovom veznom redu i suigračima iz napada koji su opet na 30 metara od protivničkog gola ostajali bez ideje, bez individualne inicijative, bez odlučnosti i želje za pravim jurišanjem na Livakovićev gol. Jako puno kombinatorike, a na kraju prvih 45 minuta niti jedan riječki udarac u okvir Dinamovog gola. Još jednom, dojam jalovosti. I baš neodoljivo sigurne obrane.

Gosti su bili opasniji kad bi došli pred riječka vrata. Na sreću velike većine od ukupno 7.102 gledatelja na Rujevici jedan od najboljih u redovima hrvatskih prvaka bio je kapetan i vratar Martin Zlomislić koji je dignuo branu kad su dosta opasno prijetili Beljo i Zajc.

Rijeka nije pucala u okvir Livakovićevog gola, a u kakve-takve prigode gurnula Oreča i Barišića. Prvi je pao u duelu s Valinčićem, a drugi nakon prekida glavom pucao preko gola.

Sve u svemu, prvo poluvrijeme ni po čemu osim po posve solidno ispunjenim tribinama nije ispunilo očekivanja. Da se ne govori o epitetu derbija. Teško se sjetiti kad su Rijeka i Dinamo posljednji put odigrali ovako sporih i nesadržajnih 45 minuta. Najzanimljiviji trenuci bili su žuti kartoni, Sanchezu i gostujućem veznjaku Mihi Zajcu zbog prigovora. Nogometno presiromašno poluvrijeme za uzbuđenjima prebogatu tradiciju riječko-zagrebačkih nogometnih okršaja i HNL ugled dva daleko najbolja kluba naše lige u posljednjih petnaestak godina.

Vidovićev udarac

Na početku nastavka Sanchez je poprilično nevidljivog Morchiladzea zamijenio Ndockytom koji gotovo nikada ne počinje, a kad uđe nikad ne ide na istu poziciju. Kovačević je od 46. minuti umjesto Bakrara na travnjak poslao Topića.

Inicijalno se promijenilo jedino to da je Dinamo imao nešto više posjeda. A opet je najveće uzbuđenje stiglo s tribina.”‘Rođeni smo svi u 60. minuti” i Armadina bakljada nakon točno sat vremena “igre” podigla je dimnu zavjesu zbog koje se na dvije minute utakmica prekinula i čekalo na izvođenje jednog Dinamovog kornera iz kojeg se dogodilo nije ništa.

U 64. minuti Victor Sanchez umjesto Gojaka u igru je poslao Justasa Lasickasa. Dosta konzervativan pristup obojice trenera. I Sanchez i Mario Kovačević pripremili su oprezniji pristup od onog kojem smo se nadali. Kako je riječ o stratezima koji rado svoje momčadi šalju u nadigravanje na “prednji pogon” ispalo je da su i Victor i Mario malo razočarali konzervativnijim taktikama.

Španjolac je u 70. minuti na tuširanje poslao Fruka i Adua Adjeija, a u napad Antu Mateja Jurića i Duju Čopa. A Dinamo uzvratio s dvije prigode (70′ i 73’), oba puta u šansi je bio Zajc. Jednom ga je sjajno blokirao Barišić, a jednom je Slovenac promašio cilj.

Dinamo je u finišu baš zagospodario travnjakom Rujevice. Gabriel Vidović u pet je minuta napravio više nego Hoxha u 75. Igrala se 80. minuta kad je Vidović s 18 metara lansirao unutarnjom desnom felšu u Zlomislićev donji lijevi kut. Letio je “Zloma” i fenomenalno skinuo sjajan udarac. Gosti su rapidno podizali svoj postotak posjeda lopte, dominirali i djelovali kao kondicijski spremnija i daleko samopouzdanija momčad. Rijeka je sjela svog najboljem igraču Zlomisliću “u krilo”.

Očekivao se pritisak Rijeke da barem na mišiće pokuša doći do pobjede, a gledalo se kako Dinamo plete mrežu oko riječkog gola.

Na kraju ni oni nisu ispleli ništa konkretno. Kad se sve zbroji i oduzme, “kamilica” na Rujevici, derbi bez golova i pravog nogometa. Ne ponovilo se.

RIJEKA

Zlomislić      7

Oreč      6

(87′ Legbo)      –

Barišić      6,5

Radeljić      6

Devetak      5,5

Petrovič      5,5

Dantas      6

Gojak      5,5

(64′ Lasickas)      6

Fruk      6

(69′ Jurić)      –

Morchiladze      5,5

(46′ Ndockyt)      5,5

Adu Adjei      5

(70′ Čop)      –

DINAMO

Livaković      6

Valinčić      7

Dominguez      6,5

McKenna      6,5

Perez Vinlöf      6,5

Zajc Ž      7

(77′ Soldo)      –

Mišić      6,5

Stojković      6,5

Bakrar      6

(46′ Topić)      6

Beljo      6,5

Hoxha      5,5

(77′ Vidović)      6,5