RIJEKA Vladimir Miholjević je legenda hrvatskog biciklizma, direktor CRO Racea, sportski direktor u momčadi Bahrein McLaren, ali i brižan suprug i otac troje djece, Lare, Tare i Frana, koji je krenuo očevim biciklističkim stazama. Ne samo to, čak je i član istog slovenskog kluba u kojem je u svijet profesionalizma ušao Vladimir.

– Počeo sam voziti prije pet godina. Tata je dobio poziv od triatlon kluba da ih trenira bicklizam. Otišao sam na jednu vožnju jer tog dana nisam imao nešto pametnije raditi i tako je sve počelo. Prije toga nisam vozio. Trenirao sam sportove s loptom, košarku i rukomet. Košarku sam igrao u školskom klubu, u Sv. Mateju. Nije nam baš išlo, treninzi nisu bili toliko ozbiljni pa sam se prebacio u rukomet, u RK Viškovo. Tu smo čak bili i dobri, ali nakon dvije godine više mi nije bilo zanimljivo. Pojavila se ova prilika… Ali nikad nisam mislio da ću završiti u biciklizmu. Nisam čak ni tatu gledao dok je još vozio, jedino bih ga zvao kasnije i pitao koji je završio – kaže Fran Miholjević.

Situacija se stubokom promijenila

– Znao sam da postoji biciklizam, ali ne vjerujem da sam u ijednom trenutku razmišljao o tom sportu. Sada ne vidim ništa drugo što bih mogao raditi.

Fran, koji će 2. kolovoza postati punoljetan, tjedno napravi oko 400 kilometara, koji kilometar manje kada su utrke. Član je slovenske momčadi »Adria Mobil« iz Novog Mesta, u kojoj je, od 1997. do 2001. godine, kada se zvala Krka – Telekom Slovenije, član bio i njegov otac.

– Bio sam član Rijeke do prije dvije godine. Rijeka je odličan klub za početnike i kadete. Išli smo na dosta jake utrke, stvarno se klub trudio. No, kada uđeš u juniore, moraš imati neku potporu kluba. Budući da otac poznaje neke ljude, odlučili smo se za Sloveniju. Naime, viđali su me na utrkama i pozvali me na razgovor. Nakon toga uslijedio je i poziv u klub.

Vožnja uz more

Za razliku od svih drugih sportova, u biciklizmu možeš biti član kluba ne samo iz susjedne zemlje, već i s drugog kontinenta, a trenirati doma. No, to ne znači da se može »švercati«, »Garmin« će sve odati.

– To dijeli biciklizam od drugih sportova, ne treba ti ostatak momčadi za trening. Treninzi se mogu raditi i pojedinačno. Ponekad je bolje napraviti trening s ekipom, ali može se naći ekipa koja i nije iz kluba. No, postoji aplikacija, Garmin Connect, na kojoj se vide specifični detalji treninga. Omiljena ruta? Opatija, Mošćenička Draga, uz more.

Nema nekog biciklističkog idola, ali želja mu je oprobati se na biciklističkim klasicima.

– Životni mi je cilj voziti velike utrke s velikim momčadima. Možemo reći da je Adria Mobil odlična odskočna daska za one do 20-22 godine, za sljedeće kategorije, kada bude trebalo ići na veće utrke.

Vladimir ima pune ruke posla s CRO Raceom, Bahrein McLarenom, a treba posložiti treninge i za sina.

– Za mene je to savršena situacija, situacija iz snova. Imam sve što mi je potrebno za uspjeh, sve informacije, što se sve događa iza scene, iza objektiva kamere. Ne gledam na to kao na teret, kao na pritisak, već to iskorištavam kao prednost ispred konkurencije. Mogu se s ovime baviti do kraja života.

Nekad je i bilo dana kada mu se nije dalo trenirati zbog vremenskih uvjeta, kiše, hladnoće… Sada to više nije slučaj.

– Sav sam u biciklizmu. Motiv mi je i činjenica što su dečki praktički iz susjedstva uspjeli u biciklizmu. Uz rad se može sve – dodaje Fran, koji je nedavno bio prvi među juniorima na 42. Trofeju Učka, s boljim vremenom i od seniora. U subotu u Šibeniku vozi državno prvenstvo u kronometru. Dan kasnije je cestovna utrka u Zadru i očekivanja su velika.

– Najbolji sam u kronometru i brdu, ali kada bih mogao birati, onda bi to bio kronometar. Želja je pobijediti u kronometru i u cestovnoj utrci. U kronometru bih mogao biti brži i od seniora, a oni će mi biti dodatni motiv i na cesti. Cro Race? Vidjet ćemo, za tri, četiri godine…

Živo dijete

Otac Vladimir smatra da će to biti i prije… Dogodine.

– Niti supruga niti ja nikad nismo mislili da će Fran završiti u biciklizmu. Fran je bio živo dijete, ali nije bio Rambo, naprotiv, bio je osjetljiv – kaže Vladimir Miholjević.

Fran čak nije želio gledati i oca dok je vozio.

– Mama je gledala, ali ja bih ga zvao nakon utrke i pitao koji je bio – pokušao se »opravdati« Fran, za kojeg otac kaže da je trenutačno bolji nego što je on bio u njegovim godinama.

– U posljednjoj kadetskoj godini Fran je pobijedio u 19 utrka, uključujući tri najveće u Italiji. U Sloveniji je lani osvojio kronometar kao ulazno juniorsko godište, imao je bolje vrijeme od juniorskog vremena Pogačara. Tu se uopće ne možemo uspoređivati, a po wattu na kilogram bolji je od nekih profesionalnih biciklista koje imamo u Bahrein McLarenu. Ima sve preduvjete za pobjede u bilo kojoj juniorskoj utrci.

No, biciklizam nije egzaktan kao plivanje ili atletika, puno je tu taktike, a nužna je i sreća. Drugo, kod nas nema sustava, kvalitetnih biciklista u jednoj generaciji, koji će jedan drugog nositi. U prošlosti smo imali dobre mlade dečke, Đuraseka, Kišerlovskog, ali nije bilo još reprezentativaca koja bi mogli završavati višednevne utrke. Zato na velikim natjecanjima startamo sa začelja i dok prođeš prvi filter, dok stigneš do vodećih, već si ostao bez snage.
Bez obzira na sve uspjehe, Fran nije razmažen kada je u pitanju oprema.

– Gledali smo fotografije iz dana kada sam pobjeđivao na Učki. Ja sam imao višak kilograma! Bio je drugi sustav treninga, druga oprema. Ali Frana nismo razmazili. Ima odličan bicikl, ali ne ekstremno skup. Međutim, ne želimo da gubi utrke zbog opreme, što je jako puno puta bio slučaj kod mene. Naime, kvaliteta guma i mjenjač nisu bili na razini natjecanja, sve dok nisam otišao u Sloveniju.

Takve su bile realne mogućnosti. Roditelji nisu mogli pratiti moju karijeru. Žrtvovali su se, radili su financijske akrobacije. I kada netko promatra Frana, misli da mu je karijera dirigirana, da postoji pritisak. To zaista nije tako – zaključuje Vladimir.

Vladimir je triput bio prvak Hrvatske u cestovnoj vožnji, osvojio je zlato u ciklokrosu, 2012. i u kronometru. S 38 godina. Fran bi imao priliku to učiniti s nepunih 18 godina da vozi tri umjesto dva kruga.