RIJEKA Tri utakmice i tri pobjede. Sve rezultatom 2:0. Obećavajuća je formula po kojoj momčad Gorana Tomića vozi na domaćem i europskom kolosijeku, u konačnici za vodeće mjesto s Osijekom na ljestvici HNL-a i veliki korak bliže prolasku u treće pretkolo Konferencijske lige.

Protiv Istre 1961 viđena je jedna drugačija Rijeka u odnosu na pripremne i prve dvije ovosezonske utakmice. Prije svega izmijenjena je cijela zadnja linija u sustavu s tri braniča (H. Smolčić, Velkovski, Krešić), a trokut veze prepušten je Mudražiji, Liberu i Pavičiću. Tomić je odlučio na protivnika krenuti i dvama napadačima (Drmić, Ampem)…

I to sve silom (ne)prilika u izostanku Murića, Bušnje i Vuka. Pavičić je davao ritam i impuls momčadi iz pozadine, crtao napadačke akcije, koje su Ampema i Drmića često dovodile u čiste prigode. Drmića u prvom poluvremenu nije išlo, u nastavku je samo četiri minute dvama matnim udarcima glavom prezentirao svoju staru prepoznatljivu kvalitetu.

– Bilo je turbulentno, pogotovo u prvom poluvremenu kada sam propustio stopostotnu šansu. To je bila situacija u kojoj sa zatvorenim očima moraš dati gol. Bilo je još šansi, ali, eto, isprva nije išlo – kaže Drmić. – Na odmoru sam bio nekako potišten, mogu reći da sam se čak malo izgubio. No došla je podrška od momčadi i trenera. Rekao sam sebi, nemoj se predavati i odustajati, doći će još koja šansa. I to se dogodilo, ono jednostavno nisam zabio, a ono puno teže jesam. Jako sam sretan nakon svega. Prije svega što sam pomogao momčadi i odužio im se za podršku. Dečki su bili tu kad mi je bilo teško i podržali me što je za svaku pohvalu. Morao sam im nekako zahvaliti, ha, ha… Malo sam provocirao sreću i sve se okrenulo.

Vjera u sebe

Je li se Drmić već nalazio u sličnim situacijama, da ga toliko nije išlo pa potom nagradilo na travnjaku?

– Već sam se nalazio u takvoj situaciji. Takav je posao nas napadača. Katkad lopta jednostavno neće u gol, ali važno je ne gubiti glavu u tim situacijama. Najvažnija je tada vjera u sebe. Nije mi to bilo prvi put, ali nije ni posljednji da se stvari događaju na takav način. To je dio mog posla. Imam još puno stvari koje moram popraviti, donijeti sam sebi više sigurnosti. Mislim da će to doći s utakmicama. Na kraju je dobro sve ispalo, loše bi bilo da zbog mojih promašaja nismo pobijedili.

Nakon utakmice stiglo je mnoštvo čestitki, ali i komentara…

– Bilo je različitih poruka i komentara. Ljudi pitaju kako je moguće da ne zabiješ iz onakve lagane prilike pa poslije iz one puno teže. Ja im odgovaram: »Ljudi, to je jednostavno nogomet.« I zato je nazanimljiviji sport. U kojem ništa nije sigurno, u svakoj se minuti može dogoditi neki preokret.

Zasad je evidentno da Bijele nosi i velika energija i zajedništvo.

– Atmosfera je stvarno prava, dobri smo i spremni. Vidi se to i na terenu, dečki idu, trče pa i griješe, ali odmah je tu drugi igrač da sve to popravi. Evo, već tri utakmice nismo dobili gol, a to je već dobar signal da radimo kako treba. Ne primamo, a zabijamo golove i to nas u ovom trenutku nosi uz ozračje i želju. Na dobrom smo putu, ali nećemo se samo time zadovoljiti, nego moramo još više i bolje raditi. Imamo puno potencijala, ali i stvari koje moramo dosta popravljati. To se vidi i osjeti. Tek smo na početku sezone i vjerujem da ćemo izgledati još bolje.

HNL i gledatelji

Utakmica s Istrom 1961 pokazala je koliko je bitno da momčad ima poduplane pozicije u borbi na dva kolosijeka. Što zbog korone, što zbog ozljeda…

– Jako je važno da imamo dosta širok kadar i da svatko može uskočiti. Pogotovo sad kad je gust ritam i kad su utakmice svaka tri, četiri dana. Dobro je što trener može rotirati i što se neki igrači mogu i malo odmoriti, a da ne pate igra i rezultati. A i treba se svaki put iznova prilagoditi novom protivniku. Ponosan sam što smo se u kratkom vremenu dobro posložili. Nije to lako, puno se stvari treba posložiti kod igrača, u trenerovim vizijama, ali i u nekim taktičkim zamislima. Zasad smo našli jedan pravi put, no tek smo na početku. Za stabilnost i što duži ostanak u Europi moramo još dosta stvari posložiti. Vidjet ćemo kad dođu jači protivnici, to će biti mjera naše vrijednosti. Najteže je iz vikenda u vikend zadržati visoku razinu igre i forme.

Prva dva kola pokazala su da će HNL biti još jači. Posebno zanimljiva mogla bi biti borba za sam vrh.

– HNL treba respektirati. Postala je to jako dobra i ozbiljna liga. Posljednja sezona pokazala je koliko sve može biti zanimljivo, a tako će biti i ove. Puno je dobrih utakmica i igrača, a imamo i velik potencijal što se tiče mladih. To je ono što baš raduje i nadam se da će ostati tako.

Sve dodatno guraju gledatelji koji su se vratili na tribine. No Drmić smatra da sve može po tom pitanju još puno bolje.

– Sigurno je opet lijepo vidjeti gledatelje da su s nama i da nas podržavaju, ali iskreno, nije još to ono pravo. Stadioni još nisu puni, a osobno bih želio da je sve to malo opuštenije i da nisu tako stroga pravila. Vidjeli smo popunjene stadione na EP-u i nadam se da će se to promijeniti i kod nas u budućnosti. Nije još to ta atmosfera koju poznajem i želim.

U četvrtak Bijeli moraju potvrditi prolazak protiv Gzire, a već u nedjelju slijedi gostovanje u Maksimiru kod Dinama.

– To je taj ritam, ali radujem se svim utakmicama. To je ono najljepše u nogometu, da svaki vikend ili četvrti dan možeš nešto novo pokazati na travnjaku. Lijepo je vidjeti i da su mladi dečki jako motivirani. Bit će naporno, ali vjerujem da smo spremni – zaključuje Drmić.