OPATIJA Kvarner je već standardna ljetna baza hrvatskih košarkaša, a među 16 igrača u opatijskoj dvorani »Marino Cvetković«, s tim da se još čeka Jaleena Smitha, a NBA igrači Dario Šarić i Karlo Matković tek od danas mogu početi trenirati, nalaze se i neka nova, mlada imena. Tu su i oni iskusniji, poput Marija Hezonje, koji se odazvao, iako ovo ljeto za takve igrače sigurno nije prezanimljivo. Norveška i Danska. Pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027. godine.

No, kako naglašava novi izbornik hrvatske vrste Tomislav Mijatović, niti jedna utakmica nije lagana i momčad se u Opatiji priprema kao da igra finale svjetske smotre.

Među pridošlicama je tako i prvi čovjek stručnog stožera. Tomislav Mijatović rođeni je Zagrepčanin, rodom iz Novog Vinodolskog, a s obzirom na to da već 15 godina živi u Turskoj, gdje je toliko dugo zaposlen u velikanu Efesu, većinom kao pomoćni trener (dvije polusezone bio je glavni), i u Istanbulu se osjeća kao domaći.

Kao prvi trener 2024. godine s Efesom je osvojio turski Superkup, a kao asistent je dva puta osvojio titulu prvaka Europe, tri trofeja turskog prvaka, isto toliko Kupova i pet tamošnjih Superkupova. U Opatiju je stigao praktički iz SAD-a, gdje je bio u stožeru San Antonio Spursa tijekom NBA ljetne lige.

– Već dvadesetak godina svako ljeto idem u SAD. To je »proces trenerske higijene«. Idem prvenstveno nadograditi svoje znanje i kad se već pruža takva prilika, rado je iskoristim. Svaka vrsta dodatne izobrazbe svakog trenera čini dugoročno boljim. Nikad se nitko od nas ne smije prestati educirati. Vidjeli smo neke nove stvari koje ćemo pokušati primijeniti u Europi, vidjeli smo i neke igrače koji će nam biti zanimljivi za klupsku scenu – govori 49-godišnji Tomislav Mijatović, kojem će tako ovo ljeto biti poprilično radno.

Prošla sezona bila vam je podosta turbulentna. Prvi dio bili ste prvi trener Efesa, potom je stigao Luca Banchi, a za iduću je angažiran Igor Kokoškov. Efes je upao u svojevrsnu krizu u kojoj je klub završio svoj put u četvrtfinalu Eurolige i polufinalu turskog prvenstva?

– Imao sam te dvije polusezone koje sam odradio kao prvi trener i analizirati sebe u toj funkciji nikada nije jednostavno. Imali smo obilje pozitivnih situacija i rezultata, ali kada radite u klubu kao što je Efes, zahtjevi i želje su uvijek na najvišoj mogućoj razini. Ja sam ondje praktički doma, imam potporu ljudi koja je rijetko viđena u današnjem sportu. Želja da me prihvate kao svoga je nešto što želim dvostruko vratiti.

Efes osjećam kao svoj klub, ulazim u 16. godinu i smatram privilegijom to što sam toliko u jednom klubu. Mislim da sam u funkciji prvog trenera odradio korektan posao. Je li moglo bolje, moglo je i trebalo. Jesam li želio bolje, naravno da jesam. Sezona iza nas je bila korektna, imali smo solidan završetak u Euroligi. No, kada ste dvostruki europski prvak, vaši ciljevi su viši. Znači, dobro je, ali za Efes mora bolje. Svjesni smo situacija koje nas čekaju u novoj sezoni.

Izazov

Rijetkost je da je jedan trener toliko dugo u jednom klubu. Kakav vam je život u Turskoj, ima li sličnosti s Hrvatskom unatoč drugačijoj kulturi?

– Turska i Istanbul su nama Hrvatima zapravo jako bliski. Život u Istanbulu sličan je našim životnim standardnima, životnom stilu i puno se lakše uklopiti nego u nekim krajevima za koje bismo mislili da su nam bliži. Tamo su ljudi iznimno topli, u klubu su mi svi kao obitelj. Moj devetogodišnji sin se i rodio u Istanbulu. Jezik? Ja govorim turski, ali to je više »sokak turkish«, sin govori književni, a supruga tvrdi da ne razumije, iako to nije istina.

U Efesu ste one najljepše dane, kada su osvojene dvije titule prvaka Europe, proveli uz Krunu Simona, danas sportskog direktora HKS-a. Jeste li njegov poziv da budete izbornik doživjeli kao velik izazov s obzirom na to da reprezentacija igra pretkvalifikacije i prvi put u povijesti neće nastupiti na EuroBasketu?

– Bio sam jako ugodno iznenađen pozivom. Kao osoba koja je osam godina radila u reprezentaciji kao pomoćni trener, shvatio sam da je to poziv koji obvezuje svakog Hrvata. To se ne odbija. Bez obzira u kojoj smo fazi. Opet ponavljam, mislim da ne bismo trebali biti toliko kritični prema sebi i koristiti termine »tu smo gdje jesmo«, »na samom dnu«… Mi smo ovdje došli zbog spleta okolnosti koji je za nas u tom trenutku bio negativan.

No, vjerujem da nas jedan, dva ili tri pozitivna rezultata vraćaju tamo gdje bismo mi željeli biti. Namjerno ne koristim termin »gdje mi pripadamo«. Ovu situaciju moramo shvatiti kao dodatan izazov i most prema nečemu što želimo. Želim doći u situaciju da se na svim velikim natjecanjima borimo za nešto. To je moja želja i moja ideja. Da bismo došli do tamo, moramo se postaviti tako da imamo skroman pristup prema svakom idućem protivniku. Kao da je finale Svjetskog prvenstva.

To želim prenijeti na ekipu. Kruno, Joke Vranković i ostatak Saveza, predsjednik i dopredsjednik, pružili su mi fenomenalnu potporu i na tome sam im maksimalno zahvalan. Izašli su mi u susret, kao i Efes, i sada se nalazimo na prekrasnom Kvarneru odakle vučem korijene te mi je velika čast što mogu povesti reprezentaciju baš iz Opatije. Nadam se da će to biti uspješan početak naše zajedničke suradnje i da ćemo se zajedno radovati novim uspjesima hrvatske košarke.

MLADE NADE – Michael Ružić i Noa Svoboda

Kako će izgledati ovih gotovo mjesec dana u Opatiji?

– Puno se stvari promijenilo u košarkaškom treningu tijekom zadnjih deset godina. Nekada smo bili pobornici teorije 2-2-1, gdje imaš dva treninga dnevno pa jedan trening slabiji, pa opet u krug. Sada se vremena mijenjaju, Euroliga ima nova pravila gdje trening može trajati sat i pol vremena.

Mi gajimo taj princip od četiri sata u jednom dnevnom bloku i to pokušavamo svaki dan implementirati. Prvo je kondicijski dio koji traje sat vremena, onda košarkaški dio sat i pol do sat i 45 minuta te na kraju individualni dio nekih 40-ak minuta.

To je jedan dnevni trening gdje ostavljamo na raspolaganju blok od sat vremena navečer, gdje je dvorana otvorena za igrače koji žele napraviti nešto za sebe u umirujućem ritmu. Tako ćemo raditi do prijateljskih utakmica, 30. srpnja igramo s Mađarskom, a 2. kolovoza s Ukrajinom.

Teorija

Hrvatska je na papiru, posebice s Hezonjom, Šarićem i Matkovićem u sastavu, dosta jača od Norveške i Danske. Ovo su utakmice u kojima do problema može doći jedino ako dođe do podcjenjivanja i razmišljanja »lako ćemo«?

– Ne vjerujem u lagane protivnike i lagane utakmice. Po mom skromnom sudu, pristupom, igrom i zalaganjem utakmicu možete učiniti lakšom nego što se očekivalo. Novim dečkima koji su došli u reprezentaciju i starosjediocima moramo usaditi kemiju i pristup u kojem nikoga neće podcijeniti niti precijeniti. To je ideja. Kroz ove utakmice idemo kao da je svaka iduća najvažnija i jedino tim pristupom možemo dovesti sebe u fazu da smo, daj Bože za dvije godine, na Svjetskom prvenstvu i borimo se za našto veliko.

STRUČNI STOŽER – Ivan Tomas, Bariša Krasić, Mario Mandir, Tomislav Mijatović i Dražen Orešković

Spojili ste iskusna imena i mlade igrače, od kojih je pet debitanata. Gledate li na Hezonju i Šarića kao na mentore mladima u ovome ciklusu?

– Apsolutno. Veliki je kompliment i plus kada igrači koji su nosioci igre prihvaćaju teoriju da nema laganih protivnika. To je nešto što cijela hrvatska javnost mora shvatiti. Hezonja, Šarić, Matković i Smith, svi su oni shvatili da nijedna utakmica nije lagana. I ovi mlađi igrači koji to vide, shvaćaju da je to jedini ispravan put. Niti jedan od spomenutih nije imao dodatnih upita. Svi su ovdje. Jedino čekamo Smitha jer će mu supruga ovih dana roditi u Zagrebu.

Bilo je tu ipak i podosta izostanaka?

– Zbog ozljeda i određene fizičke nespremnosti nema Brankovića, Filipovića, Mavre, Božića, Prkačina i Šamanića, a tu je i šest igrača koji su u NCAA-u i ne mogu participirati. Jelavić i braća Ivišić bi sigurno bili pozvani. Imamo zalihu igrača koji će nam u budućnosti biti u fokusu. Nikoga ne otpisujem i nikoga ne treba prekrižiti. Oni će svi biti uključeni u rad reprezentacije kada njihove igre to budu zadovoljile. Ante Žižić? Apsolutno smo u kontaktu. To je situacija koja je pod kontrolom i dogovorom. On je u fokusu i bit će pozivan kada bude potrebno.

Bojan Bogdanović nedavno se odlučio umiroviti uslijed problema s ozljedama?

– Čujemo se zadnjih godina i privatno jer nas vežu zajednička prošlost i prijateljstvo. To je emotivna odluka i svi smo je prihvatili. Dogodile su se ozljede i uzele su puno veći danak. Babo je osoba koja je obilježila jedan period hrvatske košarke, ostavio je dubok trag u Euroligi, NBA ligi, hrvatskoj reprezentaciji… Velik je lider i vođa.

Nedostajat će nam na terenu i očekujem njegovu potporu pored terena. Njegovi savjeti i ideje uvijek će biti dobrodošle. Iskreno, ne znam planira li se oproštajna utakmica. Nadam se da će u nekoj fazi, kada on to bude htio, imati oproštajnu utakmicu jer je riječ o jednom od najvećih igrača u hrvatskoj povijesti.

Koga sada vidite kao nove lidere, Hezonja i Šarić u posljednjim su ciklusima imali uloge kapetana?

– Hezonja i Šarić su to apsolutno, a tu je i Ivica Zubac, kao i igrači koji dolaze, poput Karla Matkovića. Jaleen Smith je tihi lider koji svojim primjerom pokazuje što i kako raditi. Naravno, i novim dečkima ćemo dati šansu da svojim djelovanjima postanu lideri. Na kraju krajeva, lider se dokazuje na terenu – zaključio je Tomislav Mijatović.