Ivan Nevistić / Foto Marko GRACIN
Jako sam zadovoljan u Rijeci. Sve što mi je obećano, to je i realizirano. Treniram s prvom ekipom, učim svaki dan i napredujemo – kaže 17-godišnji Đakovčanin koji je ljetos doselio na Kvarner
RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija porazom od Malija u četvrtfinalu zaključila je svoj nastup na Svjetskom prvenstvu do 17 godina. U dalekom Čileu, na mjestu gdje se davne 1987. godine svijetu predstavila jedna od najvećih generacija jugoslavenskog, ali i hrvatskog nogometa (Boban, Prosinečki, Jarni, Šuker…), svojega predstavnika imao je i riječki nogomet. Treći vratar »bijelih« Ivan Nevistić odradio je turnir u ulozi pričuvnog vratara. Đakovčanin »košarkaških dimenzija« stigao je prošlog ljeta iz osječkog Gradskog vrta na Rujevicu te uvećao brojnu slavonsku nogometnu koloniju na Kvarneru.
Ivan Nevistić
Klubovi: Đakovo, Osijek, Rijeka
Reprezentacija: U-14, U-15, U-16, U-17, U-18
Reprezentativni debi: 4. svibnja 2012. (U.14)
Datum rođenja: 31. srpnja 1998. godine
Visina: 195 cm
Težina: 85 kg
Ugovor s Rijekom do ljeta 2019. godine
– Zašto sam odabrao »Rijeku«? Zato što mi se od svih ponuda najviše svidjela »Rijekina«! – započeo je 17-godišnji Nevistić. – Ljudi koji su pregovarali sa mnom imali su najbolju priču i to mi se svidjelo. Mislim da nisam pogriješio što sam došao u »Rijeku«.
Spominjao se tada i »Dinamo«, koji daje veliku većinu reprezentativaca u toj, sada već opjevanoj generaciji hrvatskih nogometaša rođenih 1998. godine. Zašto onda »Rijeka«?
– Ne bih o tome sada govorio, jako sam zadovoljan što sam došao u »Rijeku«. To sam htio i to sam odabrao – nastavio je Nevistić.
Od čileanske smotre prošlo je dovoljno vremena da se može dati objektivna ocjena onoga što su polučili Nevistić i suigrači.
– Kada se sve sleglo i smirilo, mogu reći da smo napravili jako dobar rezultat. Mislim da smo napravili najbolji rezultat od mlađih hrvatskih selekcija, ali ruku na srce, to se od nas i očekivalo. Za našu reprezentaciju se uvijek govorilo da je potentna. Mislim da nikoga nismo razočarali, iako smo možda mogli napraviti malo više. Kao da nas je u toj četvrtfinalnoj utakmici malo svladao umor. Sve u svemu, možemo biti zadovoljni.
Velike stvari
Žal sigurno postoji, posebno ako se uzme u obzir da je Hrvatska u skupini dobila Nigeriju koja je kasnije postala svjetski prvak.
– Dobili smo ih dvaput! Igrali smo na jednom turniru u Južnoj Koreji dva mjeseca prije nastupa u Čileu i dobili ih 3:2, a u skupini SP-a 2:1. Sve su to utakmice koje su bile u egalu, mogle su otići i na drugu stranu. Želim reći da smo mogli i mi otići do finala… Na takvom turniru treba imati i malo sreće.
Nastup u Čileu pamtit će se i po velikoj pobjedi nad Njemačkom u osmini finala.
– Možda nas je ta utakmica malo ispraznila, ali teško je sada o tome govoriti. Uostalom, nema smisla sada špekulirati o tome.
Nevistića i reprezentativne suigrače godinama već prati epitet generacije od koje se očekuju velike stvari. Kako se uopće nose s tim bremenom?
– Mislim da nam to nije predstavljalo dodatni teret, bili smo psihički spremni za nastup na SP-u. Pripremani smo od najranijih dana na to da se moramo nositi s velikim očekivanjima. I to nam nije bio problem. Bili smo zreli, djelovali smo kao prava ekipa. Sve što smo radili, radili smo kao jedan i to je bila najveća vrijednost ove momčadi. Zbog te atmosfere smo prevladali taj svojevrsni imperativ da moramo nešto napraviti u Čileu.
Vargić susjed iz Đakova
Prvi vratar »Rijeke« Ivan Vargić stigao je među »bijele« također iz »Osijeka«, no zanimljivo je da je također u pitanju rođeni – Đakovčanin!
– Istina, Varga je moj susjed u Đakovu, udaljeni smo pet ulica!
Očito ima nešto u tom dijelu Đakova kada se tamo rađaju reprezentativni vratari. Tko zna, možda je »Varga« trasirao put svojem imenjaku prema »bijelom« dresu s brojem jedan, ali i onom kockastom.
– Ne znam, ali činjenica je da imamo isti put. I on je počeo u Đakovu, nastavio u »Osijeku« prije nego što je došao u »Rijeku«. Vidjet ćemo što će biti dalje. Je li mi Vargić jedan od vratarskih uzora? Da, iako nemam pravog uzora. Vargić mi puno pomaže svojim savjetima, dosta stvari kopiram od njega – kaže Nevistić.
Nevistićev kolega Adrian Šemper odradio je sjajan posao u Čileu, posebno protiv Njemačke.
Prva momčad
– Dobro je branio, ali u prvom redu dobro smo trenirali, a ono što je pokazao na turniru samo je produkt svega toga. Nisam dobio priliku, ali idemo dalje. Jesam li se nadao minutaži? Da smo dobili SAD, ranije bismo osigurali prolaz skupine i onda bi protiv Nigerije vjerojatno igrala druga ekipa. Tada bih vjerojatno igrao, ali nema sada smisla o tome govoriti. Volio bih da sam mogao nastupiti, ali ne žalim ni za čim. Šemper i ja smo zajedno u reprezentaciji već godinama, malo brani on, malo ja. Ja sam branio na zadnjem europskom prvenstvu… Dobri smo prijatelji, pomažemo si, radimo jedan za drugoga.
Hvala profesorima
Ivan Nevistić je u Rijeci nastavio školovanje. Krenuo je u treći razred Prve riječke hrvatske gimnazije.
– Hvala profesorima na razumijevanju, pomažu mi da uskladim školske i sportske obveze – govori Ivan. – Što se života u Rijeci tiče, sve je odlično. Grad je lijep, stvarno uživam u Rijeci…
Nevistić u »Rijeci« trenira s prvom ekipom, formacijski je treći vratar, a brani za drugu ekipu u Trećoj HNL i juniore.
– Jako sam zadovoljan u »Rijeci«. Sve što mi je obećano, to je i realizirano. Treniram s prvom ekipom, što je veliki plus, učim svakim dan i napredujemo. Sve bi trebalo biti onako kako se planira. Naravno, mora u svemu tome biti i malo sreće.
Vjerojatno mu je želja jednoga dana osvanuti na vratima »Rijeke«…
– Teško je sada to staviti u neke vremenske granice, ali sigurno da bih jednoga dana volio braniti za prvu ekipu »Rijeke«. To ne ovisi samo o meni – poručio je daroviti riječki vratar.
