RIJEKA Na Rujevici sve je fokusirano prema suboti i večernjim satima odluke. Računica je jasna, »bijeli« moraju matirati Puljane, a susret u Gradskom vrtu, koji će se zasigurno osluškivati na razglasu i pratiti na zaslonima mobitela, mora završiti bez pobjednika. Bio bi to »vrh vrhova«, kako ističe trener Simon Rožman. I prvi korak u reprizi prošle godine.

Susjedski derbi za kraj i sasvim drugačiji ciljevi u oba tabora. Riječani streme prema mjestu doprvaka, Puljani kako spasiti goli prvoligaški život u kvalifikacijama s Orijentom 1919. Tradicija? Uvelike na strani Riječana koji su u posljednjih devet utakmica osam puta slavili. Posljednji poraz dogodio se u listopadu 2017. godine kada je momčad Darka Raić Sudara matirala onu Matjaža Keka 1:0.

– Naravno da je sada raspoloženje puno bolje, uvijek je lijepo pobijediti u takvom jednom derbiju. Malo smo profeštali u autobusu koliko smo stigli, nije bilo baš puno, ali put iz Splita je svakako nazad bio lakši i brže je prošao – kaže Ivan Lepinjica, koji je uz Halilovića igrao u srcu vezne linije. – Odigrali smo taktički jako dobro. Čekali smo polukontre i kontre, iz dvije brze tranzicije i jednog prekida zabili smo tri gola.

Utakmica je bila jako teška, vrijeme je bilo sparno unatoč kasnijem terminu. Noge su bile malo teške prvo poluvrijeme, ali kako je odmicalo vrijeme bilo je sve bolje. Napravili smo ono što smo priželjkivali, a tako i sada moramo dobiti Istru.

Lepinjica je kod prvog gola »bijelih« servirao dubinsku, majstorsku loptu za Lončara u prostor. Praktički bio je to potez koji je bio dobar dio gola. Ostalo su oplemenili asistent Lončar i strijelac Čolak. Hoće li takvih loptu biti i u subotu?

– Daj Bože. Takvih lopti mora biti puno više, volim proigrati suigrača u prostor kao što je bio slučaj kod ovog prvog gola na Poljudu.

Istrina čvrstoća

Riječani su se doveli u situaciju da u jednom dijelu ne ovise previše od sebi. Mogu biti veliki dobitnici, ali i gubitnici prvenstva.

– Nismo previše opterećeni kako će završiti ta utakmica, već gledamo samo sebe i kako biti što bolji. Tri boda sada su jako bitna, u suprotnom ta utakmica ništa ne znači. Posrtaji s Varaždinom i Slavenom pa pobjede nad Dinamom i Hajdukom? Istina, malo to čudno zvuči i izgleda, ali i te tri utakmice koje smo izgubili igrali smo dosta dobro.

No, jednostavno nas nije išlo. Dođe kriza, to je normalno u sportu. Dobro smo se izvukli, bili smo u svakom trenutku jedan uz drugoga kao što je, uostalom, od prvog dana. To je bio pravi recept, samo tako smo se mogli izvući iz te situacije neugodnih rezultata. Sada je atmosfera jako dobra i idemo po četvrtu pobjedu u nizu. Želimo dobiti sve do kraja, naravno i Lokomotivu u finalu Kupa.

Derbi della Učka posljednjih je godina uvjerljivo na strani Rijeke.

– Derbi je uvijek derbi pa bio i susjedski i s ovakvom situacijom na ljestvici. Istina, nije kao Jadranski, ali shvaćamo ga krajnje ozbiljno. I Puljani i mi uvijek želimo odigrati na maksimumu i uvijek pobijediti. Očekujem jako dobru utakmicu, Istra je jako nezgodna momčad tako da ćemo morati pružiti maksimum. Puno smo kvalitetniji, ali to moramo potvrditi od prve do posljednje minute.

Istra 1961 momčad je čija je igra daleko ispred rezultata i pretposljednjeg mjesta na ljestvici.

– Imaju neku čvrstinu u obrani i drže se dosta nisko u tom obrambenom dijelu. Tada čekaju udar preko kontri i polukontri, a što upotpunjuju dosta brzim krilima. Vjerojatno će tako pokušati što brže doći do našeg gola i pokušati nas iznenaditi. Ta njihova rasterećenost može biti opasnost i na to moramo posebno paziti.

Puljanima su puno važnije kvalifikacije s Krimejčanima…

– To su dvije utakmice u kojima je sve moguće. Ali ne bih to previše komentirao, koncentriram sam više na završetak prvenstva iz našeg kuta i finale Kupa. Ali dobro je poznato da su Puljani već više puta bili u toj situaciji spašavanja prvoligaškog života i tu svakako imaju iskustva, to nije za njih ništa novo. Ali i Orijent sigurno vidi svoje šanse. Opatija drugoligaš? Drago mi je, pogledao sam sažetak i drago mi je da je još jedan klub iz PGŽ-a drugoligaš.

Pavičić i Čolak

Dvije utakmice bez gledatelja bit će zasigurno veći minus za Rijeku nego za njezine protivnike.

– To je sigurno mali peh za nas. Nogomet bez publike, nažalost, nije onaj pravi. Nadam se potajno da će se ta odluka promijeniti barem za finale Kupa i da ćemo u Šibeniku imati podršku. Bila bi stvarno šteta da se utakmica za trofej odigra pred praznim tribinama.

Subotnju utakmicu propušta Halilović, ali u vraća se Pavičić nakon odrađene kazne žutih kartona.

– Tibora nema, ali vraća se Pavičić koji je u posljednjih nekoliko utakmica pokazao da može puno pomoći i podignuti momčad. Dobro smo pokriveni na svim pozicijama i svatko tko uđe može dati nešto više našoj igri.

Lepinjica se već ustalio, postao standardan član momčadi koji konkurira za svaku utakmicu…

– Zadovoljan sam, mislim da se vidi dosta veliki iskorak od kada sam odigrao prvu utakmicu i ovu posljednju na Poljudu. U godinu i pol dana dosta sam toga prošao i puno toga morao napraviti. Naravno, mogu dati više, tog prostora za napredak ima još puno. Pokušavam svaku utakmicu biti sve bolji. Ali zadovoljan sam…

Kako gleda na »novu mladost« prvog strijelca Antonija Mirka Čolaka?

– Čolak zabija puno što je za nas jako dobro. I to iz šansi i polušansi. Jako dobro je u momčadi imati takvog igrača koji je uz to dobar motivator i na treningu daje sve od sebe, uvijek se na njega može računati.

Simonu Rožmanu ostvarila se želja, rodno Celje je došlo do premijernog, povijesnog naslova prvaka Slovenije. Hoće li trener počastiti?

– A ne znam, ha, ha.. Nije još počastio, ali možda se i to dogodi. Sad nam je puno važnije razmišljanje i priprema kako svladati Istru – zaključuje Lepinjica.