RIJEKA Preminuo je Ivica Kovačević, nedugo nakon svog prijatelja i kolege, novinara Sportskih novosti Cvjetana Ivankovića. Sportska je Rijeka tako u kratkom vremenskom razdoblju ostala bez svojih dvaju novinarskih doajena.

Za slavnim Ivicom bogat je opus od 800 radijskih prijenosa, televizijske reportaže i tekstove u raznim glasilima nije ni brojio, toliki su kroz silne godine. Gole brojke u ovom slučaju mogu biti samo obrisi koji ne daju sasvim oštru, preciznu sliku o njegovu radu, predanosti poslu i sportu kojima je bio poznat među brojnim kolegicama i kolegama, dok je s druge strane bio sinonim za sport, ne samo nogomet, brojnim starijim generacijama Riječanki i Riječana koji su slušali njegova izvješća i javljanja.

Ukratko, dvojbe nema da je on godinama bio prvi sportski glas Radija Rijeke. U prvom je planu ipak nogomet, ondašnja Prva jugoslavenska liga pri čemu je Kovačević redovno prenosio utakmice Rijeke, a sve to u vremenu kada su ti prijenosi bili vrlo slušani diljem bivše države, a navijači klubova su nestrpljivo čekali kada će se javiti recimo Ivo Tomić, Jura Dodig ili Fredi Kramer iz Maksimira, Edo Peci sa starog Hajdukova stadiona kraj Plinare, Mirko Kamenjašević iz Sarajeva, Radivoje Marković iz Beograda i tako redom, isto su tako navijači »bijelih s Kantride« čekali javljanja Ivice Kovačevića.

U mnogima im je radosno pripćavao dobre vijesti, ali jednom, nažalost, nije kada je prenosio utakmicu Real – Rijeka iz Madrida, u kojoj je sudac pokrao riječke goste i »kraljevi« su momčad Joška Skoblara, kojima su izbačena čak trojica igrača, uspjeli nekako eliminirati. I u toj stresnoj situaciji, kao i u mnogim drugima, Ivica Kovačević je uz sve emocije koje je imao, u sebi održao visoku razinu javne komunikacije, znao je uvijek voditi računa o dignitetu profesije.

U onim danima Radija Rijeke, uz slavnu glavnu urednicu Tatjanu Oluić Musić te popularnog šefa tehnike Janka Horvata, bio je jedan od vodećih ljudi koji je pritom svojim odnosom prema poslu odgajao mlađe novinare. Jedan od onih koji su proizašli iz te »radionice na Korzu« dugogodišnji je poznati riječki sportski novinar Željko Kesovija. Inače, uz spomenute prijenose utakmica, bio je autor izvješća s utakmica Rijeke na Kantridi za tada također vrlo popularan Sportski pregled. Već od ponedjeljka bi ponovno »zasukao rukave« sve onako popularan i cijenjen, radeći dnevni posao na Radio Rijeci, konkretno, bio je tada uz ostalo voditelj cijelog programa ponedjeljkom.

Sve su to samo sjećanja na neka davna, lijepa i romantična vremena, ne daju kompletnu sliku o čovjeku rođenom 4. travnja 1932. godine, o protagonistu koji je imao razgranati pojam zanimanja i gušteva, tu osim sportskog novinarstva svakako spada i suđenje te skijaški sport. Samim se novinarstvom počeo baviti još 1958. godine u listu jedne tvrtke, došao je potom i u Novi list još 1963. godine.

Volio je isticati da ga je u novinarstvo uveo legenda Vjesnika Žarko Susić, a njegovo dugogodišnje druženje s radijskim valovima i TV kamerama počeo je 1974. godine kada je stigao u riječko dopisništvo RTV-a Zagreb, tu je bio i dugogodišnji šef dopisništva, radio je tamo do mirovine 1991. godine. Kasnije je surađivao kako s Večernjim listom tako i s Vjesnikom.

Neki stariji ovdašnji nogometaši još se sjećaju kada im je sudio, ispit za saveznog nogometnog suca položio je prije više od 50 godina. Imao je i ugledne nogometne funkcije, bio je predsjednik NS-a Zajednice općina Rijeka, član Predsjedništva HNS-a te delegat i sudački instruktor. Velika je i njegova ljubav prema skijanju, sportu u kojem je bio također i sudac i istaknuti funkcioner, uz ostalo i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza 1990./91. kada se Savez osamostalio od bivše države, a Ivica je bio među autorima njegova prvog Statuta.

Njegove Delnice i Gorski kotar, koje je silno ljubio i koje je promicao u brojnim novinarskim radovima, nisu ga zaboravili. Prije dvije godine Delnice su mu u sklopu višednevnog programa u kojem slave blagdan gradskog i župnog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja, za doprinos razvoju Delnica dodijelile nagradu za životno djelo.