RIJEKA Početak listopada vrijeme je zahuktalog nogometa u svim sferama, od domaćeg ligaškog, onog u prestižnim euro natjecanjima do onog reprezentativnog u kojem brojni žele što prije osigurati ili potajno priželjkuju američku vizu. Tako je i na prostorima Hrvatske, odigrana je prva četvrtina HNL-a, Dinamo puno bolje i Rijeka zasad lošije prezentiraju se u Europi, dok Vatreni u fokus stavljaju Prag i nadaju se još jednoj velikoj utakmici u kvalifikacijama.

Igor Budan (45), bivši igrač Rijeke, internacionalac s Apenina koji je uspješno branio boje Venezije, Atalante, Parme i Palerma te niza drugih klubova, a uknjižio i šest nastupa za najbolju hrvatsku vrstu, iako u nogometnoj mirovni, pomno prati sve što se događa oko najvažnije sporedne stvari u domaćem, ali i susjednom, poglavito talijanskom dvorištu. Tema je puno…

– Uvijek nastojim biti pozitivan. Gledajući okolnosti HNL-a i kako sve funkcionira, mi kao grad i njegovi stanovnici imamo više od desetljeća klub koji nas zanima. I koji nam pruža puno lijepih trenutaka – kaže Budan. – Znamo da uspona i padova mora biti. Nakon velikog entuzijazma i duple krune sad je trenutačno malo lošija situacija, ali po meni Rijeku ne treba gledati samo kroz ovaj trenutak, nego kroz godine i sezone.

Poseban je to klupski pogled na nogomet, potraga za igračima koji ne stoje puno, njihova valorizacija i prodaja. I koji će kroz cijeli taj proces donijeti rezultat klubu i radost navijačima. Rijeka to uspijeva. Svi imaju uspona i padova, od Manchester Uniteda do drugih klubova. Mišković i struka doveli su niz igrača, negdje se može pogriješiti, ali sigurno se opet sve napravilo da se održi neki balans. Rijeka s ovim budžetom radi čuda. Mislim da su opet došli igrači kojima je potrebno vrijeme, ali i da HNL-u ne idu u prilog UEFA datumi. Nastupanje u pretkolima ne ostavlja vremena za stvaranje momčadi i prodaju igrača. Kao i za psihičku i fizičku pripremu momčadi za jako bitne utakmice.

U prvenstvu se može dogoditi pad, ali uvijek kasnije ima vremena za dovođenje situacije u red. Došlo je do promjene trenera. A tu je sigurno postojala neke nova želja za drugačijom prezentacijom i pogledom na nogomet. I za to treba vremena. Stvorila se i priča oko prodaje kluba koja je isto donekle destabilizirala situaciju. Kad se sve to skupi nije lako isplivati, ali vjerujem u Rijeku, stabilnost je tu i ne vidim razloga za neku paniku. S nekoliko pobjeda momčad će se opet naći tamo gdje treba biti. Ne bih od jedne male “krize” stvarao velike probleme.

Identitet i energija

Smjena Radomira Đalovića kod navijača nije dočekana na najbolji način. Dojam je da simpatizeri Bijelih stoje na uvjerenju da je ona ishitrena i da je time bitno poremećena unutarnja kohezija momčadi.

– Rijeka me prošle sezone dosta podsjećala na neku talijansku momčad koja je uvijek bila psihološki jaka, imala naboj i entuzijazam. Kao momčad koja je dobra u obrani, a opet oprezna i iz nekoliko šansi može doći do pobjede. Moje je mišljenje da se u toj smjeni tražilo više identiteta u igri i nova energija. To je isključivo moj pogled. Ne znam je li možda bio problem kad je Đalović počeo govoriti da mu nedostaje pravih igrača.

No, svi treneri koji dođu u Rijeku, a nemaju neku karijeru, moraju biti zahvalni na ukazanoj prilici. Kao i svjesni riječke realnosti i što mogu očekivati s obzirom na budžet. Ne znam je li to bio razlog, a možda se skupilo svega pomalo. To je neki moj pogled, pogled osobe koja to prati sa strane, a ne zna sve stvari iznutra.

Kad je u pitanju sama igra puno se govorilo i još uvijek govori o igri prvog napadača. Rijeka dugo nema golgetere poput Čolaka, Hebera, Andrijaševića, Bezjaka, Gavranovića… I sada često igra bez klasične prve špice…

– Gledajući zadnje desetljeće kluba, momčadi Bijelih se i nisu baš uvijek u potpunosti oslanjale na tu prvu špicu. Mislim da je tako bilo i kod Keka kad je igrao Balaj. Nogomet se promijenio. Osobno, ne da branim svoju bivšu ulogu na terenu, gotovo sve velike momčadi imaju prvog napadača. Mislim da momčad mora imati početak i kraj pa i pravog centralnog napadača. Moguće da nije lako uvijek naći takvog igrača, a u pitanju je i cijena.

Svaka čast Đaloviću što je prošle sezone s Frukom napravio taj jedan dobitni balans. Meni je uvijek ipak drago vidjeti prvog napadača koji ide u prostor, koji pričeka momčad, povuče je, napravi prekršaj, izbori korner… Igrača koji je vođa napada, isto kao što postoji i vođa obrane – smatra Budan.

Dinamo i Palermo

Prva četvrtina HNL-a pokazuje dominaciju, ali i povremenu ranjivost Dinama. Kao i izjednačenost dobrog dijela momčadi što svakako daje dozu dodatne zanimljivosti prvenstvu.

– Jako sam iznenađen s Dinamom, u kratkom vremenu Zvone Boban, uprava, stožer s novim trenerom, očistili su svu problematiku, doveli igrače gladne uspjeha i stvoriti amosferu u svlačionici. Stigla je jedna nova energija i više nitko ne govori o prošlosti. Naravno da će biti oscilacija jer igra se puno utakmica.

S druge strane drago mi je što Slaven, Istra, Lokomotiva, Osijek i ostali klubovi pokušavaju biti bolji i ugroziti favorite. I to je jako dobro, da nemamo ono što se događalo ranije, a to je onih 20 bodova razlike od prvog do trećeg mjesta. Naravno da kvaliteta uvijek može biti puno veća, ali puno je zanimljivije. Vraćajući se na Dinamo moram konstatirati da su uspjeli stvoriti jednu novu priču.

Serie A područje je koje Budan posebno prati i gaji prema njemu posebne emocije. A početak jedne od najboljih svjetskih liga u znaku je hrvatskog kapetana Luke Modrića koji je razbudio Milan. Još jednom se u pravom smislu potvrđuje fenomen najboljeg igrača svih vremena s ovih prostora.

– Sve je to predivno, iznenađujuće, čak sam se ponekad i pitao zašto ga je Real Madrid pustio. Luka je došao u klub koji je imao strašnu negativu zadnjih godina i odmah preuzeo odgovornost. Postao je lider momčadi, a da s njom nije odradio pripreme, igra punu minutažu u 40. godini, ima najbolje statistike, postao je, Talijani bi rekli “punto di riferimento” (referentna točka, op. a.)… Sad je Allegriju puno lakše, čak je i on dobio hvalospjeve da igra moderniji nogomet.

Nama Hrvatima je Serie A uvijek bila bliža, a sada imamo priliku gledati i uživati u igrama dirigenta momčadi u jednom od najpoznatijih klubova na svijetu. Svaka čast sportskom direktoru Igliu Tareu, mislim da rade dobar posao. Modrić je i primjer Talijanima koji su se malo pogubili u tom stvaranju igrača. Mislim da će Luka mnogima otvoriti oči po pitanju na kojim vrijednosti treba stvarati nove igrače.

Budanov Palermo s Pippom Inzaghijem, za koji je uspješno igrao šest godina, trenutačno je drugi u Serie B, s dva boda zaostatka iza Modene nakon sedam kola.

– Palermo je zadnjih nekoliko godina dio grupacije Manchester Cityja. Grad i klub zaslužuju biti u vrhu talijanskog nogometa, prije svega zato jer je predivno igrati pred 30 do 35 tisuća ljudi. Lijepo bi bilo vidjeti u vrhu klub koji predstavlja Siciliju. Mislim da su ove godine s Inzaghijem posložili priču, najbolje obrane odlaze u Seriju A, a Serie B je jako duga i teška. Venezia je ta koja uvijek ima neki dobar kontinuitet, Modena je također tu s novim vlasnicima i radi dobar posao. Serie B je zanimljiva i dobra za mlade igrače. Bit će zanimljivo, a moje se želje znaju – zaključuje Budan.